U životu su mu bile važne samo dvije stvari: posao i uspješna karijera.
Dok je putovao prema Saudijskoj Arabiji, nije ni slutio da će se ikada baviti istraživanjem islama i stanja muslimana. Radio je za jednu od najvećih američkih kompanija. Bio je ozbiljan menadžer, fokusiran isključivo na svoju karijeru. Kroz svoj rad postigao je mnoga priznanja i diplome.
Rekao je za sebe: “Prije nego što sam došao u Rijad da radim kao glavni menadžer u jednoj od najvećih američkih firmi, apsolutno nisam obraćao pažnju na vjeru. Moja glavna preokupacija bila je posao i uspjeh. Dao sam sebi potpunu slobodu, uživao sam u životu na razne načine, dozvoljene i nedozvoljene, kao i milioni ljudi na ovoj planeti.”
Mjesec dana nakon dolaska u Rijad, obavljao je svoj posao kao i uvijek. Jednog dana, dok je sjedio u svom uredu, pogledao je kroz prozor. Vidio je stotine Saudijaca i drugih kako negdje žure. Ustao je da vidi gdje idu i primijetio da žure prema džamiji. U njihovim koracima osjetio je da to rade s ljubavlju. Dok ih je posmatrao, začuo je ezan, poziv na molitvu. I prije je imao priliku da ga čuje, ali ovaj put kroz njega je prostrujao čudan osjećaj, osjećao se tako lijepo i ugodno. Bio je toliko oduševljen prizorom i ezanom da je jednostavno sjeo u stolicu.
Tada se zapitao: “Šta je natjeralo sve te ljude da tako žure u džamiju, kao da će im neko dijeliti novac?” Sjedio je zamišljen i slušao glas imama koji je dolazio preko zvučnika. Kada je imam rekao: “Es-selamu alejkum ve rahmetullah…”, ustao je da vidi i ostatak prizora. Vidio je ljude kako se nakon molitve selame, rukuju i grle, sa osmijesima na licima, srećni i zadovoljni. Pitao se kako postižu takvu sreću.
Tada je shvatio odgovor na svoju ljutnju kada je prije nekoliko dana htio nešto hitno kupiti. Dok je ulazio u dućan, trgovac mu je blago rekao: “Poslije namaza, ako Bog da.” Bio je ljut, smatrajući to odbijanjem mušterija. Međutim, sada je shvatio poruku koju mu je trgovac uputio – sve je bilo uređeno, bez žurbe i pohlepe. Tada je ušao na vrata islama.
Amerikanac, rođen plavih očiju i kose, počeo je svojim prijateljima pričati o duševnom zadovoljstvu kojeg nikada prije nije osjećao. Pričao im je o ljepoti islama. Svim srcem je prihvatio islam i počeo učiti o njegovim temeljima. Dva mjeseca nakon prihvatanja islama, izrazio je želju da posjeti Bejtul-Haram (Ka’bu) kako bi obavio umru i klanjao pored Ka’be. Na ovo putovanje krenuo je s dvojicom saudijskih prijatelja.
Kad su stigli, posvetio se samo ibadetu. Mogla se vidjeti nevjerovatna skrušenost tokom namaza i upućivanja dove, uz grcanje i plač, tragovi iskrene tevbe. Znao je reći svojim prijateljima: “Koliko je ljudi na planeti koji nemaju ovakvu priliku, nisu u mogućnosti tavafiti oko najčasnijeg mjesta.” Umru je završio pred jaciju namaz i odmah je stao u prvi saff, jer se od prihvatanja islama trudio klanjati u prvom saffu.
Jedan od Saudijaca koji je bio s njim rekao je: “U namaz je stupio skrušeno. Kad smo trebali ustati sa prvog tešehuda, on je i dalje sjedio. Mislio sam da se zamislio, ali kada smo otišli na ruk’u, nagao se prema meni i naslonio tijelom na mene. Shvatili smo da je njegova duša napustila tijelo.”
DA, UMRO JE U NAMAZU, NAKON OBAVLJENE UMRE PORED KA’BE… KOJA ČAST I DOKAZ NJEGOVE ISKRENOSTI, SUBHANALLAH
Saudijac koji je klanjao pored njega bio je duboko potresen, ali i ponosan što je bio njegov prijatelj. Sjetio se hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: “Doista čovjek može raditi djela stanovnika Džehennema, ali pred smrt počne raditi djela stanovnika Dženneta pa uđe u Džennet.” Ovaj Amerikanac je bio nevjernik, ali nakon prihvatanja islama, njegovo lice se promijenilo, a skrušenost u namazu bila je očigledna. Bio je sretan, a sretno je i završio svoj život.
ŠTA NAM DRUGO PREOSTAJE, NEGO DA SE TRUDIMO I UZMEMO POUKU DA JE ALLAHOVA MILOST OGROMNA, SAMO KADA BI ZNALI!!!
