Savremeno doba karakteriše rašireni zinaluk, kako u nemuslimanskim zemljama, tako i u mnogim islamskim društvima. Kao rezultat toga, mnoge nemuslimanske zemlje bile su primorane da legalizuju abortus, a u nekim slučajevima, abortus je postao unosan posao koji se čak reklamira putem medija. Na primjer, u Njujorku postoji preko tri stotine klinika koje se bave isključivo abortusima.
Zanimljivo je primijetiti da u klasičnim knjigama fikha, nema jasno definisane razlike između pobačaja ploda začetog u šerijatski ispravnom braku i onog začetog putem zinaluka. Kada govorimo o abortusu, savremeni učenjaci podijelili su ovu temu na dva perioda: prije i poslije udahnuća duše.
Prvi period: Prije udahnuća duše
Savremeni učenjaci imaju tri različita mišljenja o abortusu prije udahnuća duše:
Prvo mišljenje: Abortus nije dozvoljen.
Ovo mišljenje je podržano sljedećim dokazima:
- Hadis o ženi iz plemena Gamid, koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pustio da rodi dijete prije nego što je nad njom izvršena kazna zbog zinaluka. Da je abortus bio dozvoljen, kazna bi bila izvršena odmah, a ne nakon rođenja djeteta.
- Ako je abortus ploda začetog u ispravnom braku zabranjen, onda je još strožije zabranjen abortus ploda začetog zinalukom, jer bi dozvola za abortus u takvom slučaju bila podsticaj za širenje zinaluka, a šerijat zabranjuje sve što vodi ka razvratu.
- Nevin plod ne smije biti žrtvovan zbog grijeha koje su počinili drugi.
- Šerijat ne nudi olakšice za grijeh, stoga trudnici koja je začela zinalukom nije dozvoljeno da izvrši abortus.
- Korist koju bi imala zinalučarka sakrivanjem svoje sramote nije veća od prava ploda na život.
- Rađanje djeteta razotkriva sramotu počiniteljice zinaluka, što može biti odvraćanje od ponovnog činjenja istog grijeha.
Drugo mišljenje: Abortus je dozvoljen.
Šejh Muhammed ibn Usejmin zastupao je ovo mišljenje, a dokazi za to su:
- Plod je začet na haram način, što znači da nema svetost u islamu.
- Plod predstavlja neprijatnost i štetu za ženu i njenu rodbinu.
- Dijete koje se rodi iz zinaluka može doživjeti ismijavanje i uvrede zbog svog porijekla.
Treće mišljenje: Abortus je dozvoljen samo ako je žena učinila iskrenu tevbu.
Dokazi su slični kao kod drugog mišljenja, ali se naglašava veliko šerijatsko pravilo da se treba otkloniti teškoća i sramota od muslimana, ali samo ako se žena iskreno pokajala.
Ispravno mišljenje (radžih): Abortus ploda začetog zinalukom nije dozvoljen, jer se hadis koji govori o ženi iz plemena Gamid direktno odnosi na ovu temu.
Drugi period: Nakon udahnuća duše
Nakon što je duša udahnuta u plod (nakon 120 dana), abortus ploda začetog na haram način nije dozvoljen, jer se to smatra ubistvom nevine duše, što je zabranjeno. Dijete nije krivo za način na koji je začeto, a u islamu je ubistvo nepravedno zabranjeno. Prema šerijatskim pravilima, osoba koja počini ovakvo djelo dužna je platiti krvarinu i učiniti keffaret, kao što je navedeno u hadisu kojeg prenose Buharija i Muslim.
Ovaj tekst pruža jasan uvid u islamski pogled na abortus u slučaju zinaluka i naglašava važnost zaštite života, bez obzira na okolnosti začeća.
