Uvod
Bosanskohercegovačka politička scena posljednjih dana zabilježila je jedan od najneobičnijih i najintrigantnijih političkih scenarija u novijoj historiji zemlje. Nakon gotovo dvije decenije dominacije Milorada Dodika, političkog lidera koji je bio simbol Republike Srpske i njenog nacionalističkog identiteta, entitet se suočava s neočekivanom promjenom u vrhu vlasti. Ono što čini ovu situaciju posebno apsurdnom jeste činjenica da Republiku Srpsku sada formalno vodi Hrvat, Davor Pranjić, potpredsjednik RS-a iz reda hrvatske manjine, dok Dodik ostaje van političkog života zbog sudskih odluka.
Razrada
Prema informacijama iz Ureda Milorada Dodika, i dalje se on u javnim komunikacijama naziva predsjednikom RS-a, iako je formalno prenio ovlasti na Pranjića. Ova promjena funkcije rezultat je pravosnažnih odluka Suda Bosne i Hercegovine, koji je Dodiku oduzeo mandat predsjednika entiteta i zabranio mu političko djelovanje na šest godina, zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Davor Pranjić, 31-godišnji stručnjak iz Sanskog Mosta, stekao je titulu doktora medicine i specijalista je ortopedske hirurgije s traumatologijom na banjalučkom fakultetu. Njegova politička i društvena mreža uključuje članstvo u Udruženju Hrvata u BiH „Prsten“, organizaciji koja ima snažan utjecaj i u susjednoj Hrvatskoj. Pranjić je kroz svoj politički angažman već potpisao ukaze o izmjenama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, čime je u praksi preuzeo ključne izvršne funkcije u entitetu.
Važno je naglasiti da su zakoni u RS-u važeći tek kada ih potpiše predsjednik entiteta i objavi Službeni glasnik RS-a, čime je Pranjić formalno postao de iure predsjednik do održavanja novih izbora. Centralna izborna komisija BiH primila je obavijest o izdvojenim sredstvima za provođenje prijevremenih izbora u iznosu od 3,2 miliona eura, što omogućava da izbori budu održani 23. novembra.
Ova situacija otvara niz pitanja o budućem političkom rasporedu i eventualnim kandidatima koji bi mogli zamijeniti Dodika ako SNSD ponovno osvoji vlast. Među najizglednijim kandidatima ističu se:
-
Željka Cvijanović – bivša predsjednica RS-a, premijerka i trenutna članica Predsjedništva BiH. Lojalna Dodiku i međunarodno prepoznata, savršena je za funkciju formalnog predsjednika koji održava kontinuitet;
-
Igor Dodik – sin Milorada Dodika, prisutan u stranačkim i poslovnim krugovima, ali suočen s kritikama zbog nepotizma i nedostatka političkog iskustva;
-
Radovan Višković – bivši premijer RS-a s administrativnim iskustvom, ali ograničen politički prepoznatljiv;
-
Nenad Stevandić – predsjednik Narodne skupštine RS-a, institucionalno jak, ali ne pripada SNSD-u i ima ograničenu stranačku bazu.
Pranjićev dolazak na čelo entiteta ilustrira i utjecaj moćnih političkih mreža u Bosni i Hercegovini, posebno one povezane s HDZ-om BiH i raznim privrednim i društvenim udruženjima. Njegova funkcija pokazuje kako formalni predsjednik može služiti kao instrument kontinuiteta dok stvarnu moć i dalje povlače utjecajni igrači iz sjene.
Zaključak
Situacija u Republici Srpskoj predstavlja politički fenomen koji je gotovo jedinstven u svijetu. Formalno upravljanje entitetom preuzeo je predstavnik hrvatske manjine, dok ključni politički igrač, Milorad Dodik, ostaje u pozadini i nastavlja utjecati na političke odluke izvan formalnih ovlasti. Ovaj scenario naglašava nekoliko ključnih aspekata:
-
Kompleksnost političkog sistema u BiH, gdje pravosudne odluke mogu drastično mijenjati raspored vlasti;
-
Utjecaj stranačkih i etničkih mreža, koje oblikuju izbor ključnih pozicija;
-
Važnost formalnih procedura, poput potpisivanja zakona od strane predsjednika entiteta, za funkcioniranje vlasti;
-
Neposrednu ulogu SNSD-a i njegovih lidera u održavanju političkog kontinuiteta i mobilizaciji biračke baze.
Na kraju, najizglednija figura koja bi mogla formalno zamijeniti Dodika ostaje Željka Cvijanović, dok politički ambijent pokazuje da moć i dalje ostaje koncentrisana u rukama lidera SNSD-a. Ova kombinacija formalnog predsjednika i stvarne kontrole iz sjene odražava jedinstvenu prirodu bosanskohercegovačkog političkog sistema i složenost etnički podijeljene vlasti.
