Kada vaša djeca odu, osjećate se kao da gubite dio sebe. Polako se morate navikavati na život bez njih, iako vam srce boli svaki put kada pomislite na njih. Kada zvoni na vratima, nada se pojavi, ali oni nisu tu. Oni su daleko, stotine ili hiljade kilometara udaljeni, i morate se prilagoditi tom novom životu.
Pronaći ćete način kako da se nosite s tim. Naučit ćete gdje staviti stvari tako da ih kasnije možete lako pronaći. Komunikacija putem interneta ili telefona postat će vam svakodnevica. Polako, bol će se smanjiti. Ali, bit će dana kada će vas srce boljeti od tuge. Ponekad ćete se osjećati loše i nećete znati zašto. Čekat ćete njihov poziv, samo da čujete da su dobro.
S vremenom, smirit ćete se, iako će noćne more ponekad dolaziti. Majke uvijek brinu za svoju djecu, bez obzira gdje su. A kada kažu da dolaze kući, osjećate veliko uzbuđenje. Spremate se za njihov dolazak, pripremate sve što vole. Kada dođu, kuća će opet biti puna smijeha i razgovora.
Znat ćete da će opet otići i pripremat ćete se za tu bol. Morat ćete se opet naviknuti na njihovu odsutnost. Tako je život; oni rastu, idu u školu, a zatim odlaze. Dolazit će rjeđe, ali to je prirodno. Sretni ste jer su pronašli svoj put i žive svoj život, čak i ako je daleko od vas.
Dolaze i odlaze, ali sa sobom nose dio vas. Znaju koliko ih volite i koliko su vam važni. Iako boli kada odu, ponosni ste jer su postali dobri ljudi. Naviknut ćete se na njihovu odsutnost, ali uvijek ćete čekati njihov povratak. Dolaze jer vas vole i znaju koliko ste im važni.
haberhana
