Američki izbori kao politički i simbolički preokret: pogled Hajrudina Somuna
Osvrt Hajrudina Somuna na ishode američkih izbora otvara širu priču od same pobjede ili poraza jedne stranke. Kao dugogodišnji novinar, komentator i diplomata, Somun događaje posmatra kroz prizmu bliskoistočne politike, američko-izraelskih odnosa i promjene raspoloženja u američkom društvu. U njegovom čitanju izbora, poraz politike Donalda Trumpa nije samo pitanje izbornih brojeva, nego i znak da su se promijenili odnosi snaga unutar američke političke scene, posebno kada je riječ o ratu u Gazi, odnosu prema Iranu i ulozi Izraela u američkoj vanjskoj politici.
Somunovo tumačenje polazi od uvjerenja da se američki izborni rezultati ne mogu posmatrati samo kao “plavi talas” demokrata, već i kao šira potvrda demokratskih vrijednosti i otpora politici koju je Trump gradio tokom svog mandata. U njegovom prikazu, promjene nisu bile vidljive samo u tradicionalnim političkim okruzima i kod uobičajenih izbornih tema, nego i u porukama koje su dolazile od kandidata s različitim identitetima i političkim stavovima. Upravo tu Somun pronalazi najvažniji signal: da su birači, prema njegovom čitanju, kaznili politiku koja je bila previše oslonjena na sukob, polarizaciju i bezrezervnu podršku izraelskoj vladi.
U središtu njegove analize nalazi se i pitanje Bliskog istoka, odnosno Gaze, gdje se američka unutrašnja politika sve više sudara s globalnim moralnim i sigurnosnim dilemama. Somun spominje izjave kandidata i izabranih predstavnika koji su otvoreno kritikovali izraelsku ofanzivu, među njima i Abdula el-Sayeda, za kojeg navodi da je postao prvi musliman u američkom Senatu. Prema njegovom prikazu, el-Sayed je oštro govorio o politici prema Gazi i poručio da je do jučer bilo “Inša-Allah”, a danas “Elhamdu-lillah”, što Somun tumači kao simboličan prelazak iz defanzive u politički optimizam. Time se, u njegovom pogledu, ne mijenja samo sastav Kongresa, nego i jezik kojim se u Americi govori o ratu, migracijama, identitetu i pravdi.
Rat, Iran i Trumpova politička cijena
Posebno važan dio Somunovog osvrta odnosi se na ideju da je Trumpova poražena politika vezana i za napetosti s Iranom. U njegovoj interpretaciji, potpredsjednik Vance je otvoreno kazao da je upravo mogućnost rata s Iranom jedan od razloga poraza, dok je Trump, prema Somunovom prepričavanju, tvrdio da je taj rat bio “malčice” kriv za ishod, ali da bi ga i dalje mogao pokrenuti. Ova razlika u tonovima pokazuje koliko su pitanja rata i mira postala osjetljiva u američkoj izbornoj areni. Nije riječ samo o vanjskoj politici, nego i o tome koliko birači žele da njihova zemlja ulazi u nove sukobe.
Somun povlači paralelu s Vijetnamom, podsjećajući na period kada je Amerika prije pola stoljeća ulazila u fazu političkog iscrpljivanja zbog rata koji je sve teže bilo opravdati. Kao televizijski izvještač prisustvovao je mirovnim pregovorima u Parizu 1973. godine, a taj historijski kontekst koristi da pokaže kako ratovi često ne slome samo vojsku, nego i politički kredibilitet lidera. U slučaju Vijetnama, povlačenje američkih trupa i pad Sajgona označili su kraj jedne epohe. Somun smatra da je i današnji trenutak obilježen umorom od sukoba, te da bi svako dalje insistiranje na ratnom rješenju prema Iranu moglo proizvesti slične političke posljedice.
Iako je svjestan da se današnji Bliski istok ne može jednostavno porediti s Vijetnamom, Somun u tom poređenju vidi korisnu lekciju: lider koji zanemari raspoloženje javnosti i nastavi gurati ratnu politiku može izgubiti i izbore i historijsku reputaciju. Zato njegov komentar nije samo analiza prošlih događaja, već i upozorenje budućim američkim administracijama. On posebno naglašava da Trump nakon izbora, suprotno ranijim najavama i retorici, nije krenuo u novu ratnu avanturu protiv Irana, što Somun vidi kao znak da je politička realnost ipak umirila najagresivnije tonove.
Muslimanski i arapsko-američki kandidati mijenjaju političku sliku
Jedna od najzanimljivijih tačaka Somunovog teksta jeste isticanje muslimanskih i arapsko-američkih kandidata koji su ostvarili uspjeh na izborima. On navodi da je, osim el-Sayeda, još nekoliko kandidata i kandidatkinja iz muslimanske zajednice ušlo u Kongres, a svi oni, prema njegovom prikazu, imaju zajedničku osobinu: kritički se odnose prema politici bezrezervne američke podrške Izraelu. U tom kontekstu posebno izdvaja Rashidu Tlaib, koja je, kako navodi, osigurala peti mandat uprkos pokušajima političkog ponižavanja od strane Trumpa. Njena poruka biračima u Michiganu, da će ih i dalje “uzdizati”, u Somunovom čitanju postaje simbol otpora marginalizaciji i dokaz da se politička podrška može graditi i izvan tradicionalnih centara moći.
U istom nizu Somun spominje Adama Hamzawyja, bivšeg ljekara u američkoj vojsci i volontera koji je pomagao ranjenicima u Gazi, zatim Ilhan Omar, Darializu Avilu Chevalier i Aber Kawas, čiji porodični korijeni i javni angažman dodatno oslikavaju složenost američkog društva. Za Somuna je posebno značajno to što ovi ljudi ne nose samo svoje etničko ili vjersko porijeklo kao političku oznaku, nego i jasno artikulisan stav o pravima Palestinaca, ratu i odgovornosti SAD-a. Time se, u njegovom tumačenju, mijenja sama struktura američkog političkog predstavljanja.
Ovakav razvoj događaja, prema Somunu, nije važan samo za muslimane ili Arape u Americi. On smatra da se mijenja cijeli okvir u kojem se govori o ratu u Gazi, o sponzorstvu izraelske politike i o mogućnosti kritike Izraela bez automatskog etiketiranja. To je, po njegovoj ocjeni, znak šire društvene promjene: sve više birača shvata da podrška Palestincima ne znači nužno neprijateljstvo prema Jevrejima, niti da kritika izraelske vlade automatski predstavlja antisemitizam. Upravo tu Somun vidi jednu od najvažnijih političkih tektonskih promjena u savremenoj Americi.
Izrael, lobiji i nova nesigurnost u američkoj politici
Somun posebnu pažnju poklanja reakcijama u Izraelu, gdje se, prema njegovom opisu, opozicioni političari nadaju da će demokratska pobjeda otvoriti prostor za slabljenje premijera Benjamina Netanyahua. Istovremeno, kako navodi, njegove pristalice uglavnom šute, svjesne da bi svaka promjena u Washingtonu mogla donijeti neugodna pitanja o visini američke pomoći i budućnosti odnosa između dvije zemlje. Tu se pojavljuje i brojka od približno četiri milijarde dolara godišnje pomoći Izraelu, koju Somun koristi kao ilustraciju dubine američke podrške, ali i kao pokazatelj koliko bi eventualni zaokret u Bijeloj kući mogao imati dalekosežne posljedice.
U tom kontekstu on spominje i uticaj AIPAC-a, snažnog američko-izraelskog komiteta javnih poslova, navodeći primjer kandidata kojem, uprkos ogromnoj finansijskoj podršci, to nije donijelo pobjedu. Poenta je, prema Somunu, da se novac i lobiranje više ne pretvaraju tako lako u političku dominaciju kao ranije. Američko biračko tijelo postaje osjetljivije na pitanja rata, ljudskih prava i odnosa prema civilima u Gazi, pa čak i velika mreža podrške ponekad ne može prevagnuti nad promijenjenim javnim raspoloženjem.
Najdalje u svom zaključku Somun ide kada govori o jevrejskim kandidatima koji se distanciraju od politike izraelske vlade. On naglašava da je u nekoliko važnih distrikata pobijedila nova generacija političara jevrejskog porijekla koji ne prihvataju automatski proizraelski narativ. To, prema njegovom mišljenju, zabrinjava i američku i izraelsku desnicu jer pokazuje da je identitet Jevreja u Americi postao politički raznolikiji nego što su to dugo pretpostavljali i Washington i Tel Aviv. Među njima izdvaja Brada Landera, kojeg opisuje kao progresivca i oštrog kritičara izraelske vojne politike prema Palestincima.
Somunov završni dojam jeste da američki izbori nisu donijeli samo promjenu sastava institucija, nego i dublje preispitivanje odnosa prema Izraelu, antisemitizmu i palestinskom pitanju. Po njegovom mišljenju, sve je više Amerikanaca koji u podršci Palestincima ne vide mržnju prema Jevrejima, kao što je sve više američkih Jevreja koji ne žele da ih se poistovjećuje s politikom izraelske vlade. U tom smislu, izborni rezultat za Somuna postaje mnogo više od strančarskog trijumfa: on je znak da se u američkom društvu otvara novi prostor za kritičko promišljanje Bliskog istoka, ratova i moralne odgovornosti velikih sila.
