Rat u Ukrajini otkrio razmjere ruskih gubitaka: novi podaci govore o stotinama hiljada poginulih
Dok se svjetska diplomatija ponovo pokušava vratiti za pregovarački sto, iza zatvorenih vrata i dalje se vodi mnogo mračnija borba — ona za istinu o ljudskim gubicima u ratu Rusije protiv Ukrajine. Najnoviji podaci, do kojih su došle hakerske grupe povezane s bjeloruskom opozicijom i ukrajinskim aktivistima za cyber sigurnost, ukazuju na to da je više od 400.000 ruskih državljana izgubilo život otkako je Moskva pokrenula invaziju punog obima. Riječ je o brojci koja, prema analitičarima, ne samo da mijenja sliku rata, nego i potvrđuje koliki je teret ovaj sukob ostavio na rusko društvo, vojsku i demografiju.
Prema informacijama koje su hakerske grupe Cyber Partisans i Silent Crow dostavile medijima, među više od 11 miliona obrađenih smrtnih listova pronađeni su i oni koji se direktno mogu povezati s ratom u Ukrajini. U dokumentaciji se nalaze podaci o dobi preminulih, mjestu prebivališta, kao i mjestu smrti, a prema analizi, 412.576 smrtnih listova sadrži jasne reference na ratne okolnosti, bilo kroz službene šifre uzroka smrti ili kroz opise koji upućuju na borbena djelovanja. Ovakav nalaz daje dosad najdetaljniji uvid u razmjere ruskih gubitaka koje su vlasti u Moskvi nastojale držati daleko od javnosti.
Iako je ruska državna statistička agencija Rosstat potvrdila da je bila meta hakerskog napada, istovremeno je negirala da su kompromitirani osjetljivi podaci. Međutim, sadržaj koji je završio u javnosti upućuje na nešto mnogo značajnije: sistematsko prikrivanje informacija o vojnim gubicima. Ruske vlasti već mjesecima, a zapravo od prvih faza invazije, ne objavljuju ukupan broj poginulih vojnika, dok se podaci o ratnim žrtvama tretiraju kao državna tajna. Upravo zbog toga ovi procurjeli dokumenti imaju izuzetnu važnost, ne samo za novinare i analitičare, nego i za razumijevanje stvarnog stanja na frontu.
Brojke koje su sada isplivale u javnost poklapaju se s ranijim procjenama zapadnih i nezavisnih izvora. Britanske obavještajne službe su ranije procjenjivale da je broj poginulih ruskih vojnika blizu pola miliona, dok je ruski nezavisni portal Mediazona, koristeći javno dostupne izvore, do sada poimenično identifikovao gotovo 286.000 poginulih pripadnika ruskih oružanih snaga. Mediazona je još ranije upozoravala da je stvarni broj vjerovatno znatno veći, jer veliki broj poginulih nikada nije službeno potvrđen, a mnogi se još uvijek vode kao nestali. Novi podaci, prema ocjenama stručnjaka, dodatno potvrđuju da je stvarni broj žrtava vjerovatno bliži cifri od 500.000.
Janis Kluge, šef odjela za Rusiju i Euroaziju pri Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove, ocijenio je da podaci izgledaju uvjerljivo i da su izuzetno detaljni. Prema njegovim riječima, broj od 412.576 ratno povezanih smrti vjerovatno je i dalje potcijenjen, jer dio poginulih nije formalno identifikovan, dok se dio slučajeva uopće ne unosi odmah u službene evidencije. Kluge je posebno istakao da u Rusiji postoji značajno kašnjenje između smrti i službenog evidentiranja, koje u prosjeku traje oko šest mjeseci, što znači da statistika gotovo uvijek kasni za stvarnošću. „Vjerovatno smo bliže brojci od 500.000 poginulih nego 400.000“, poručio je on.
Posebno zabrinjava to što ratni gubici nisu ravnomjerno raspoređeni širom Rusije. Analiza pokazuje da su siromašnije i udaljenije regije podnijele nesrazmjerno veći teret. U Burjatiji, Tuvi i Zabajkalskom kraju, tri regije na istoku zemlje, smrtni slučajevi povezani s ratom činili su oko trećine svih smrti muškaraca u dobi od 18 do 49 godina od početka invazije do sredine 2024. godine. To znači da rat ne pogađa samo vojnike na frontu, nego i čitave zajednice koje ostaju bez radno sposobnog stanovništva, a dugoročno i bez demografske stabilnosti. U Moskvi i Sankt Peterburgu taj udio je bio znatno manji, oko deset posto, što dodatno otvara pitanje društvene nejednakosti u podnošenju ratnog tereta.
Prema podacima iz procurjele baze, broj poginulih je rastao kako je rat odmicao, a neki od najkrvavijih mjeseci zabilježeni su krajem 2024. i tokom 2025. godine. Kluge navodi da je u više mjeseci broj umrlih vojnika prelazio 15.000, što znači prosjek od oko 500 poginulih dnevno. Takav tempo gubitaka pokazuje da se rat pretvorio u iscrpljujući sukob trošenja, gdje obje strane nastoje iscrpiti protivnika, dok cijenu plaćaju hiljade porodica. Ovakav obim žrtava bez presedana je u modernoj historiji Rusije i već sada ostavlja posljedice koje će se osjećati decenijama.
Istovremeno, nova mirovna inicijativa u Abu Dhabiju ponovo stavlja fokus na to koliko su pregovori udaljeni od stvarnog kompromisa. Visoki ruski i ukrajinski pregovarači trebali bi se sastati uz američko posredovanje, ali bez prisustva Vladimira Putina i Volodimira Zelenskog. Očekuje se da će razgovori obuhvatiti sigurnosne aranžmane nakon rata, pitanje deeskalacije i humanitarna pitanja, dok evropske prijestolnice strahuju da bi na dnevni red mogla doći i šira pitanja evropske sigurnosti, uključujući dugogodišnji zahtjev Moskve za smanjenje prisustva NATO-a u državama blizu ruske granice.
Međutim, čak i dok diplomate pokušavaju pronaći prostor za razgovor, sama činjenica da su poginule stotine hiljada ljudi pokazuje koliko je politički prostor za kompromis sužen. Osoba upoznata s načinom razmišljanja ruskog predsjednika rekla je da razmjeri gubitaka vjerovatno neće navesti Kremlj na popuštanje, nego bi mogli dodatno učvrstiti odluku da se rat nastavi. U toj logici, ogromne žrtve ne postaju argument za kraj rata, već razlog za nastavak politike koja ih je i proizvela. To je jedan od najtragičnijih paradoksa ovog sukoba: što su gubici veći, to je političko povlačenje teže objasniti domaćoj javnosti.
Analitičari upozoravaju da ovakve brojke treba posmatrati ne samo kao vojnu statistiku, nego i kao ogledalo stanja u ruskom društvu. Kada se u jednoj zemlji mjesecima i godinama prikrivaju podaci o smrti, a javnost se oslanja na procurele dokumente, nezavisne baze i procjene stranih službi, to govori o dubokoj krizi transparentnosti. Rat u Ukrajini tako ostaje sukob koji mijenja mapu Evrope, ali istovremeno i sukob koji iz temelja mijenja Rusiju — kroz demografiju, ekonomiju, regionalne razlike i odnos vlasti prema vlastitim građanima. U tom smislu, broj poginulih nije samo statistika, nego i mjera cijene jedne politike koja traje uprkos sve težim posljedicama.
