Mađarska obustavila podršku programu s Republikom Srpskom: poljoprivrednici ostali bez očekivanih subvencija
Političke promjene u Budimpešti počele su se osjećati i daleko izvan granica Mađarske, a jedna od prvih posljedica stiže u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Republiku Srpsku i Brčko distrikt. Nova mađarska vlada odlučila je obustaviti finansiranje programa subvencionisane nabavke poljoprivredne mehanizacije, projekta koji je bio jedan od najprepoznatljivijih simbola saradnje između tadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana i lidera SNSD-a Milorada Dodika. Odluka je izazvala veliko razočaranje među poljoprivrednicima koji su računali na pomoć pri kupovini traktora, priključaka, opreme i drugih sredstava neophodnih za modernizaciju proizvodnje.
Riječ je o programu koji je bio dio šireg paketa pomoći vrijednog 100 miliona eura, najavljenog 2022. godine, u vrijeme kada su odnosi između Budimpešte i vlasti Republike Srpske bili na svom vrhuncu. Za mnoge poljoprivredne proizvođače ovaj mehanizam nije bio samo još jedna donatorska šema, nego realna prilika da obnavljaju opremu u uslovima u kojima je domaća poljoprivreda suočena s visokim troškovima proizvodnje, poskupljenjem repromaterijala, nedostatkom radne snage i sve izraženijim klimatskim oscilacijama. Upravo zato vijest da se finansiranje prekida ima značaj daleko širi od samog administrativnog poteza.
Fondacija za održivi razvoj „Progressus“, preko koje se program provodio, saopćila je 16. oktobra da se javni poziv za 2026. godinu obustavlja nakon što je nova mađarska vlada zaustavila daljnje finansiranje. Poziv je otvoren 13. marta, ali je zatvoren već nakon pet dana, i to zbog izuzetno velikog interesovanja. Pristiglo je čak 1.025 prijava poljoprivrednika iz Republike Srpske i Brčko distrikta, što pokazuje koliko je ovakva vrsta podrške bila tražena i koliko je proizvođača planiralo investicije upravo uz oslonac na mađarska sredstva.
Prema ranije utvrđenim pravilima, subvencije su se kretale od 2.500 do 25.000 eura, ali novac nije isplaćivan direktno korisnicima. Umjesto toga, sredstva su bila namijenjena isključivo za kupovinu mađarske poljoprivredne mehanizacije i opreme, što je programu davalo specifičan karakter. Korisnici su morali obezbijediti najmanje 30 posto vlastitog učešća, dok se subvencija koristila kao dio zajedničkog ulaganja. Takav model je mnogim farmerima omogućavao da dođu do modernijih mašina, ali je istovremeno otvarao i pitanje koliko je riječ o klasičnoj razvojnoj pomoći, a koliko o instrumentu za promociju mađarske industrije.
Više od 1.900 odobrenih projekata i milioni iz Budimpešte
Prema podacima Fondacije Progressus, u prethodna dva ciklusa programa, tokom 2022. i 2023. godine, odobreno je ukupno 1.959 projekata. Iz mađarskog budžeta za njih je isplaćeno više od 28 miliona eura, dok su korisnici iz Republike Srpske i Brčko distrikta uložili dodatnih 12,9 miliona eura vlastitih sredstava. Ove brojke pokazuju da se ne radi o simboličnoj pomoći, nego o značajnom finansijskom aranžmanu koji je imao konkretan utjecaj na tržište poljoprivredne opreme, ali i na poslovne odnose između dvije strane.
Ekonomista i profesor Ekonomskog fakulteta u Tuzli Admir Čavalić ocijenio je da se ovakav model teško može posmatrati kao klasična bespovratna razvojna pomoć. Prema njegovom objašnjenju, riječ je o sistemu koji istovremeno koristi i kupcu i prodavcu, jer subvencija podstiče nabavku određene robe, u ovom slučaju robe iz Mađarske. „Koristi mogu imati i kupac i prodavac, ali to nije klasičan model grantova ili subvencija“, naglasio je Čavalić za Radio Slobodna Evropa. Ovakvo tumačenje otvara važno pitanje o tome koliko ekonomska saradnja može biti odvojena od političkih interesa i industrijskih koristi zemlje donatora.
Za poljoprivrednike na terenu, međutim, teorijske rasprave o modelu finansiranja ostaju u drugom planu. Njih najviše interesuje šta će se dogoditi s prijavama, planiranim investicijama i novcem koji su već pripremili. Mnogi su, kako navode, računali da će uz subvenciju konačno obnoviti zastarjelu mehanizaciju, povećati proizvodne kapacitete i smanjiti troškove rada. U sektorima poput ratarstva, stočarstva i voćarstva, gdje je svaka sezona neizvjesna, odgađanje investicija često znači i gubitak tržišne konkurentnosti.
Razočarani proizvođači i neizvjesna budućnost programa
Jedan od prijavljenih poljoprivrednika, Slaviša Simojlović iz Bijeljine, rekao je za RSE da je planirao izdvojiti oko 8.000 eura vlastitog novca za novu mehanizaciju i da sada očekuje povrat uloženog iznosa. Njegov slučaj nije usamljen. Brojni proizvođači širom Republike Srpske i Brčko distrikta vjerovali su da ulaze u siguran sistem podrške, pa su na osnovu toga planirali nabavke, dogovarali modele finansiranja i usklađivali sezonske troškove. Prekid programa zato nije samo administrativna promjena, već potencijalno ozbiljan udar na planirane investicije.
Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković također je ukazao na značaj ovog vida pomoći za domaće proizvođače. Njegova reakcija odražava širu zabrinutost u sektoru koji se već godinama suočava s nizom strukturalnih problema, od malih posjeda i fragmentirane proizvodnje do ograničenog pristupa savremenoj tehnologiji. U takvom ambijentu svaka subvencija, posebno ona koja omogućava kupovinu mehanizacije, ima dugoročan učinak na produktivnost i održivost gazdinstava.
Posebno osjetljivo pitanje sada je sudbina preostalih sredstava iz najavljenog paketa od 100 miliona eura. Iako su tokom ranijih godina već isplaćeni značajni iznosi, nije jasno hoće li nova mađarska vlada nastaviti bilo koji dio aranžmana ili će cjelokupan projekt biti ugašen. Radio Slobodna Evropa navodi da nije dobio odgovore ni od mađarske vlade, ni od Fondacije Progressus, ni od Vlade Republike Srpske, kao ni od entitetskog Ministarstva poljoprivrede. Ta šutnja dodatno povećava neizvjesnost i ostavlja korisnike bez jasnih informacija o tome hoće li njihovi planovi biti spašeni ili potpuno propasti.
Širi politički i ekonomski značaj za Dodika i Orbana
Program poljoprivrednih subvencija bio je samo jedan od vidljivijih segmenata saradnje između Dodika i Orbana, koja je tokom prethodnih godina obuhvatala i otvorenu političku podršku vlastima Republike Srpske. Uz ovaj program, Republika Srpska je 2022. godine dobila i kredit od približno 126 miliona eura preko mađarske državne Izvozno-uvozne banke, što je dodatno učvrstilo percepciju o Mađarskoj kao jednom od ključnih međunarodnih partnera vlasti u Banjoj Luci.
Promjena vlasti u Budimpešti zato otvara i šira pitanja. Da li će nova mađarska administracija preispitati i druge aranžmane dogovorene tokom Orbanove vladavine? Hoće li ekonomski i politički projekti koji su godinama predstavljani kao strateška saradnja biti zadržani, izmijenjeni ili potpuno napušteni? Odgovori na ta pitanja tek će pokazati koliko je duboko bila utemeljena saradnja između dvije političke strukture i koliko su projekti poput ovog bili vezani za lične i stranačke odnose, a ne samo za dugoročne razvojne ciljeve.
Za poljoprivrednike koji su se prijavili na ovogodišnji javni poziv, međutim, sve te geopolitičke i političke dileme padaju u drugi plan. Njihovo najvažnije pitanje ostaje vrlo konkretno: šta će biti s njihovim prijavama, planiranim nabavkama i već uloženim novcem? U zemlji u kojoj je poljoprivreda često prepuštena sezonskim rizicima, tržišnim oscilacijama i nedovoljnoj institucionalnoj podršci, svako odgađanje pomoći znači novu neizvjesnost za ljude koji od zemlje žive i od nje očekuju osnovnu egzistenciju.
Izvori: Radio Slobodna Evropa, Fondacija Progressus, Klix.ba.
