Amir Sečić je odrastao u Domu bez roditeljskog staranja u Tuzli. Porijeklom je iz Srebrenice, a njegov život je obilježen tragičnim gubicima i teškim okolnostima. Oca je izgubio 11. jula u Potočarima, tokom genocida u Srebrenici, dok ga je majka napustila, i kako sam kaže, nema nikakav kontakt s njom.
Unatoč teškom djetinjstvu, Amir je pronašao način da izrazi svoje emocije i iskustva kroz pisanje. Napisao je knjigu “Teško da sam bio dijete”, u kojoj opisuje svoje teškoće i borbu tokom odrastanja. Nakon ove knjige, objavio je još jedno djelo pod nazivom “Još dišem”, nastavljajući da deli svoju priču i inspiriše druge svojim snagom i upornošću.
Senzor.ba je ranije pisao o ovom vrijednom mladiću, koji je iz svoje prošlosti uzeo lekciju i svakodnevno se trudi biti dobar otac svojoj kćerkici.
Amir Sečić i njegova supruga Zerina nedavno su postali roditelji još jedne kćerkice. Iako je termin za porođaj bio zakazan za 11. juli, na datum koji je za Amira posebno bolan jer se poklapa s datumom smrti njegovog oca, beba je došla na svijet ranije. Nakon nekoliko dana brige i neizvjesnosti, stanje majke i bebe se stabilizovalo, te sada provode sretne trenutke zajedno kao četvoročlana porodica.
Amir je za portal Senzor.ba govorio o očinstvu i prvim danima s novorođenčetom. Tom prilikom se prisjetio svoje majke, koja ga je napustila dok je bio beba. Izrazio je nadu da će od nje dobiti barem čestitku za rođenje kćerkice, iako je svjestan da ta poruka možda nikada neće stići. Amir je rekao:
“Postao sam ponovo babo. Beba je baš poranila, poželjela je život i poželjela je svoju mamu, babu i svoju seku Daliju. Često se pitam da li ću ponovo dobiti čestitku od svoje mame, a ona od svoje nene.
Ta poruka kasni, nema je i neće je biti. Žao mi je što putem medija mora saznati da je postala nena. Da li će biti sretna kao ja, da li će se sjetiti mene te 1995. kada sam zaplakao kao beba, pitam se.
Ja se pitam kako je mogla pustiti bebu, a ne može i nije kriva, niti za jednu scenu njenog života. Dokle god sam ja živ, halalit ću joj, ali zaboraviti teško! Kako da kažem svojoj djeci da sam ja odrastao bez roditelja? Ovom prilikom imam jednu poruku za nju – nikad u životu ne treba odustajati, pa čak i kada je sve izgubljeno.”
Ove riječi odražavaju njegovu snagu, oprost i nadu u obnovu odnosa, uprkos teškim iskustvima iz prošlosti. Amir i njegova porodica sada uživaju u novom poglavlju svog života, okruženi ljubavlju i zajedništvom.
