Ibn Kesir prenosi da je Ibn ‘Abbas rekao kako su džini pravili nered na Zemlji prije nego je Adem, alejhisselam, stvoren. Kada je melekima saopćeno da će na Zemlji biti postavljen novi halifa, oni su, analogijom, zaključili da će i ljudi, kao i džini, činiti nered i prolijevati krv. U drugom kazivanju, prenosi se da su džini, potomci Džāna, nastanjivali Zemlju dvije hiljade godina prije stvaranja Adema. Međutim, kada su počeli praviti nered i prolijevati krv, Allah je poslao vojsku meleka koja ih je napala i protjerala na morska ostrva.
Džān je, prema ovim predajama, za džine ono što je Adem za ljude, odnosno Iblis za šejtane. U drugom kazivanju, koje prenosi Taberi, opisuje se kako su džini prvi naselili Zemlju, gdje su činili nered i prolijevali krv. Allah je tada poslao Iblisa s vojskom meleka da ih pobije i protjera na ostrva mora i vrhove planina. Nakon toga, Allah je stvorio Adema i nastanio ga na Zemlji, postavljajući ga kao halifu. Ovo je razlog zbog kojeg je rečeno: “Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika!”
Taberi također prenosi zanimljivu predaju u kojoj se spominje da je Iblis bio porijeklom od džina, a džini su jedno od plemena meleka. Nakon što je Allah završio stvaranje onoga što je htio, uzdigao se nad ‘Arš i učinio Iblisa melekom dunjalučkoga neba. Iblis je bio iz plemena džina, koji su služili kao rizničari Dženneta. Međutim, oholost je počela rasti u Iblisu, pa je pomislio da ga je Allah učinio drugačijim od drugih meleka. Kada je Allah vidio njegovu oholost, odlučio je postaviti čovjeka kao halifu na Zemlji, što je izazvalo reakciju među melekima koji su se pitali zašto bi Allah stvorio biće koje će činiti nered i prolijevati krv.
Predaje naglašavaju da su meleki mogli predvidjeti kako će se ljudi ponašati na osnovu ponašanja džina ili na osnovu znanja koje im je Allah dao, ili čak na osnovu zapisa na Levhi mahfuzu, gdje su možda pročitali šta će se dogoditi. Zamahšeri u svom tumačenju spominje da su meleki mogli znati za ovo zbog Allahove objave ili su jednostavno bili stvoreni s tim znanjem, s obzirom da su od svih stvorenja jedino oni bezgrješni.
Ova predanja pokazuju kako je Zemlja, predivno stvorenje sa svim svojim ljepotama, mjesto gdje su i džini i ljudi imali priliku pokazati svoje prave prirode. Međutim, umjesto da se sjete Stvoritelja kroz ljepotu stvorenja, ljudi su često skloniji zaboraviti na Boga, opijeni ljepotom svijeta. Meleki su, prema nekim predanjima, očekivali da će ljudi činiti nered, oslanjajući se na iskustvo s džinima ili na zapise iz Levhi mahfuza.
