Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Uzvišeni Allah kaže: ”Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…” (El-Feth, 29.)
Ovaj ajet opisuje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe. Allah ističe neke osobine ashaba, uključujući njihovu strogost prema nevjernicima i bratsku samilost među muslimanima. Historija nam nudi mnoge primjere ovih osobina ashaba, a među najistaknutijim su pisma Halida ibn Velida, radijallahu anhu.
Prvo pismo, upućeno perzijskim vođama prije Bitke Zatus-Selasil, sadrži upozorenje o posljedicama otpora muslimanskoj vojsci i pokušaja sprječavanja prenošenja islamske poruke njihovim narodima. Drugo pismo je poslano Ebu Ubejdi ibn Džerrahu, radijallahu anhu, glavnom komandantu muslimanske vojske u Šamu tokom hilafeta Ebu Bekra, radijallahu anhu. U oba pisma se jasno vide kur’anski opisi ashaba i njihove osobine.
Sadržaj pisma koje je Halid ibn Velid poslao perzijskim vođama glasi:
”U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog! Od Halida ibn Velida vođama Perzije. Neka je mir i spas na one koji slijede uputu! Hvala Allahu Koji vas je razjedinio, oslabio vašu moć i uništio vašu vlast. Kada dobijete ovo pismo, pošaljite mi zalog kojim ćete steći moju zaštitu i obavežite se na plaćanje džizije. Ako to ne učinite, tako mi Allaha, dolazim vam sa vojskom koja voli smrt kao što vi volite život.”
Halid ibn Velid je bio poznat kao “Allahova sablja”, a njegova prijetnja perzijskim vođama odražava njegovu strogost prema nevjernicima. Međutim, kada se obratio Ebu Ubejdi ibn Džerrahu, radijallahu anhu, ton pisma je bio pun samilosti i poštovanja. U tom pismu Halid ističe da nije tražio da preuzme komandu nad vojskom i naglašava svoje poštovanje prema Ebu Ubejdi, nazivajući ga jednim od najcjenjenijih muslimanskih vođa.
Njegovo pismo Ebu Ubejdi glasi:
”U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog! Ebu Ubejdi ibn Džerrahu od Halida ibn Velida. Hvala Allahu, pored Kojeg drugog boga nema! Molim Allaha za vašu i našu sigurnost na Dan najvećeg straha i zaštitu od ovog svijeta. Stiglo mi je pismo od halife Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra, radijallahu anhu, u kojem mi naređuje da dođem u Šam i preuzmem komandu nad vojskom.
Allaha mi, nisam to tražio, niti sam želio, niti sam pisao halifi o tome. A što se tebe tiče, tvoje naredbe neće biti osporavane, niti će se protiviti tvom mišljenju. Ti si jedan od muslimanskih uglednika i vođa čiju vrijednost niko ne može osporiti. Neka Allah upotpuni blagodat dobročinstva koju nam je podario, neka nam se smiluje i sačuva nas od džehennemske vatre. Ves-selamu alejke ve rahmetullahi!”
U ova dva pisma primjećujemo Halidovu gordost i dostojanstvo kada se obraća nevjernicima, dok u komunikaciji sa ashabom Ebu Ubejdom pokazuje poniznost i poštovanje. U pismu Perzijcima, Halid počinje spominjanjem svog imena, dok u pismu Ebu Ubejdi, prvo spominje njega, ističući Ebu Ubejdinu vrijednost i status u Halidovom srcu.
Ovi primjeri odražavaju kako se ashabi ponašaju prema nevjernicima i međusobno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ne vrijeđajte moje ashabe! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi neko od vas udijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao vrijednost pregršta hrane koju oni udijele, pa čak ni pola toga.” (Muttefekun alejhi)
Ashabi su primjer međusobnog poštovanja i strogosti prema nevjernicima, ali i ljubaznosti među muslimanima, nešto što danas, nažalost, često ne slijedimo. Njihova međusobna povezanost, odanost i odlučnost su ono što bi muslimani trebali težiti oponašati, naročito u teškim vremenima poput onih u kojima se nalaze braća i sestre u Gazi, koji unatoč neprijateljskim napadima i izdaji, pružaju otpor okupatorima. Ako neko danas liči na ashabe, to su hrabri mudžahidi Gaze, na koje bi, bez sumnje, bio ponosan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovi ashabi, uključujući Halida ibn Velida, radijallahu anhu.