Netanyahu pod pritiskom: ultraortodoksni saveznik okrenuo leđa zbog spornog pitanja vojnog roka
Izraelski politički prostor ponovo je ušao u fazu pojačanih tenzija nakon što je Ujedinjeni judaizam Tore (UTJ), jedna od ključnih ultraortodoksnih stranaka, odlučio da tokom konsultacija s predsjednikom Isaacom Herzogom ne preporuči Benjamina Netanyahua za mandatara. Ova odluka predstavlja mnogo više od taktičkog političkog poteza: ona otvara pitanje stabilnosti dugogodišnjih koalicijskih odnosa, ali i dubokih društvenih podjela koje već godinama potresaju Izrael.
Za Netanyahua, koji je godinama gradio političku snagu oslanjajući se na savezništvo sa vjerskim i desnim partijama, ovakav razvoj događaja dolazi u osjetljivom trenutku. Njegova pozicija nikada nije zavisila samo od brojki u Knesetu, nego i od sposobnosti da zadrži podršku stranaka koje predstavljaju važne društvene segmente. Upravo zato je stav UTJ-a doživljen kao ozbiljan signal da je povjerenje između premijera i ultraortodoksnih partnera ozbiljno uzdrmano.
Sporno pitanje koje već godinama dijeli izraelsko društvo
U središtu sukoba nalazi se pitanje koje je u izraelskoj politici godinama izvor neslaganja: trebaju li muškarci iz ultraortodoksne zajednice služiti vojni rok kao i ostali građani. U Izraelu je vojna služba obavezna za većinu Jevreja i Jevrejki, što je dio šireg modela nacionalne sigurnosti i društvene mobilizacije. Međutim, ultraortodoksni muškarci tradicionalno su imali posebne aranžmane koji im omogućavaju odgađanje ili izuzeće od službe, pod uslovom da se posvete vjerskom učenju u ješivama.
Takva praksa dugo je bila politički održiva jer su ultraortodoksne partije bile važni koalicioni partneri gotovo svakoj vladi koja im je nudila zakonsku zaštitu njihovih interesa. Ipak, šira javnost sve glasnije postavlja pitanje jednakosti pred zakonom, posebno u društvu u kojem veliki dio populacije prolazi kroz vojnu obuku, služenje i rezervni sastav. Nakon rata i dodatnog opterećenja za izraelske odbrambene snage, tema regrutacije postala je još osjetljivija, jer mnogi smatraju da bi teret nacionalne sigurnosti morao biti ravnomjernije raspoređen.
UTJ prekida uobičajenu političku praksu
Stranka Ujedinjeni judaizam Tore u izraelskom parlamentu ima sedam mandata, a čine je dvije frakcije: Degel HaTorah sa četiri mjesta i Agudat Yisrael sa tri. Do sada je takva snaga često bila dovoljna da Netanyahu računa na njihovu lojalnost u ključnim trenucima. Ovoga puta, međutim, obje frakcije su odlučile da ne preporuče nijednog kandidata za premijera tokom konsultacija s predsjednikom Herzogom, i to nakon smjernica svojih duhovnih autoriteta.
Prema pisanju The Times of Israel, nezadovoljstvo je naraslo zato što Netanyahuova vlada nije uspjela usvojiti zakon koji bi trajno uredio izuzeća za studente vjerskih škola od vojne službe. Time je prekinuta očekivana politička rutina u kojoj su ultraortodoksne stranke gotovo automatski davale podršku premijeru s kojim su godinama sarađivale. Takav potez ne znači samo taktičku distancu, već i poruku da vjerski lideri žele pokazati kako njihova podrška nije bezuslovna.
Netanyahu između koalicione lojalnosti i javnog pritiska
Benjamin Netanyahu se sada nalazi u veoma složenoj političkoj situaciji. S jedne strane, potreban mu je nastavak savezništva s ultraortodoksnim partijama kako bi mogao sastaviti većinu u Knesetu. S druge strane, suočen je s pritiskom dijela javnosti i političkih aktera koji traže da vojna obaveza važi jednako za sve. To ga stavlja u poziciju u kojoj mora balansirati između interesa tradicionalnih partnera i zahtjeva birača koji očekuju pravedniji i transparentniji zakonodavni okvir.
Ovaj balans nije jednostavan, posebno zato što pitanje vojnog roka u Izraelu nije samo pravno ili administrativno, nego duboko identitetsko. Za ultraortodoksne zajednice, vrijeme provedeno u učenju Talmuda smatra se duhovno neprocjenjivim, dok sekularni i nacionalno orijentisani slojevi društva insistiraju da sigurnost države ne smije zavisiti od privilegovanih izuzeća. Upravo ta suprotnost stvara političku eksplozivnost i pretvara svaku raspravu o regrutaciji u test državnog jedinstva.
Gadi Eisenkot dobija neočekivanu prednost
Dok Netanyahu gubi podršku jednog dijela vjerskog bloka, dodatni prostor dobija opozicioni kandidat Gadi Eisenkot, lider stranke Yashar. Prema dostupnim informacijama, on je uz podršku stranke Ra’am i drugih opozicionih predstavnika došao do preporuke 56 zastupnika, dok je Netanyahu ostao na 46. U izraelskom sistemu takav odnos snaga može biti presudan tokom predsjedničkih konsultacija, jer upravo predsjednik odlučuje kome će povjeriti mandat za sastavljanje nove vlade.
Ipak, preporuka nije isto što i sigurna većina. Eisenkot bi, čak i ako dobije mandat, morao veoma brzo okupiti koaliciju koja može preživjeti prve ozbiljne političke testove. To znači usklađivanje stavova o sigurnosti, odnosu prema arapskim strankama, ulozi ultraortodoksnih partnera i budućem pristupu vojnoj politici. U izraelskoj politici, gdje su ideološke razlike često duboke, takav proces može biti izuzetno krhak i neizvjestan.
Shas i dalje uz Netanyahua, ali slika više nije ista
Važno je naglasiti da UTJ-ova odluka ne znači potpuni raspad odnosa između Netanyahua i svih ultraortodoksnih stranaka. Shas, koja u Knesetu ima šest mandata, tokom konsultacija je najavila podršku aktuelnom premijeru. I ova stranka, poput UTJ-a, snažno zagovara zaštitu vjerskih studenata od obaveznog služenja vojnog roka, pa se i dalje nalazi u složenom odnosu između principijelnih stavova i pragmatične koalicione politike.
Ipak, činjenica da se jedna od centralnih ultraortodoksnih stranaka distancirala od Netanyahua pokazuje da je dosadašnja većina ozbiljno načeta. U izraelskoj politici, gdje je svaka parlamentarna podrška dragocjena, čak i djelimičan raskol može promijeniti tok pregovora. Zato UTJ-ova odluka ima šire posljedice od same konsultacije s predsjednikom: ona može uticati na buduće pregovore o zakonima, budžetu i koalicionim dogovorima.
Šta slijedi nakon predsjedničkih konsultacija
Predsjednik Isaac Herzog nastavlja razgovore sa strankama, nakon čega će odlučiti kome će povjeriti prvi pokušaj formiranja nove vlade. Taj korak je presudan, jer izraelski politički sistem često ulazi u duge pregovaračke cikluse u kojima kandidati moraju dokazati ne samo da imaju preporuke, nego i da mogu pretvoriti podršku u funkcionalnu većinu. U tom smislu, Herzogova odluka može značajno odrediti smjer naredne političke faze.
Za Netanyahua, trenutna situacija nosi i simboličku težinu. Gubitak podrške od strane saveznika s kojim je godinama gradio političku arhitekturu vlasti pokazuje da ni najduži savezi nisu imuni na sporove koji diraju u temeljna društvena pitanja. Za izraelsko društvo, rasprava o vojnom roku ostaje mnogo više od tehničkog pitanja regrutacije: ona je ogledalo odnosa između države, religije, jednakosti i političke moći.
Upravo zato se ova kriza ne može posmatrati samo kao još jedan sukob unutar koalicijskog sistema. Ona pokazuje da se izraelska politika nalazi na raskršću, gdje svaka odluka o vojnoj obavezi može preoblikovati odnose među partijama, ali i povjerenje građana u institucije. Bez obzira na to ko će dobiti mandat, jasno je da će pitanje ultraortodoksnog izuzeća od vojne službe i dalje biti jedno od najvažnijih političkih žarišta u zemlji.
