Bosna i Hercegovina je puna mladih, talentovanih, učenih i uspješnih ljudi. Ali bez obzira na sve ovo, vijesti koje dominiraju u našim medijima jesu one o nepismenim, neobrazovanim, neuspješnim, nemoralnim ljudima. Naša džematska stranica, vodeći se hadisom Božijeg Poslanika a. s. u kojem on govori da govorimo dobro ili da šutimo, već duži niz godina iznosi samo pozitivne vijesti iz našeg džemata, a ponekad i šire.
Predstavljanje
Imamo izuzetnu čast da vam predstavimo našeg Vukovijanca, našeg džematliju, prvog bosanskohercegovačkog hafiza pilota, Emira Sinanovića. Emir je svojim trudom, upornošću i vjerom postigao nevjerovatne uspjehe, kako na polju vjerskog obrazovanja tako i u avijaciji. Njegov put od hafiza Kur’ana do prvog hafiza pilota u Bosni i Hercegovini inspiracija je za sve nas.
Intervju
Možete li nam reći nešto o sebi i vašem putu do postanka hafiza Kur’ana?
Moje ime je Emir Sinanović. Rođen sam 29. maja 1996. godine u Zenici od majke Hamide i oca Kasima. Završio sam Osnovnu školu „Gostović“ u rodnim Zavidovićima, te potom upisao Behram-begovu medresu u Tuzli 2010. godine. Po završetku medrese, upisujem Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a 2019. godine odlučujem da mijenjam smjer svoje karijere, te upisujem Linx aviation, školu za obuku pilota u Beogradu.
Šta vas je inspirisalo da počnete učiti Kur’an napamet?
Moja porodica, prvenstveno moji roditelji. Kao dijete stalno sam slušao svoju majku i oca kako uče Kur’an i druže se sa Allahovom knjigom. Učeći arapsko pismo, vidio sam koliko to ispunjava moje roditelje i čini ih sretnim i ponosnim. Kao što je san svakog djeteta da učini svoje roditelje ponosnim, odlučio sam da počnem učiti hifz.
Koliko vam je vremena trebalo da završite hifz?
Hifz sam intenzivno krenuo učiti kao učenik šestog razreda osnovne škole, te ga uspješno završio za 21 mjesec. Još uvijek „osnovac“, u osmom razredu, sada već davne 2010. godine, kao dječak sa svojih 13 godina, položio sam hifz pred komisijom Rijaseta i postao hafiz Kur’ana.
Ko vam je najviše pomogao i podržavao vas tokom tog procesa?
Moji roditelji prije svega, moja bližnja porodica, te moj muhafiz hafiz Mustafa Efendić. Snagu sam crpio od svoga babe, ljubav od svoje mame, podršku od svoje bližnje rodbine, a savjete od svoga muhafiza. Svi su jednako zaslužni za moj uspjeh.
Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili tokom memorisanja Kur’ana?
Najveći izazov mi je bila borba kako pored tog silnog učenja uspjeti naći slobodnog vremena i poigrati se sa svojim drugarima. Mnogo sam djetinjstva žrtvovao za taj cilj i to mogu razumjeti samo oni koji su sličnim putem hodili, ali danas kad se osvrnem, zahvalan sam Allahu dž.š. što mi je dao snage da se izborim i uspješno do cilja dođem.
Kako ste se zainteresirali za avijaciju?
Moram priznati da nisam od onih koji su od malih nogu sanjali da postanu piloti. Većinu svoga djetinjstva i obrazovanja sam posvetio učenju Kur’ana i islamskim naukama. Ali, Allah dž.š. određuje našu sudbinu. Na takmičenju učača Kur’ana u Kuvajtu, 2018. godine, sretnem svog prijatelja, hafiza Ammara Muderizovića, koji mi je pričao o svojoj obuci za komercijalnog pilota. Njegova priča me inspirirala, a ključni momenat je bio kada mi je supruga rekla da ne vidi nijedan razlog zašto ja ne bih mogao isto učiniti i uspjeti u polju avijacije.
Koliko su vam vjera i hifz pomogli u vašem putu do postanka pilota?
Neizmjerno. Moja vjera mi je na prvom mjestu te iz nje crpim snagu za sve. Hifz je razvio moju memoriju, te mi je to omogućilo da se lahko snađem u avijaciji koja je zaista zahtjevna i široka.
Možete li nam opisati vaš proces obuke za pilota?
Proces obuke za komercijalnog pilota je zahtjevan. Prvo morate završiti obuku za privatnog pilota i dobiti licencu. Potom slijedi obuka za komercijalnog pilota koja uključuje 14 predmeta, stotine sati teorije i prakse, te preko 200 sati iskustva letenja na avionu.
Da li je bilo trenutaka kada ste mislili da nećete uspjeti i šta vas je motiviralo da nastavite?
Bilo je dosta iskušenja koja su me zadesila u toku moje obuke. Najviše mi je pomogla moja supruga Amila, zajedno sa mojom djecom. Nakon gubitka moje majke tokom pandemije, bio sam u teškom stanju iz kojeg me spasila vjera i podrška porodice.
Pošto ste se školovali za pilota u Beogradu, da li ste imali nekih problema što ste musliman, iz Bosne, i još hafiz?
U Beogradu smo stekli dosta prijatelja i nikada nismo doživjeli neugodnu situaciju. Činjenica da sam hafiz je ljudima fascinantna i nakon što bi saznali za to, još više bi me cijenili.
Kakav je osjećaj znati da ćete uskoro obaviti svoje prve letove kao komercijalni pilot?
Osjećaj je nevjerovatan. U aprilu ove godine sam uspješno prošao proces zapošljavanja u kompaniji Wizz Air, te ću uskoro postati pilot u ovoj kompaniji na Airbusu.
Da li imate neki poseban cilj ili misiju koju želite postići kao pilot?
Imam mnoge ciljeve. Prije svega, puno sigurno preletjelih kilometara, a potom da postanem kapetan i prenosim svoje znanje na mlađe generacije. Također želim razviti svijest o avijaciji u našoj domovini i pomoći mladima da se zainteresiraju za ovaj sektor.
Kako Vaša zajednica reaguje na Vaše uspjehe?
Naši ljudi su uvijek bili ponosni na one među njima koji nižu uspjehe i trude se da postignu nešto po čemu će biti prepoznati. Takav je slučaj i u mojoj zajednici. Od samog početka sam naišao na veliku podršku zajednice i prijatelja, koji su uvijek pitali i zanimali se do kojeg stadija je moja obuka došla, kako mi ide, snalazim li se, i treba li mi pomoć bilo koje vrste? Čak i oni koje nisam poznavao od ranije, kada bi čuli čemu težim i šta želim da postanem, čestitali bi mi na hrabrosti i pružili lijepe riječi, koje su mi uvijek svakako davale podstrek da samo još jače nastavim dalje.
Zaista sam naišao na podršku svakoga ko je znao i čuo za moj cilj i ja im se od srca, sada kada sam stigao do cilja, još jednom zahvaljujem.
Koji je Vaš savjet za mlade ljude koji žele postići velike ciljeve, bilo u hifzu, avijaciji ili nekim drugim oblastima?
Iz mog ličnog iskustva, da bi prošli kroz jedan težak proces poput hifza ili evo i avijacije, ili bilo čega drugog što stoji između čovjeka i cilja koji je sebi zacrtao, moj savjet bi bio da se naoružaju prvenstveno vjerom, a zatim i jakim ljudima oko sebe koji će vas podržavati kada vam je snaga na izmaku.
Da li to bilo u vidu porodice, koja je u mom slučaju bila ključna u mom uspjehu, ili u vidu prijatelja, nije bitno, ali bitno je da postoji neko od koga možete crpiti snagu kada vam vaše ponestaje.
I naravno, dosta strpljenja, jer stvari neće uvijek ići onako kako ste vi zamislili, a ako tada ne pokažete strpljenje i vjeru u sebe da možete uspjeti, lahko se možete odreći svoga cilja i poslije se kajati.
I na kraju, rodom ste iz Zavidovića, živite u Vukovijama Donjim, uspješni ste, svi će sada da Vas svojataju, hoćemo li napisati na našoj stranici da ste Vukovijanac ili ipak ostaju Zavidovići?
Moram priznati da je to jedno od težih pitanja koje mi se često postavlja.
Ali ja sam nekako našao kompromis kako ne bi zapostavio ni svoje Zavidovićane, a ni svoje Vukovijance.
Hifz sam završio u Zavidovićima, a avijaciju nakon dolaska u Vukovije.
Tako da me možete zvati hafizom iz Zavidovića, a pilotom iz Vukovija.
Izvorni Članak: dzematdonjevukovije.org
