Konaković poziva na novu većinu bez SNSD-a: politički pritisak, pregovori i borba za utjecaj u državnoj vlasti
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ponovo je otvorio jednu od najosjetljivijih tema domaće politike – formiranje vlasti na državnom nivou bez učešća SNSD-a. Njegova poruka, izrečena u televizijskom gostovanju, upućena je prvenstveno političkim akterima koji su ostvarili izborne pobjede, ali se i dalje, prema njegovom mišljenju, previše oslanjaju na stavove Milorada Dodika i njegovih političkih saveznika. Konaković smatra da je došlo vrijeme da se pregovori vode odlučnije, bez prihvatanja unaprijed nametnutih uslova i bez političke logike koja Dodika stavlja u centar svih dogovora.
Prema njegovoj interpretaciji aktuelne političke situacije, okolnosti su se bitno promijenile u odnosu na ranije periode kada je SNSD imao jači međunarodni i regionalni oslonac. Konaković tvrdi da se danas otvara prostor za drugačiji raspored snaga, u kojem bi ključnu ulogu mogli imati HDZ BiH i opozicione stranke iz Republike Srpske. Međutim, važno je naglasiti da se radi o političkoj procjeni i prijedlogu, a ne o dogovorenoj koaliciji ili već usaglašenom planu za novu državnu većinu. Proceduralno gledano, svaka promjena vlasti mora proći kroz parlamentarnu provjeru i dobiti potrebnu podršku u Predstavničkom domu i drugim institucijama.
Konaković je posebno insistirao na tezi da Milorad Dodik više nema iste međunarodne saveznike na koje se ranije mogao osloniti. U svom obraćanju spomenuo je i Aleksandra Vučića i Viktora Orbána, sugerirajući da promjene u širem regionalnom i evropskom kontekstu smanjuju prostor za Dodikov politički manevar. Po toj logici, SNSD više ne bi trebalo posmatrati kao nezaobilaznog partnera u svakom razgovoru o formiranju vlasti. Umjesto toga, ministar poziva da se akteri koji žele funkcionalnu državnu većinu organizuju bez odlaganja i da sami postave političke uslove, umjesto da čekaju Dodikov pristanak.
Jedna od središnjih tačaka Konakovićeve poruke odnosi se na ulogu HDZ-a BiH, koji on vidi kao ključnog faktora u svakoj budućoj kombinaciji vlasti. Prema njegovom mišljenju, stranke iz Federacije BiH trebale bi otvoriti direktniji i jasniji dijalog s HDZ-om, jer ta stranka ima vlastite političke interese i motive koji ne moraju biti vezani za SNSD. U takvom scenariju, programska saradnja i međusobni kompromisi mogli bi biti važniji od insistiranja na tradicionalnim političkim blokovima. Konaković je zato pozvao i predstavnike Hrvatske, kao i institucije Evropske unije, da podrže ozbiljnije i operativnije pregovore o uspostavljanju vlasti koja bi mogla raditi stabilnije i efikasnije.
Istovremeno, Konaković je kritikovao političke stranke koje unaprijed prihvataju Dodika kao nužnog učesnika u formiranju vlasti. Smatra da izborne pobjede same po sebi ne znače automatsko pravo na izvršnu vlast, niti da rezultat na izborima garantuje bilo kojoj stranci ulazak u sve nivoe odlučivanja. Kao poređenje je naveo i iskustva iz regiona, posebno Crne Gore, gdje, kako kaže, izborni rezultati ne moraju nužno proizvesti onu političku kombinaciju koju je neka partija priželjkivala. Njegova poruka je jasna: ne treba davati “pojas za spašavanje” političaru koji pokušava diktirati tempo pregovora.
U tom dijelu izjave Konaković je upotrijebio i vrlo oštre izraze, što dodatno pokazuje koliko je politička atmosfera u BiH i dalje napeta. Dodika je optužio da pokušava zadržati kontrolu nad procesom formiranja vlasti, iako, prema njegovom uvjerenju, objektivno više nema snagu koju je ranije imao. Takva retorika nije neobična u domaćem političkom prostoru, gdje lideri često koriste snažne i emotivne poruke kako bi mobilizirali vlastito biračko tijelo i izvršili pritisak na potencijalne partnere. Ipak, iza tih riječi stoji i ozbiljniji strateški cilj: pokušaj da se preispita dugogodišnja praksa u kojoj je SNSD imao gotovo presudnu ulogu u državnim pregovorima.
Konaković se osvrnuo i na pitanje odnosa Bosne i Hercegovine prema Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njegovoj ocjeni, američka politika prema BiH nije se suštinski promijenila, uprkos tvrdnjama da su lobistički napori pojedinih političara mogli preokrenuti ton Washingtona. On smatra da je Amerika i dalje najvažniji međunarodni partner Bosne i Hercegovine i da se dugoročni odnosi ne mogu graditi na povremenim kontaktima, neformalnim kanalima ili kratkoročnim lobiranjem. Po njegovom mišljenju, državne institucije trebaju ostati glavni nosioci vanjskopolitičkih veza, jer samo one mogu obezbijediti kontinuitet i kredibilitet u međunarodnim odnosima.
Ova poruka ima i širi politički kontekst, jer se u BiH već godinama vode rasprave o tome ko zaista ima pravo da oblikuje vlast nakon izbora. U praksi, formiranje većine često zavisi od kombinacije stranaka koje nisu nužno ideološki bliske, ali dijele interes da obezbijede većinu u parlamentu. Zato Konakovićeva ideja o novoj većini bez SNSD-a nije samo pitanje jednog imenovanja ili jednog ministarstva, nego pokušaj da se redefiniše politička arhitektura državne vlasti. Ako bi takav plan zaživio, to bi značilo znatno drugačiji odnos snaga u Vijeću ministara i vjerovatno bi otvorilo novu fazu pregovora i unutar Federacije BiH i između entitetskih političkih blokova.
U realnom političkom smislu, međutim, ovakav scenarij zavisi od mnogo faktora: od spremnosti opozicije iz Republike Srpske da se jasno pozicionira, do odnosa HDZ-a BiH prema novoj parlamentarnoj kombinaciji i spremnosti drugih stranaka da prihvate kompromis. Bez dogovora o programskim prioritetima, raspodjeli resora i jasnoj parlamentarnog podršci, svaka priča o novoj većini ostaje na nivou političkog signala. Zato je Konakovićeva izjava istovremeno i poziv i pritisak, ali i podsjetnik da se u bosanskohercegovačkoj politici gotovo ništa ne dešava bez dugih pregovora, brojanja ruku i stalnog odmjeravanja snaga. Za sada je jedino sigurno da borba za buduću državnu vlast još traje, a ishod će zavisiti od toga ko će uspjeti ponuditi najstabilniju i najrealniju koaliciju.
