Priča o nani Sediki, osamdesetčetverogodišnjoj gospođi koju je novinar zatekao kako šeta u svom komšiluku, donosi iskren i dirljiv prikaz njenog života i kako provodi ramazan. Unatoč svojim godinama i izazovima, nana Sedika odlučna je u svom postu i prakticiranju vjere. “Juče sam bila dobro ožednila. Sin mi kaže: ‘Mama, ako ne možeš, nemoj postit.’ Kako ću ne postit? Bilo bi me Boga strah sjest i vode se napit”, kaže nana, naglašavajući svoju čvrstu vjeru i posvećenost.
Sedika posti od malena, a svoju ljubav prema vjeri prenijela je i na svoju djecu. Majka je sina i kćerke, a posebno se ponosi svojom unukom koja je završila medresu i sada je na putu da magistrira.
Živi sa sinom i nevjestom, a njen muž je preselio prije sedam godina. Sedika ima penziju i često ističe kako se dragom Bogu ne može dovoljno zahvaliti na blagodatima koje ima. „Ne mogu se Allahu dž.š. nazahvaljivati što sam pokretna na nogama i što sam u pameti da namaze obavljam“, kaže nana, izražavajući duboku zahvalnost i zadovoljstvo životom.
Govori kako je danas život ispunjen blagodatima i ljepotama, te da se nikada nije bolje ni živjelo ni jelo. Nana Sedika svojim riječima prenosi poruku zahvalnosti, strpljenja i duboke vjere, naglašavajući važnost duhovnog zadovoljstva i zahvalnosti prema Bogu.
haberhana, 2021. godina