Aleksandar Vulin najavio kandidaturu i poručio da Srbija mora birati svoj put između EU i odnosa s Rusijom
Srbijanska politička scena ponovo je ušla u period pojačanih tenzija nakon što je Aleksandar Vulin, dugogodišnji saveznik bivšeg srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, potvrdio da će se kandidirati na prijevremenim predsjedničkim izborima u Srbiji, zakazanim za 25. oktobar.
Njegov politički nastup odmah je privukao pažnju jer je, osim objave kandidature, otvoreno govorio o ključnim vanjskopolitičkim pitanjima koja već godinama dijele srbijansku javnost: odnos prema Evropskoj uniji, prema Rusiji i prema mogućem širenju zapadnog utjecaja na zapadni Balkan.
Vulin je u svom obraćanju naglasio da će podržati referendum o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, ali je istovremeno poručio da je protiv uvođenja sankcija Rusiji. Ta kombinacija stavova nije nova u srbijanskoj politici, ali je posebno osjetljiva u trenutku kada se zemlja suočava s ubrzanim političkim promjenama i potrebom da u kratkom roku izabere novi državni vrh.
U tom kontekstu, Vulin pokušava zauzeti poziciju političara koji, kako tvrdi, zastupa nacionalni interes i ne želi da Srbija prekine veze s Moskvom pod pritiskom zapadnih partnera.
Posebnu pažnju izazvala je njegova poruka biračima da podrže listu broj jedan koju predvodi Aleksandar Vučić, iako Pokret socijalista, na čijem je čelu Vulin, nije dio iste izborne liste. „Bez obzira na to što nismo na listi Jedinstvene Srbije, pozivam vas da glasate za listu broj jedan koju predvodi Aleksandar Vučić.
Molim vas da to učinite jer, unatoč svim našim razlikama, ne razlikujemo se u ljubavi prema Srbiji“, poručio je Vulin. Ovom izjavom pokušao je istaknuti političko jedinstvo oko Vučića kao dominantne figure u državnom i partijskom životu Srbije.
Prema dostupnim informacijama, Srbija se u narednim mjesecima priprema za prijevremene parlamentarne i predsjedničke izbore, nakon što je Vučić podnio ostavku na predsjedničku funkciju. Iako se više ne može kandidirati za novi predsjednički mandat, Vučić ostaje centralna ličnost srbijanske politike, a njegov prelazak na mjesto kandidata za premijera dodatno potvrđuje da se politički utjecaj ne planira napustiti, nego preusmjeriti na drugu funkciju.
Time se stvara situacija u kojoj će izbori, formalno gledano, odlučivati o novom rukovodstvu, ali će suštinski biti referendum o nastavku Vučićeve politike.
Prijevremeni predsjednički izbori moraju biti održani najkasnije do kraja decembra, jer Ustav Srbije nalaže da država dobije novog predsjednika u roku od tri mjeseca od prijevremenog prestanka mandata. Takav ustavni okvir povećava pritisak na sve političke aktere, jer ostavlja malo prostora za dugotrajne kampanje i dodatno otvara prostor za taktičke dogovore, koalicije i javna svrstavanja.
U takvim okolnostima, Vulinova kandidatura ima i simboličnu i praktičnu težinu: ona mu omogućava da artikulira tvrđu, suverenističku politiku, ali i da ostane važan dio šireg političkog bloka koji se okuplja oko Vučića.
Poruke o Evropskoj uniji, Rusiji i viznoj politici kao dio šire strategije
Jedan od najupečatljivijih dijelova Vulinove političke retorike odnosi se na ideju da se održi referendum o članstvu Srbije u Evropskoj uniji. Na prvi pogled, takav prijedlog može izgledati kao pokušaj da se o najvažnijem vanjskopolitičkom pitanju pita narod, ali u praksi on često služi i kao instrument za jačanje euroskeptičnih osjećaja.
Vulin, koji godinama naglašava važnost suvereniteta i samostalnog odlučivanja, na taj način pokušava predstaviti sebe kao glas dijela birača koji smatra da Srbija ne treba bezrezervno slijediti Brisel.
Istovremeno, njegov čvrst stav protiv sankcija Rusiji uklapa se u širi narativ o tradicionalno bliskim odnosima Beograda i Moskve. U srbijanskoj politici pitanje Rusije nije samo geopolitičko, nego i emotivno, historijsko i identitetsko. Za jedan dio javnosti, Rusija je saveznik koji podržava srpske interese u međunarodnim forumima, dok drugi dio smatra da takvo oslanjanje usporava evropske integracije i udaljava Srbiju od zapadnih institucija.
Vulin se jasno pozicionira na strani prve grupe, insistirajući da Srbija ne treba uvoditi mjere protiv Moskve čak ni pod vanjskim pritiscima.
Dodatno je najavio i protivljenje uvođenju viza za ruske i kineske građane, što pokazuje da njegov politički program nije ograničen samo na simboličku podršku saveznicima, nego i na praktične odluke koje bi imale posljedice po vanjsku politiku i ekonomiju.
Takav stav može biti popularan među biračima koji zaziru od zapadnog utjecaja, ali istovremeno može produbiti razlike sa zapadnim partnerima Srbije, posebno u trenutku kada je zemlji potrebna stabilnost i jasnija strateška orijentacija.
Vulinova javna uloga dodatno je opterećena njegovom političkom biografijom. Kao predsjednik Pokreta socijalista, u prošlosti je obavljao visoke državne funkcije, uključujući pozicije ministra odbrane, ministra unutrašnjih poslova i šefa sigurnosno-obavještajne agencije BIA. Te funkcije učinile su ga jednim od najprepoznatljivijih, ali i najkontroverznijih političara u Srbiji.
Njegov stil je često bio direktan, oštar i polarizirajući, što mu je donosilo podršku među tvrdim glasačkim jezgrom, ali i kritike opozicije i dijela međunarodne zajednice.
Važan dio međunarodnog konteksta predstavlja i činjenica da su mu Sjedinjene Američke Države 2023. godine uvele sankcije. Američko Ministarstvo finansija tada ga je optužilo za navodnu umiješanost u korupciju, organizirani kriminal i trgovinu drogom, kao i za zloupotrebu javne funkcije. Pored toga, Washington ga je označio kao političara koji podržava Rusiju i olakšava širenje ruskog utjecaja na zapadnom Balkanu.
Takve optužbe snažno utiču na njegov međunarodni profil i dodatno pojačavaju percepciju da je riječ o akteru koji svjesno nastupa protiv dominantnih zapadnih političkih tokova.
U širem smislu, Vulinova kandidatura otkriva koliko su srbijanski izbori više od običnog izbornog procesa. Oni predstavljaju sukob različitih vizija države: jedne koja želi bliže veze s Evropskom unijom i jasniju integraciju u zapadne strukture, i druge koja insistira na očuvanju posebnog političkog identiteta, bliskosti s Rusijom i otporu prema vanjskim pritiscima.
Upravo zbog toga poruke poput Vulinovih ne treba posmatrati samo kao predizborne izjave, nego kao dio dugotrajnog političkog nadmetanja oko smjera kojim će Srbija ići u godinama koje dolaze.
Za birače u Srbiji predstojeći mjeseci donose odluku koja će imati posljedice ne samo po sastav vlasti, nego i po međunarodnu poziciju zemlje. Vulin pokušava kapitalizirati podršku onih koji žele kontinuitet sadašnje politike, ali i onih koji smatraju da se nacionalni interesi ne smiju podrediti vanjskim zahtjevima.
Bez obzira na konačan izborni ishod, jasno je da će njegova kandidatura ostati važan dio kampanje i dodatno zaoštriti raspravu o tome da li Srbija treba ubrzano prema Evropskoj uniji ili prema modelu političke samostalnosti koji podrazumijeva tijesne veze s Moskvom i drugim nesvrstanim partnerima.
(FENA/au)
