Incident u autobusu na crnogorskom primorju otvorio pitanje odnosa prema turistima i granica “šale”
Snimak koji je na društvenim mrežama objavila turistkinja Megan, poznata po putopisnom profilu “theasiangirlabroad”, ponovo je skrenuo pažnju na problem uznemiravanja stranaca, ali i na širu društvenu odgovornost kada se takvi događaji dese u javnom prostoru. Na videu se, prema njenim tvrdnjama, vidi grupa mladih koji su je vrijeđali, dobacivali joj i gađali je zgužvanim papirićima dok se vozila autobusom na crnogorskom primorju. Cijeli slučaj, kako je naknadno utvrđeno, dogodio se 13. oktobra 2026. godine, a riječ je o relaciji Perast–Risan.
Prema navodima same putnice, uvredljive poruke nisu se odnosile samo na njen izgled, nego i na pretpostavljeno porijeklo, što ovaj incident iz običnog neugodnog ponašanja pretvara u primjer diskriminacije i ponižavanja. U vremenu kada se destinacije sve više takmiče za pažnju međunarodnih gostiju, ovakvi događaji ne ostaju samo privatna neprijatnost jedne osobe, već postaju i pitanje imidža mjesta, ali i odnosa prema različitosti. Upravo zato je reakcija javnosti bila burna, a snimak je brzo izazvao rasprave o tome gdje se završava mladalačka nepodopština, a počinje ozbiljno uznemiravanje.
Policija identifikovala maloljetnike, postupak vođen uz prisustvo roditelja
Uprava policije Crne Gore saopćila je da je brzo reagovala nakon što je snimak postao dostupan javnosti. Kotorska policija identifikovala je šest maloljetnih osoba koje se dovode u vezu sa incidentom, a njihove izjave uzete su u prisustvu roditelja i predstavnika Centra za socijalni rad. Ovakav postupak je važan jer pokazuje da se kod maloljetnika ne može postupati na isti način kao kod punoljetnih osoba, ali i da institucije imaju obavezu da istovremeno zaštite prava djece i utvrde činjenice o mogućem kršenju propisa.
Prema saopćenju od 15. oktobra 2026., protiv troje maloljetnika podnesen je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog vrijeđanja i drskog ponašanja. Nadležni tužioci su, nakon razmatranja okolnosti, ocijenili da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. To ne znači da je ponašanje bilo beznačajno, nego da se pravna kvalifikacija kreće u okviru prekršajne, a ne krivične odgovornosti. Takva razlika često je važna u javnim raspravama, jer građani nerijetko očekuju automatski krivični postupak, iako pravni sistem traži preciznu procjenu težine djela.
Zašto je ovaj slučaj izazvao toliko reakcija
Incident je odjeknuo mnogo šire od lokalne priče zato što se uklapa u širi obrazac iskustava koje mnogi putnici i pripadnici manjinskih grupa prijavljuju širom Evrope. Kada je neko meta podsmijeha zbog izgleda, jezika, boje kože ili pretpostavljenog porijekla, to nije samo nepristojnost, već oblik društvene isključenosti. U javnom prijevozu, gdje su ljudi fizički zatvoreni u malom prostoru i često nemaju mogućnost da se jednostavno udalje, takvo ponašanje može djelovati posebno prijeteće.
Osim toga, činjenica da je žena incident zabilježila kamerom pokazuje i promjenu u načinu na koji se ovakvi događaji dokumentuju. Društvene mreže danas često služe kao sredstvo zaštite i javnog upozoravanja, jer žrtve znaju da bez snimka ili svjedoka njihove prijave mogu ostati na nivou “riječ protiv riječi”. Istovremeno, to otvara i važnu etičku dilemu: koliko je javno izlaganje korisno za upozoravanje društva, a koliko može ugroziti maloljetnike koji su već u postupku. Upravo zato je nužna pažljiva ravnoteža između prava javnosti da zna i prava maloljetnika na zaštitu identiteta.
Osude institucija i opomena da se ne ide u javni linč
Ponašanje prema turistkinji osudili su Centar za građansko obrazovanje i crnogorski ombudsman, ističući da diskriminacija i vrijeđanje ne mogu biti tolerisani ni kao “dječija igra” ni kao nevažan incident. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda dodatno je upozorio da insistiranje na odgovornosti ne smije prerasti u javnu hajku ili linč maloljetnika. Ova poruka je važna jer podsjeća da društvo može i mora reagovati na povredu prava, ali bez odustajanja od principa pravičnosti i zaštite djece.
U praksi to znači da je legitimno tražiti sankciju, edukaciju i odgovor institucija, ali nije prihvatljivo pretvarati maloljetnike u trajno obilježene mete javnog sramoćenja. U svakom postupku koji uključuje djecu i adolescente, država i javnost moraju imati na umu da se radi o osobama u razvoju, koje i same mogu snositi posljedice nepromišljenog ponašanja, ali i kasnije naučiti iz posljedica svojih postupaka. Zbog toga je važno da reakcija ne završi na naslovima, nego da uključi i roditelje, škole, lokalnu zajednicu i stručne službe.
Šira poruka za turizam, obrazovanje i javni prostor
Ovaj slučaj nije samo pitanje jednog autobusa i jedne putnice. On otvara i pitanje kako se uopće gradi kultura ponašanja prema gostima, strancima i svima onima koji se razlikuju od većine. Turizam ne zavisi samo od ljepote pejzaža, cijene smještaja i gastronomske ponude, nego i od toga da li se posjetilac osjeća sigurno, poštovano i dobrodošlo. Jedna neugodna scena, naročito ako se proširi na internetu, može ostaviti dugotrajniji trag od deset pozitivnih reklama.
Istovremeno, ovakvi događaji ukazuju na potrebu za ozbiljnijim radom s mladima, naročito na temu empatije, različitosti i odgovornosti u javnom prostoru. Školski programi, radionice i lokalne kampanje mogu imati konkretnu ulogu u prevenciji sličnih situacija. Djeci i adolescentima treba jasno objasniti da ponižavanje druge osobe nije zabava, nego ponašanje koje može ostaviti emocionalne posljedice, ali i pravne posljedice za počinioca.
Važno je i to da se ovakvi incidenti ne koriste za generalizaciju. Pojedinačno loše ponašanje ne govori ništa o svim građanima nekog grada ili države. Zbog toga je pogrešno odgovoriti kolektivnom osudom cijele zajednice. Mnogo korisnije je insistirati na odgovornosti onih koji su učestvovali, ali i na stvaranju okruženja u kojem će diskriminacija biti brzo prepoznata i zaustavljena. To je jedini način da javni prostor ostane mjesto sigurnosti, a ne straha.
Najvažnija poruka ovog slučaja jeste da nijedna osoba ne smije biti izložena ponižavanju zbog toga kako izgleda ili odakle dolazi. Ako društvo želi biti otvoreno i gostoljubivo, tada mora pokazati da se dostojanstvo ne dijeli po nacionalnosti, boji kože, jeziku ili pasošu. Upravo u takvim trenucima vidi se koliko su institucije, mediji i građani spremni da razliku između “šale” i uznemiravanja shvate ozbiljno.
Izvori: Uprava policije Crne Gore, saopćenje od 15. oktobra 2026; Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, 15. oktobar 2026; Centar za građansko obrazovanje; Portal ETV.
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
