Česta fraza koju bošnjački političari koriste u javnom prostoru je kako treba ostaviti lične interese po strani, te se baviti općim interesima društva.
Stiče se dojam da je gore navedna fraza samo puka fraza od koje u praksi gotovo da nema ništa.
Da će se ponovo lični interesi staviti ispred općeg, dalo se naslutiti objavom kandidature Hamdije Fejzića za načelnika općine Srebrenica. Ništa tu ne bi bilo sporno da se nakon ove najave nije oglasio predsjednik SDP Srebrenica Ahmo Mehmedović.
U svojoj objavi na platformi X je kazao kako se politička situacija u Srebrenici dodatno zakomplikovala bez da su se političke stranke dogovorile oko zajedničkog kandidata. Dalje je naveo kako su politički predstavnici isključivi u svojim rješenjima bez potkrepljivanja čijenicama iz ranijeg perioda.
U ovom slučaju, bošnjački i probosanski blok ponovo će se podijeliti te će opet negator genocida postati načelnik Srebrenice.
Zašto Srebrenica mora biti opći interes bošnjačke i probosanske politike?
Srebrenica je mjesto gdje je počinjen genocid nad Bošnjacima. U tom zvjerskom činu ubijeno je više od 8000 Srebreničana, većinom žena, djece, starih i iznemogli. Ubijeni su nenaoružani građani. Civili.
Nakon što su otkrivene razmjere zločina pred međunarodnim sudovima je presuđen genocid u Srebrenici. Prva presuda za genocid je izrečena Radislavu Krstiću a posljednje Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću.
Pred Međunarodim sudom pravde Srbija je presuđena za nesprečavanje genocida u Srebrenici s obzirom da je vrh tadašnjeg rukovodstva Srbije znao šta se dešava na ovom području a nisu učinili ništa da to spriječe.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Srebrenica je ostala u rukama onih koji su počinili genocid u toj općini. Bez obzira na položaj Srebrenice, koji je ostao u manjem bh. entitetu RS, izgrađen je Memorijani centar Potočari koji čuva sjećanje na počinjeni zločin genocida nad Bošnjacima.
Pored ovog centra, Bošnjaci su uspjeli da izaberu i bošnjačke političare koji su obnašali funkciju načelnika. Tako je Abdurahman Malkić obnašao ovu funkciju u periodu 2002.-2008, Osman Suljić od 2008. do 2012., te Ćamil Duraković u periodu 2012.-2016.
Bošnjački političari su u ovom periodu bili dobro organizovani te su na sve moguće dozvoljene načine radili na tome da negatori genocida ne dođu na ovu važnu funkciju. Tako su Bošnjaci u tom 14-ogodišnjem periodu imali zbijene redove koje je bilo teško razbiti.
Međutim, na lokalnim izborima 2016. godine došlo je do poraza Ćamila Durakovića, tadašnjeg načelnika općine Srebrenica. To je bilo iznenađenje za Bošnjake ove općine koji su do te 2016. uspijevali da se izbore za načelničku poziciju ispred kandidata koje su delegirale srpske stranke.
Nakon dolaska novog načelnika u Srebrenici, Mladena Grujučića, nije prestalo obilježavanje 11. jula kao dana sjećanaj na genocid u Srebrenici.
Iako nije pokušao da zabrani obilježavanje ovog važnog datuma za Bošnjake, posljedice njegovog izbora i djelovanja su ostavile traga.
Odmah po objavljivanju rezultata, Hatidža Mehmedović, koja je izgubila dva sina u genocidu, je izjavila kako onaj ko se slika sa kokardom, veliča zločine i zločince ne može biti njen načelnik ali ni načelnik njenih nišana.
Samim izborom čovjeka koji negira genocid dalo se naslutiti da će se tenzije u Srebrenici podići. Tako su negatori genocida „dobili krila“ te su u javnom prostoru negirali počinjeni genocid.
Po Srebrenici su lijepljeni razni plakati u znak podrške presuđenim ratnim zločincima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Ni obilježavanje praznika nije moglom proći bez veličanja ratnih zločinaca.
Tako se tokom proslave srpskih i pravoslavnih praznika po Srebrenici pjevaju pjesme koje pozivaju na ponovno ubijanje Bošnjaka čime se šalje jasna poruka da su spremni ponovoti ono iz ’90-ih.
altAnadolija
Kako su Bošnjaci izgubili načelnika Srebrenice?
Gubitak pozicije načelnika Srebrenice je zasigurno udarac za bošnjačku politiku. Naravno, postojali su i faktori na koje se nije moglo uticati, ali po mišljenju Ćamila Durakovića nije se uradilo dovoljno da se pobijedi 2016.
Bošnjački blok do te 2016. godine je stajao veoma dobro. Ili se barem tako činilo. Političke pobjede koje su ostvarene pokazale su jedinstvo Bošnjaka za koje je malo ko vjerovao da se može poljuljati.
Ali očito takvog stava nisu bile srpske političke partije koje su se okupile oko jednog kandidata, Mladena Grujičića. Nisu gubili vrijeme na prepucavanja nego su se bacili na posao.
Dodatna prednost, doduše nelegalna, je bila to što je srpski blok uvozio glasove iz Srbije. Ljudima su dodjeljivane lične karte kako bi mogli glasati u Sebrenici. Međutim, nisu se na tome zaustavili.
Krađa identiteta nije bila strana na izborima u Srebrenici. Postoje slučajevi gdje su neki Bošnjaci prijavljeni na nepostojećim adresama u susjednoj Srbiji ili negdje van Srebrenice u BiH. U slučaju da ne izađu na glasanje, njihov glas se može zloupotrijebiti.
Na ove prevare CIK nije imao niti dan danas ima odgovor. U tom slučaju, mogu se očekivati isti scenariji i na ovogodišnjim izborima.
Šta bošnjački političari mogu uraditi?
Odgovor je jednostavan. Ostaviti lične interese po strani a pozabaviti se općim interesima. Ako ovu frazu pretvorimo u djela, to bi značilo da za poziciju načelnika političari i političke stranke trebaju da se žrtvuju i daju svako koliko može da se ostavri pobjeda u ovoj za Bošnjake najvažnijoj općini.
U tom kontekstu, političke partije bi trebale da angažuju logistiku na najvišem mogućem nivou kako bi pomogli onima iz inostarnstva da se lakše prijave da glasaju u odsustvu.
Ako postoji sumnja u ovu vrstu glasanja, što je opravdano na osnovu prethodnih iskustava, trebala bi se uložiti novčana sredstva da ti ljudi dođu na lice mjesta da glasaju.
alt
Ovo iziskuje velika novčana izdvajanja ali na ovaj način bi se pokazalo koliko je političkim strankama Srebrenica važna.
Srebrenica je ispit zrelosti bošnjačke i probosanske politike koje žele da sačuvaju ovu zemlju. To može pokazati koliko su spremni sarađivati da bi se retrogradne snage pobijedile ne oružjem nego političkom mudrošću.
Upravo ova mudrost starijih i iskusnijih političara i spremnost, agilnost i energija njihovih mlađih kolega može biti prekretnica u političkom životu BiH.
Ne preostaje ništa drugo nego da pratimo šta će se dešavati do oktobra kada ćemo vidjeti jesu li bošnajčke i probosanske političke partije položile najvažniji ispit. Ispit zrelosti.
(H. Nuhanović, Hayat.ba)
