Dženaza u časnom haremu u Mekki
Pitanje koje mnogima pada na pamet pri pogledu na dženazu u časnom haremu u Mekki je zašto su svi mejjiti prekriveni osim jednog. Razlog za ovu posebnost leži u činjenici da je jedan od mejjita preminuo dok je bio u ihramu.
Prema islamskoj tradiciji, Poslanik Muhammed, alejhi selam, dao je jasne upute kako se postupa s tijelom osobe koja umre u ihramu. Takva osoba se treba okupati vodom koja je pomiješana s lišćem lotosa. Nakon toga, tijelo se umotava u dva ihrama koja je nosila tokom obavljanja hadža ili umre. U ovom posebnom stanju, glava i lice preminule osobe ne smiju biti pokriveni.
Ovaj specifičan način pripreme tijela ima duboko značenje u islamu. Vjeruje se da će osoba koja umre u ihramu biti proživljena na Sudnjem danu upravo u tom stanju, i to s istim ihramima u kojima je umrla. Štaviše, takva osoba će biti proživljena izgovarajući telbiju, posebnu molitvu koja se izgovara tokom hadža ili umre. Telbija glasi: “Lebbejke Allahumme lebbejk…”, što u prevodu znači “Odazivam ti se, o Allahu, odazivam ti se…”.
Ove riječi imaju posebno značenje jer predstavljaju poziv Allahu, izražavajući potpunu predanost i pokornost. Kada osoba umre u ihramu, smatra se da je umrla u stanju najdublje duhovne povezanosti s Bogom.
Poslanikove upute o postupanju s tijelom umrlog u ihramu također simboliziraju čistoću i svetost. Lišće lotosa, koje se koristi za pranje tijela, ima posebna svojstva u islamskoj tradiciji. Ono simbolizira čistoću i duhovnu obnovu, te se smatra da na taj način tijelo preminulog ostaje čisto i spremno za susret s Allahom.
U konačnici, dženaza u časnom haremu u Mekki, gdje je jedan mejjit prekriven a drugi nije, podsjeća nas na važnost i duboko značenje smrti u ihramu. To je poseban trenutak koji nosi sa sobom brojne duhovne poruke i simboliku, podsjećajući vjernike na svetost i čistoću koju treba nositi kroz život, ali i na Sudnjem danu.
