Šejh Abas, koji već 21 godinu radi kao dobrovoljac u gasulhani u Džiddi, doživio je neobičan i zastrašujući događaj koji je ispričao u detalje. Šejh Abas priča: “Jednog dana sam dobio poziv da odem u jednu kuću u određenoj ulici kako bih oprao tijelo preminulog čovjeka. Kada sam stigao, odmah sam primijetio da se radi o vrlo bogatoj porodici. Unutrašnjost kuće bila je luksuzna, sve u staklu i mramoru, a mnoge stvari bile su pozlaćene.
Kad sam ušao u sobu u kojoj je ležao mrtav čovjek, dočekao me prizor koji me ostavio bez riječi. Soba je bila ispunjena ogledalima, čak je i pod bio prekriven ogledalima, tako da sam mogao vidjeti svoje tabane dok hodam. Na sredini sobe bio je veliki krevet prekriven svilom, a oko njega su stajale tri sluškinje različitih nacionalnosti.
Prišao sam krevetu i otkrio bijeli čaršaf kojim je bilo prekriveno tijelo i lice pokojnika. Umro je prije sat vremena. Kada sam otkrio njegovo lice, ugledao sam mrava kako izlazi iz njegovog nosa. Potom su mnogi mravi počeli izlaziti iz njegovih usta, a ulazili na uho i nos. Bio sam zapanjen, nikada prije nisam vidio tako nešto u svojoj dugogodišnjoj praksi.
Ne znajući kako postupiti, nazvao sam jednog šejha i objasnio mu situaciju. Bio je iznenađen i rekao mi da postupim kako mislim da je najbolje. Pozvao sam sinove pokojnika da mi pomognu, ali su oni odbili. Samo je jedan unuk pristao da mi pomogne. Stavili smo tijelo u kadu punu vode, potapajući ga nekoliko puta kako bi mravi izašli. I zaista, svaki put kada bi potopili tijelo, mravi su izlazili iz ušiju, nosa i usta. Pokupio sam ih rukom s površine vode i izbacio.
Nikada prije nisam vidio nešto slično. Oprao sam stotine tijela, ali ovakvo iskustvo nisam imao. Četiri noći nisam mogao spavati, stalno mi je bila slika pred očima. Sinovi pokojnika nisu bili raspoloženi za razgovor, pa sam sjeo u auto s unukom koji mi je pomogao i rekao mu: ‘Ovo što smo vidjeli, nećemo nikome govoriti. Međutim, ja već 21 godinu kupam mrtvace, a ovo nikada nisam vidio. Kakav je bio tvoj dedo?’
Unuk je spustio glavu i rekao: ‘Znam da ću biti pitan pred Allahom, ali moj dedo je tukao svoju majku. Tukao ju je toliko da bi se ona derala od bola. Jednom ju je toliko izudarao da su njegovi odrasli sinovi odveli nanu u policiju da ga prijavi. Kada su stigli, ona je izjavila da njeni unuci ne govore istinu i da je njen sin ne udara.’
Tada mi je sve postalo jasno. Srce majke bilo je toliko plemenito da nije htjela da njen sin bude poznat kao nasilnik, iako je trpjela bol i udarce. Njegova kazna je počela još prije dženaze i spuštanja u kabur. Učenjaci su zaključili da je sve što se dogodilo nakon smrti posljedica nepokornosti prema majci.
Ovaj događaj nas podsjeća na važnost poštovanja i ljubavi prema roditeljima, te na kaznu koja može zadesiti one koji su nasilni prema svojim najbližima. Allahova kazna je neizbježna i može se manifestirati na različite načine, čak i nakon smrti.
