Abdul El-Sayed pred historijskim trenutkom: moguća prva senatorska zakletva na Kur’anu u SAD-u
Izborna pobjeda Abdul El-Sayeda u Michiganu otvorila je novo poglavlje u američkoj političkoj historiji, ne samo zbog same promjene u sastavu Senata, nego i zbog simbolike koja prati njegovu buduću zakletvu. Prema dostupnim informacijama, El-Sayed će 3. januara 2027. godine položiti zakletvu pred potpredsjednikom JD-om Vanceom, a pažnju javnosti već sada privlači mogućnost da će to učiniti na Kur’anu. Ukoliko se to zaista dogodi, bio bi to prvi takav slučaj u historiji američkog Senata.
Ova vijest nije zanimljiva samo zbog vjerske i identitetske dimenzije, već i zato što se uklapa u širi razgovor o pluralizmu, američkoj demokratiji i simbolima koji prate javne funkcije. U zemlji u kojoj je religija često prisutna u političkom diskursu, ali Ustav ne propisuje nijednu obaveznu svetu knjigu za polaganje zakletve, svaki izbor lične prirode dobija dodatnu težinu. Zato se El-Sayedov potez posmatra kao potencijalno istorijski presedan, ali i kao podsjetnik na raznolikost američkog društva.
Važno je naglasiti da još nisu poznati svi detalji ceremonije. Prema raspoloživim informacijama, El-Sayed još uvijek razmatra između dva posebno značajna primjerka Kur’ana. Jedan je Kur’an koji je nekada pripadao Thomasu Jeffersonu i danas se čuva u Kongresnoj biblioteci, dok je drugi primjerak u posjedu Univerziteta u Michiganu. Konačna odluka nije saopćena, pa se zasad ne može tvrditi koji će primjerak biti korišten prilikom polaganja zakletve.
Zašto izbor knjige ima veću simboliku od same ceremonije
U političkom i historijskom smislu, izbor knjige na kojoj se polaže zakletva često nadilazi formalnost. Iako Ustav Sjedinjenih Američkih Država ne nalaže korištenje Biblije, Kur’ana ili bilo koje druge svete knjige, mnogi izabrani zvaničnici svjesno biraju određeni tekst kako bi poslali poruku o vlastitom identitetu, vrijednostima ili porijeklu. U slučaju Abdul El-Sayeda, takav izbor bi mogao imati višestruko značenje: kao lična vjerska odluka, kao politička poruka inkluzije, ali i kao historijski gest koji povezuje savremenu američku politiku s mnogo širim naslijeđem vjerske i kulturne raznolikosti.
Posebnu pažnju privlači mogućnost da se koristi Jeffersonov Kur’an. Taj primjerak nosi snažnu simboliku, jer podsjeća da su se i osnivači Sjedinjenih Država interesovali za islam i druge religijske tradicije. Thomas Jefferson je bio poznat po intelektualnoj radoznalosti i interesovanju za religijsku slobodu, a upravo zato njegov Kur’an danas ima posebno mjesto u američkoj kulturnoj historiji. Ako bi El-Sayed posegnuo za tim primjerkom, taj izbor bi se tumačio kao spoj historijskog kontinuiteta i savremenog političkog trenutka.
S druge strane, primjerak koji se nalazi na Univerzitetu u Michiganu također ima važnu lokalnu i akademsku vrijednost. Michigan je država s izrazito raznolikim stanovništvom, a univerzitetske zbirke često čuvaju predmete koji imaju šire kulturno i obrazovno značenje. Samim tim, i taj izbor bi imao snažnu poruku, naročito ako se uzme u obzir da bi zakletva bila povezana s institucijom koja je dio obrazovnog i istraživačkog okruženja u kojem se njeguje razumijevanje različitih tradicija.
Ko je ranije koristio Kur’an pri zakletvi
Iako bi Abdul El-Sayed, prema dostupnim informacijama, bio prvi američki senator koji se zaklinje na Kur’anu, on ne bi bio prvi američki političar koji koristi ovu svetu knjigu u formalnom političkom činu. Najpoznatiji raniji primjer je Keith Ellison, koji je 2007. godine postao prvi muslimanski kongresmen i tada je upotrijebio Kur’an prilikom polaganja zakletve u Predstavničkom domu. Taj događaj je tada izazvao veliku pažnju javnosti, a i danas se često spominje kao važna prekretnica u američkoj političkoj reprezentaciji muslimana.
Međutim, u Senatu takav presedan još nije zabilježen. To je upravo razlog zbog kojeg El-Sayedova buduća zakletva izaziva toliki interes. Senat se u američkom političkom sistemu smatra jednom od najprestižnijih institucija, a svaka novina u vezi s njegovim članovima dobija dodatnu medijsku i društvenu vidljivost. Ako se potvrdi da će koristiti Kur’an, El-Sayed će time postati dio istorije na način koji nadilazi stranačku pripadnost i rezultat izbora.
Istovremeno, važno je napomenuti da se u ovakvim situacijama često miješaju zvanična i simbolična ceremonija. U nekim slučajevima postoji formalni čin polaganja zakletve, a potom i dodatni, javno medijski eksponiran trenutak koji ima više ceremonijalni karakter. Zbog toga bi se za precizan opis El-Sayedovog nastupa morala provjeriti pravila Senata i tačan raspored događaja. Tek nakon toga može se sa sigurnošću govoriti o tome šta predstavlja zvaničnu zakletvu, a šta eventualnu prateću svečanost.
Ustav, tradicija i lični izbor
Američki Ustav ne propisuje da se zakletva mora davati nad Biblijom ili bilo kojom drugom svetom knjigom. Suština je u tome da izabrani zvaničnik položi zakletvu ili izjavu vjernosti Ustavu Sjedinjenih Američkih Država. Zbog toga je izbor knjige, ako se ona uopće koristi, stvar lične odluke. Upravo ta sloboda čini američki model specifičnim, jer dopušta pojedincu da religijski ili svjetonazorski element uklopi u javnu funkciju bez kršenja ustavnih načela.
Takva fleksibilnost je i razlog zbog kojeg ovaj slučaj dobija dodatnu težinu. U vremenu kada su identitet, pripadnost i religija često predmet političkih polemika, jedan čin zakletve može postati mnogo više od formalnosti. On može biti ogledalo društva, pokazatelj tolerancije ili test koliko je politički sistem spreman da prihvati raznolikost bez stvaranja dodatnih podjela. U tom smislu, El-Sayedova zakletva potencijalno je važna ne samo za muslimansku zajednicu, nego i za širi američki društveni okvir.
Historijska vrijednost cijelog događaja dodatno raste zbog činjenice da je riječ o primjerku Kur’ana povezanom s Jeffersonom. Njegovo postojanje podsjeća na duboku i često zanemarenu složenost američke historije, u kojoj su ideje o slobodi vjeroispovijesti i znatiželji prema drugim religijama bile prisutne još u najranijim fazama razvoja države. Zbog toga se ovaj događaj ne posmatra samo kao lokalna ili stranačka vijest, nego kao priča koja govori o kontinuitetu američke ideje pluralizma.
Do trenutka zvanične ceremonije ostaje još vremena, a javnost će zasigurno pratiti svaku novu informaciju o tome koji će primjerak Kur’ana biti izabran, kako će izgledati zakletva i hoće li ovaj trenutak zaista ući u historiju kao prvi takve vrste u Senatu. Bez obzira na konačan ishod, jedno je već sada jasno: Abdul El-Sayed se našao u centru pažnje zbog događaja koji spaja politiku, vjeru, simboliku i američku ustavnu tradiciju na izuzetno upečatljiv način.













