Dok je šejh držao predavanje, prišao je nepoznat čovjek. Nakon što je nazvao selam, sjeo je u zadnji red i pažljivo slušao. U ruci je držao flašu s vodom koju nije ispuštao.
Šejh je prekinuo govor, okrenuo se prema strancu i upitao: “Imaš li neku potrebu koju treba ispuniti ili pitanje na koje želiš odgovor?”
Čovjek je odgovorio: “Ni jedno ni drugo. Ja sam trgovac i došao sam da vam prodam ovu flašu vode. Zakleo sam se da je neću prodati osim onome ko zna cijeniti njezinu vrijednost, a ti si, bez sumnje, dostojan toga.”
Šejh je rekao: “Daj mi tu flašu!” Zatim je okretao flašu u ruci, diveći se vodi u njoj, i upitao gosta: “Za koliko je prodaješ?”
Čovjek je odgovorio: “Za sto dinara.”
Šejh je rekao: “To je malo za ovakvu vodu, dat ću ti sto pedeset dinara.”
Čovjek je insistirao: “Ne! Želim samo sto dinara, ni manje ni više.”
Šejh se obratio svome sinu: “Idi svojoj majci i donesi mi sto dinara.” Sin je poslušao, donio novac, a nepoznati čovjek je uzeo sto dinara i otišao zahvaljujući šejhu što je kupio flašu vode i prepoznao njezinu vrijednost.
Nakon predavanja, šejh se povukao u svoju sobu. Međutim, sin je bio previše radoznao i odlučio je pregledati flašu. Ubrzo je shvatio da je u njoj obična voda. Brzo je otišao ocu i rekao: “Oče, ti si mudar i učen čovjek, kako si mogao dozvoliti ovom strancu da te prevari i proda ti običnu vodu za sto dinara?! Ne znam da li da se čudim njegovoj lukavosti ili tvojoj naivnosti.”
Šejh se nasmiješio i odgovorio: “Sinko moj, ti vidiš ovu flašu samo vanjskim očima, pa ti izgleda kao obična voda. No, ja sam vidio da je ovaj stranac u flaši nosio svoj obraz. Njegov ponos mu nije dozvolio da se ponizi pred prisutnima i traži novac koji mu je potreban. Imao je potrebu za sto dinara i nije želio uzeti više. Hvala Allahu što mi je omogućio da shvatim njegovu potrebu i sačuvam njegov obraz. I da sam se hiljadu puta zakleo da je ono što sam mu platio malo, ne bih prekršio zakletvu.
Ako možeš razumjeti bratovu potrebu prije nego što je izgovori, to je najljepše i najprimjerenije. Obrati pažnju na svoju braću, komšije i prijatelje, jer mogu biti u nevolji i potrebi, ali ih stid i čuvanje obraza sprječavaju da traže pomoć. Stoga, pročitaj njihove potrebe prije nego što ih izgovore. Jer, ako nisi u stanju pročitati i razumjeti tišinu svog brata, nećeš moći razumjeti ni njegove riječi.”
Šejhova mudrost leži u prepoznavanju suštine situacije, shvatanju ljudske dostojanstvenosti i suosjećanju. Njegova gesta nije bila samo čin kupovine vode, već duboko razumijevanje i pomoć onome kome je to zaista potrebno, bez da povrijedi njegov ponos. To je lekcija o empatiji i pažnji prema drugima, koje su ključne za izgradnju istinskih ljudskih odnosa i zajednice.
