Tužilaštvo BiH odlučilo: nema osnova za istragu protiv Dragana Čovića zbog prisustva promociji knjige Valentina Ćorića

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine donijelo je naredbu o nesprovođenju istrage protiv predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, nakon prijave koja je podnesena zbog njegovog prisustva promociji knjige pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Valentina Ćorića. Promocija je održana u Mostaru u februaru 2024. godine, a slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti zbog činjenice da je riječ o osobi koja je pred međunarodnim sudom osuđena za teške ratne zločine počinjene nad Bošnjacima.

Prema dokumentu od 26. oktobra 2026. godine, koji je u posjedu portala Raport, Tužilaštvo je zaključilo da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba počinila krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a, stav 6. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Ovakva odluka znači da predmet nije prešao prag potreban za pokretanje formalne istrage, iako je prijava bila zasnovana na javnom događaju koji je, zbog osjetljivog historijskog i političkog konteksta, od početka izazivao reakcije.

Krivična prijava odnosila se na Čovićevo prisustvo promociji knjige “In vino libertas – autobiografski zapisi iz Haaga”, čiji je autor Valentin Ćorić. Ćorić je pravosnažno osuđen na 16 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima, a njegovo ime već godinama nosi snažan teret ratnog naslijeđa i podsjećanja na sistematske zločine počinjene tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Upravo zbog toga, svako javno okupljanje na kojem se pojavljuju politički akteri zajedno s osobama osuđenim za ratne zločine u javnosti se često tumači ne samo kao protokolarni čin, već i kao potencijalna politička poruka.

Šta je SIPA utvrdila tokom provjera

U obrazloženju Tužilaštva navodi se da je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) dobila zadatak da provjeri okolnosti promocije, prikupi dostupne medijske objave i informacije o sadržaju same knjige, te da pokuša identifikovati i saslušati podnosioca prijave. Kako je navedeno u naredbi, SIPA je izvršila opsežnu provjeru sadržaja na društvenim mrežama i internetskim portalima, pri čemu je pronašla ukupno 64 objave koje su se odnosile na promociju Ćorićeve knjige.

Prikupljeni materijal potom je dostavljen Tužilaštvu BiH, a istraga u ovom preliminarnom dijelu predmetnog postupka obuhvatila je i pokušaj da se utvrdi identitet osobe koja je podnijela prijavu. Međutim, kako je navedeno, podnosilac prijave nije saslušan. Policijski službenici pokušali su s njim stupiti u kontakt putem elektronske pošte, ali odgovor nikada nije stigao. Dodatnu poteškoću predstavljala je provjera u bazi IDDEEA, u kojoj je pronađeno čak 80 osoba sa istim imenom kao u prijavi, zbog čega nije bilo moguće precizno utvrditi o kome se radi.

Takav ishod dodatno pokazuje koliko je u nekim postupcima važna potpuna identifikacija prijavitelja, jer bez toga tužilaštvo ne može u potpunosti razjasniti sve relevantne okolnosti. Iako je sadržaj prijave bio vezan za vrlo osjetljivu temu, procesni nedostaci, odnosno nemogućnost da se utvrdi identitet podnosioca prijave, očigledno su otežali daljnje korake. Upravo iz tog razloga Tužilaštvo je odlučilo da nema dovoljno elemenata za vođenje istrage.

Zašto Tužilaštvo smatra da samo prisustvo nije krivično djelo

U obrazloženju odluke Tužilaštvo BiH naglašava da samo prisustvo promociji knjige ne predstavlja radnju koja bi se mogla pravno kvalifikovati kao veličanje osobe pravosnažno osuđene za ratne zločine. Prema njihovom tumačenju, za postojanje krivičnog djela iz člana 145a potrebno je da postoji jasna radnja koja objektivno promoviše, veliča ili na drugi način afirmiše osuđeno lice, a ne samo fizičko prisustvo na događaju.

Kako je navedeno u naredbi, “analizom citiranih zakonskih odredbi jasno je da prisustvo prijavljenog na promociji knjige Valentina Ćorića ne predstavlja radnju koja bi sadržala elemente veličanja pravosnažno presuđenog lica za počinjeni ratni zločin”. Drugim riječima, Tužilaštvo smatra da se samim dolaskom na promociju ne dodjeljuju priznanja, nagrade niti privilegije osuđenoj osobi, niti se kroz takvo prisustvo ostvaruje bilo koja druga zakonom zabranjena radnja.

U odluci se dalje navodi da je nesporno kako je Valentin Ćorić osuđen za ratne zločine, ali da sam događaj – promocija knjige u kojoj autor govori o svom životu u zatvoru i opisuje improvizovanu proizvodnju vina – nije, po ocjeni Tužilaštva, objektivno pogodan da potakne ili pojača nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju. Ovakvo pravno obrazloženje pokazuje da tužilaštvo u sličnim slučajevima pravi razliku između stvarnog javnog veličanja osuđene osobe i sudjelovanja na događaju koji formalno ima karakter promocije knjige.

Političke i društvene reakcije nisu izostale

Čovićev dolazak na promociju knjige 16. februara 2024. godine izazvao je snažne reakcije u javnosti. Već tada su brojni pojedinci, udruženja i politički akteri ocijenili da se radi o nedopustivom gestu, posebno imajući u vidu da je riječ o autoru koji je pravosnažno osuđen za ratne zločine nad Bošnjacima. Reakcije su bile dodatno pojačane zbog činjenice da se promocija održala u Mostaru, gradu u kojem su ratne rane još uvijek duboke i gdje su memorija na zločine i borba za istinu i pravdu i dalje izuzetno prisutne teme.

Jedna od najzapaženijih reakcija stigla je iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini. U njihovom saopćenju tada je poručeno da je javno iskazivanje podrške osuđenom ratnom zločincu anatema za evropske vrijednosti koje političar poput Čovića navodno zastupa. Ambasada je naglasila da javnoj podršci i veličanju osuđenih ratnih zločinaca nema mjesta u “evropskoj BiH za sve”, čime je ova tema dobila i širi međunarodni politički odjek.

Na događaj je reagiralo i Udruženje logoraša grada Mostara, podsjećajući na zločine počinjene nad Bošnjacima i upozoravajući da se slavljenjem ili javnim podržavanjem osoba osuđenih pred međunarodnim sudovima dodatno vrijeđa dostojanstvo žrtava i njihovih porodica. U tom kontekstu, promocija knjige nije posmatrana samo kao kulturni događaj, nego i kao simboličan čin koji otvara stare rane i ponovo nameće pitanje odnosa prema ratnoj prošlosti.

Valentin Ćorić bio je jedan od šestorice bivših zvaničnika takozvane Herceg-Bosne koji su pravosnažno osuđeni u predmetu Prlić i drugi. U tom postupku izrečene su kazne u ukupnom trajanju od 111 godina zatvora, što je jedan od najpoznatijih i najvažnijih predmeta pred Haškim tribunalom vezanih za zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Zbog toga se njegovo ime u javnosti ne može odvojiti od šireg historijskog i pravnog konteksta, niti od pitanja odgovornosti za ratne zločine.

Pravo na pritužbu ostaje otvoreno

Prema navodima iz naredbe, protiv odluke o nesprovođenju istrage podnosilac prijave ima pravo uložiti pritužbu Uredu glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Rok za to je osam dana od prijema obavijesti. Time se postupak još ne smatra definitivno zatvorenim u svim mogućim pravnim aspektima, iako je osnovna tužilačka odluka već donesena.

Ovaj slučaj još jednom pokazuje koliko su u Bosni i Hercegovini i dalje osjetljiva pitanja vezana za ratnu prošlost, javni govor, političke poruke i odnos prema osuđenim ratnim zločincima. I kada se radi o formalno kulturnom ili književnom događaju, okolnosti i simbolika mogu imati snažan društveni odjek. Zbog toga je svaka ovakva odluka Tužilaštva predmet pažljivog iščitavanja, ne samo kroz pravnu prizmu, nego i kroz širi društveni i moralni kontekst u kojem se donosi.