Vuletić u Sarajevu: Da li promjena vlasti u Beogradu znači i novu politiku prema BiH i regionu?
Promjene vlasti u Srbiji uvijek izazivaju pažnju i u Bosni i Hercegovini, jer se odnos Beograda prema Sarajevu već decenijama posmatra kao jedno od najosjetljivijih pitanja u regionu. Upravo zato nastup Zorana Vuletića, predsjednika Građanskog demokratskog foruma iz Beograda, na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” u Sarajevu, nije bio samo još jedna politička tribina, nego prilika za širu raspravu o tome da li bi nova politička većina u Srbiji mogla promijeniti način na koji Beograd gleda na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo i cijeli prostor bivše Jugoslavije.
Tema sesije glasila je: “Hoće li promjena vlasti promijeniti politiku Srbije prema BiH i regiji?” To pitanje podrazumijeva mnogo više od odnosa dvije države. U njegovoj pozadini nalaze se dileme o tome da li će Srbija ubuduće podržavati Bosnu i Hercegovinu kao funkcionalnu i suverenu državu, ili će i dalje odnose s njom prvenstveno tumačiti kroz političke interese jednog entiteta. Vuletić je u Sarajevu poručio da je upravo to ključno pitanje na koje će novi akteri u Beogradu morati dati jasan odgovor, jer regionalna stabilnost zavisi od toga hoće li politika biti vođena principima saradnje ili starim obrascima pritiska i blokada.
Srbija, BiH i pitanje suvereniteta
Vuletić je naglasio da Srbija, ako želi biti ozbiljan partner u regionu i evropski kredibilna država, mora poštovati Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu i ravnopravnog sagovornika. Prema njegovim riječima, saradnja sa Republikom Srpskom ne bi smjela biti korištena kao političko sredstvo za blokiranje odluka u Sarajevu, niti kao instrument za uticaj na unutrašnje procese u BiH. Naprotiv, takva saradnja treba da doprinese životu građana i razvoju odnosa unutar same Bosne i Hercegovine.
On je upozorio da Beograd nema pravo unaprijed zatvarati mogućnost reformi koje građani i legitimne institucije BiH dogovore radi veće ravnopravnosti i funkcionalnosti države. U takvom pristupu, kako je rekao, leži suština odgovorne regionalne politike: ne birati strane u unutrašnjim sporovima susjeda, nego podržavati rješenja koja jačaju institucije, smanjuju tenzije i otvaraju prostor za normalan život svih ljudi. Iako su to stavovi jednog političkog aktera, oni se u Sarajevu čitaju i kao test političke zrelosti nove vlasti u Srbiji.
Poruka o Srebrenici i granice političkog govora
Jedan od najosjetljivijih dijelova Vuletićevog izlaganja odnosio se na izjave nosioca pobjedničke Studentske liste, Ilije Srdanovića, o Srebrenici. Prema Vuletiću, takva izjava zaslužuje posebnu pažnju jer ne daje dovoljno jasno političko opredjeljenje prema jednom od najvažnijih pitanja ratne prošlosti na prostoru bivše Jugoslavije. On je ocijenio da se Srdanović pozvao na sudske odluke i skupštinsku deklaraciju, ali da je zatim temu sklonio iz predizbornog fokusa i završnu riječ prepustio istoričarima.
Vuletić je istakao da to nije isto što i direktno poricanje presuda, ali da ostavlja prostor za nejasnoće i relativizaciju. Genocid u Srebrenici je sudski utvrđena činjenica, naglasio je, podsjećajući da od novih generacija niko ne traži da naslijede krivicu, nego da prihvate činjenice i da spriječe njihovo umanjivanje ili prešućivanje. Po njegovom mišljenju, suočavanje s prošlošću nije samo moralna obaveza, nego i način da se mladi ljudi oslobode tereta tuđih zločina i da se društvo konačno okrene budućnosti.
Važno je podsjetiti da su genocid u Srebrenici utvrdili međunarodni sudovi, uključujući Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde. Upravo zbog toga, svaka politička formulacija koja izbjegava jasno imenovanje zločina otvara prostor za nove sporove i stare manipulacije. Vuletićeva ocjena izjave predstavlja njegovo političko tumačenje, a ne zvanični stav neke institucije, ali ona otvara šire pitanje: koliko je uopšte u postizbornoj Srbiji spremnosti da se prošlost imenuje bez zadrške?
Regionalni odnosi: Crna Gora, Hrvatska i širi susjedski okvir
Govoreći o regionalnim odnosima, Vuletić je poručio da isti princip mora važiti i prema Crnoj Gori. To, prema njemu, znači potpuno poštivanje crnogorske državnosti, nacionalnog identiteta i slobodnog političkog izbora njenih građana. On smatra da se prava Srba u susjednim državama ne mogu braniti putem pritiska ili političkog tutorstva, nego isključivo kroz evropske standarde i saradnju sa državama u kojima ti ljudi žive. Takav pristup, dodao je, obavezuje i samu Srbiju da istovremeno štiti prava svih svojih manjina.
U odnosima sa Hrvatskom, Vuletić je istakao da bi napredak trebalo mjeriti vrlo konkretnim pokazateljima: rješavanjem pitanja nestalih osoba, zaštitom prava povratnika i jačanjem saradnje pravosudnih institucija. To su, kako je rekao, oblasti u kojima je moguće obnavljati povjerenje, a ne samo formalno održavati diplomatske kontakte. U regionu u kojem su ratovi ostavili duboke posljedice, upravo takva praktična pitanja često govore više od velikih političkih izjava i svečanih deklaracija.
Šta Vuletić očekuje od Evropske unije
Posebnu pažnju u svom nastupu Vuletić je posvetio ulozi Evropske unije. Po njegovom mišljenju, Brisel ne bi smio ostati na nivou deklarativne podrške promjenama u Srbiji, već bi tu podršku morao pretvoriti u dosljedna mjerila i jasne standarde. To znači da sloboda medija, nezavisno pravosuđe i odgovorna regionalna politika moraju ostati međusobno povezani. Ako se, upozorio je, zarad kratkoročne stabilnosti počne popuštati nacionalizmu, onda će upravo oni ljudi koji žele evropsku i otvorenu Srbiju biti prvi koji će osjetiti posljedice takvog popuštanja.
Vuletić je time poslao poruku da evropski put nije samo formalna lista reformi, nego način oblikovanja politike prema susjedima i vlastitim građanima. Ako se reforme koriste kao paravan, a regionalna retorika ostane zarobljena u starim obrascima, onda ni evropska perspektiva neće imati stvarnu snagu. Zato je za njega važno da međunarodni partneri ne budu samo posmatrači, nego i aktivni akteri koji insistiraju na tome da se reformski procesi ne zaustave pred nacionalističkim otporima.
Promjena vlasti ili promjena politike?
Jedna od centralnih poruka Vuletićevog nastupa bila je da budućnost regiona zavisi od konkretnih odluka, a ne od retoričkih obećanja. On je naveo da se pravi test nove vlasti u Srbiji ogleda u saradnji sa Sarajevom i Prištinom, poštovanju Podgorice, otvaranju arhiva i ugovora, kao i u povezivanju univerziteta, privrede i saobraćaja. Takvi potezi, po njegovom mišljenju, mogu pokazati da je došlo do stvarne promjene kursa, a ne samo do smjene ljudi na vlasti.
Govoreći o odgovornosti intelektualne javnosti, Vuletić je naglasio da je dužnost kritičara i analitičara da podrže dobre poteze, ali i da zadrže slobodu prema vlasti kojoj su možda naklonjeni. Studentima treba dati šansu, poručio je, ali ta šansa ima smisla samo ako je iskoriste za promjenu politike, a ne samo za promjenu jezika kojim se ta politika opisuje. Prema njegovom stavu, pobjeda Studentske liste 25. oktobra otvorila je mogućnost da Srbija izađe iz dugog perioda lične vlasti i obnovi povjerenje u institucije, ali taj proces neće biti automatski niti bez otpora.
Poruka domaćina i širi značaj sarajevske rasprave
Predsjednik “Kruga 99” Adil Kulenović ocijenio je da je Vuletić kritičar nove većine, ali i da istovremeno priznaje važnost promjena koje su se dogodile. Upravo zbog toga, kazao je, njegov boravak u Sarajevu i izlaganje treba razumjeti kao poziv na trajni mir, saradnju sa Sarajevom i Prištinom, kao i na poštovanje Podgorice. Kulenović je posebno naglasio da bi nova politička klima mogla biti povoljna za povezivanje univerziteta, privrede, saobraćaja, kulturnih institucija i civilnog društva, što bi region učinilo manje zatvorenim i manje podložnim krizama.
Ova rasprava pokazuje zašto je odnos Srbije prema Bosni i Hercegovini i dalje jedno od ključnih pitanja regionalne politike. Riječ je o temi koja obuhvata prošlost, ratne posljedice, institucionalni poredak, ali i buduće modele saradnje. Zbog toga stavovi poput Vuletićevih imaju težinu, čak i kada nisu dio zvanične politike. Oni pokazuju kakva se očekivanja postavljaju pred novu vlast i koliko je važno da se političke promjene ne mjere samo promjenom imena, već i promjenom odnosa prema susjedima, zločinima iz prošlosti i evropskim vrijednostima.
