Stevandić: Odnosi s novom vlašću u Srbiji moraju se temeljiti na dogovoru naroda, a ne na političkim improvizacijama
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić poručio je da će predstavnicima nove vlasti u Srbiji prenijeti stavove vlasti u Banjoj Luci prema kojima je Bosna i Hercegovina održiva samo onda kada se odluke donose kroz dogovor tri konstitutivna naroda, a ne kroz jednostrane poteze pojedinih političkih aktera. U razgovoru za Glas Srpske govorio je o budućim odnosima sa Beogradom, političkim prilikama u Republici Srpskoj, odnosu prema visokom predstavniku i o tome kako vidi raspodjelu političke moći na državnom nivou. Njegove izjave dolaze u osjetljivom periodu, u trenutku kada se i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini preispituju politički savezi, institucionalna stabilnost i načini na koje će se u narednim mjesecima oblikovati regionalna saradnja.
Stevandić je naglasio da očekuje nastavak bliskih političkih i institucionalnih veza između Republike Srpske i Srbije, bez obzira na to ko formira novu vlast u Beogradu. Prema njegovim riječima, saradnja između dvije strane ne bi smjela zavisiti od dnevno-političkih promjena, nego od dugoročnih interesa, prije svega u vezi s očuvanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma i pitanja imovine. „BiH nije ono što kaže jedan pojedinac, nego ono što dogovore tri naroda“, poručio je Stevandić, dodajući da će predstavnicima nove vlasti u Srbiji biti ukazano na potrebu da spoljna politika Bosne i Hercegovine proizlazi isključivo iz usaglašenih odluka Predsjedništva BiH.
U njegovoj interpretaciji, odnosi između Banje Luke i Beograda trebali bi ostati na temelju kontinuiteta i međusobnog razumijevanja, naročito kada je riječ o pitanjima koja se tiču ustavnog poretka i položaja Republike Srpske. Stevandić je poručio da će vlast u RS-u nastaviti insistirati na temama koje smatra ključnim za svoj politički i pravni položaj, uključujući raspodjelu nadležnosti, zaštitu entitetskih ovlaštenja i tumačenje Dejtonskog sporazuma. Takve poruke nisu nove u političkom diskursu vlasti u RS-u, ali dobivaju dodatnu težinu u vrijeme kada se u regionu mijenjaju političke okolnosti i kada je podrška iz Srbije za mnoge aktere u Banjoj Luci važan signal stabilnosti.
Govoreći o unutrašnjoj političkoj situaciji, Stevandić je istakao da građani Republike Srpske, kako tvrdi, prije svega žele mir, stabilnost i funkcionalne institucije, jer bez toga nema ni investicija ni ekonomskog razvoja. U njegovom nastupu posebno se izdvajala poruka da politička scena u RS-u mora biti usmjerena na jačanje institucija, a ne na stvaranje kriza. Time je nastojao prikazati vladajuću većinu kao faktor predvidljivosti i političke kontrole u vremenu kada je javnost osjetljiva na svaki znak institucionalnog zastoja. U takvom okviru, sigurnosna stabilnost i ekonomska sigurnost predstavljene su kao dvije strane iste političke poruke: bez uređenog sistema nema ni povjerenja građana ni interesa investitora.
Posebnu pažnju izazvala je njegova tvrdnja da vladajuća koalicija predvođena SNSD-om sada raspolaže dvotrećinskom većinom u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Prema Stevandiću, to vlasti daje snažniji politički legitimitet i veću sposobnost da donosi odluke koje smatra strateški važnim. U praksi, dvotrećinska većina ima posebnu težinu jer otvara prostor za odluke koje zahtijevaju širu podršku i signalizira da vladajući blok može računati na širu parlamentarnu infrastrukturu. Stevandić je takvu situaciju predstavio kao potvrdu da se politička pozicija Republike Srpske učvršćuje, a ne slabi, što je bio i ključni ton njegovog obraćanja javnosti.
U tom kontekstu osvrnuo se i na prelazak dvojice opozicionih poslanika u redove vlasti, tvrdeći da su oni prepoznali „nacionalni interes“ i odlučili podržati parlamentarnu većinu. Ovakvi prelasci često izazivaju burne reakcije u javnosti, jer se u njima ne vidi samo promjena političkog tabora, nego i pitanje principijelnosti, političkog pritiska ili pragmatičnog prilagođavanja vladajućoj strukturi. Stevandić je, međutim, poručio da je riječ o razumnoj odluci ljudi koji su, prema njegovom tumačenju, shvatili gdje se u ovom trenutku nalazi interes Republike Srpske. Kritike opozicije odbacio je kao pogrešan pristup i naglasio da vlada ne traži sukobe, nego dijalog i institucionalno zaključenje procesa.
Jedan od najoštrijih dijelova njegovog nastupa odnosio se na visokog predstavnika Kristijana Šmita, kojeg je optužio za produbljivanje političkih kriza. Stevandić je ponovio da vlast u Republici Srpskoj ne želi da se ključna politička pitanja rješavaju vanjskim intervencijama, nego dogovorom domaćih aktera. U njegovom tumačenju, politička budućnost BiH može biti održiva samo ako se odluke donose unutar institucija i uz uvažavanje svih legitimnih predstavnika naroda. Takav stav uklapa se u dugogodišnju političku liniju vlasti u RS-u, koja osporava dio ovlasti visokog predstavnika i istovremeno insistira na tome da se unutrašnje krize ne mogu rješavati nametanjem rješenja izvana.
Stevandić je dodatno poručio da Narodna skupština Republike Srpske neće biti prostor za incidente, sukobe i politički spektakl. Time je pokušao poslati sliku institucije koja bi trebala biti mjesto ozbiljne rasprave, a ne poprište javnih obračuna. Ipak, takve izjave dolaze u vremenu kada je politička retorika u Bosni i Hercegovini često oštra, a linije podjela duboke. Zbog toga svaka poruka o stabilnosti, ma koliko bila naglašena, nosi i pitanje koliko je u praksi moguće smiriti političke tenzije koje se redovno prenose iz jednog institucionalnog nivoa na drugi.
Važno je podsjetiti i na njegove ranije izjave tokom predizborne kampanje u Srbiji, kada je predstavnike pobjedničke Studentske liste nazivao različitim pogrdnim imenima, uključujući „blokadere“, „autošoviniste“, „srbofobe“ i „strane plaćenike“. Upravo zbog tih nastupa njegova najnovija retorika o saradnji s novom vlašću u Beogradu dobija dodatnu političku težinu i otvara pitanje dosljednosti. U regionalnom političkom kontekstu, svaki takav zaokret ili ublažavanje tona pažljivo se posmatra, jer ukazuje na način na koji pojedini politički lideri prilagođavaju poruke novim okolnostima.
U konačnici, Stevandićeve izjave ponovo su otvorile širu raspravu o odnosima Srbije i Republike Srpske, ali i o budućnosti Bosne i Hercegovine kao složene države u kojoj se politička ravnoteža stalno preispituje. Dok jedni njegove poruke čitaju kao pokušaj očuvanja institucionalnog kontinuiteta i zaštite interesa RS-a, drugi ih vide kao nastavak političke retorike koja produbljuje podjele. Bez obzira na interpretaciju, jasno je da će naredni period biti obilježen testiranjem odnosa između Banje Luke, Sarajeva i Beograda, kao i pitanjem hoće li dijalog zaista imati prednost nad krizom, što je, prema Stevandiću, jedini put ka političkoj stabilnosti.













