Sudski spor o raspodjeli indirektnih poreza: Federacija BiH traži desetine miliona maraka, a u pozadini je sistemski problem
Pred Sudom Bosne i Hercegovine nastavlja se pripremno ročište u predmetu koji je privukao veliku pažnju javnosti, jer se radi o jednom od najvažnijih finansijskih sporova između entiteta u posljednjih nekoliko godina. Federacija Bosne i Hercegovine pokrenula je tužbu protiv Republike Srpske i Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, tvrdeći da joj je u raspodjeli prihoda od indirektnih poreza uskraćen značajan iznos novca. Riječ je o sredstvima koja se prikupljaju kroz PDV, akcize i druge indirektne dažbine, a zatim dijele prema unaprijed utvrđenim pravilima.
Prema navodima iz tužbe, Federacija BiH potražuje 73,2 miliona KM, uz tvrdnju da je Republika Srpska u periodu 2023. i 2024. godine dobila više sredstava nego što joj pripada prema važećem modelu raspodjele. Iako na prvi pogled djeluje kao tehničko-finansijski spor, ovaj slučaj zapravo otvara mnogo šire pitanje: koliko je efikasan postojeći sistem poravnanja prihoda i da li entitetske institucije uspijevaju pravovremeno uskladiti podatke o potrošnji i naplati poreza?
Suština problema leži u činjenici da nije došlo do konačnog poravnanja prihoda koje se prikupljaju na nivou države, a potom raspoređuju entitetima i drugim korisnicima. Zakonski okvir predviđa da se raspodjela vrši prema krajnjoj potrošnji, odnosno prema tome gdje je roba ili usluga zaista potrošena. Upravo zbog toga je neophodno da koeficijenti raspodjele budu precizni i da se redovno ažuriraju. Međutim, posljednji koeficijenti usvojeni su još u septembru 2023. godine, a nakon toga nije postignut novi dogovor unutar Upravnog odbora UIO BiH.
Zašto je raspodjela indirektnih poreza toliko osjetljiva?
Prihodi od indirektnih poreza spadaju među najvažnije izvore finansiranja javnih budžeta u Bosni i Hercegovini. Od njih zavise plate u javnom sektoru, socijalna davanja, zdravstvo, obrazovanje, infrastruktura i brojni drugi segmenti javne potrošnje. Zbog toga i najmanje odstupanje u raspodjeli može proizvesti ozbiljne fiskalne posljedice. Kada jedna strana smatra da je dobila manje nego što joj pripada, a druga da je raspodjela bila ispravna, spor se ne vodi samo oko novca, nego i oko načela jednakosti i zakonitosti u finansijskom sistemu.
U praksi, ovakvi sporovi često nastaju zbog različitih tumačenja podataka o potrošnji, kašnjenja u usklađivanju statističkih pokazatelja i političkih nesuglasica oko metodologije. Kod indirektnih poreza posebno je važno da svi učesnici u sistemu imaju povjerenje u zajedničke institucije, jer se radi o novcu koji dolazi od građana i privrede. Kada dogovor izostane, posljedica nije samo pravna neizvjesnost, već i budžetska nestabilnost koja može pogoditi čitav niz institucija.
Kako je došlo do spora vrijednog više desetina miliona maraka?
Federacija BiH tvrdi da je u periodu nakon posljednjih usaglašenih koeficijenata došlo do situacije u kojoj su raspodjele vršene na osnovu parametara koji više nisu odgovarali stvarnom stanju potrošnje. To je, prema njihovom stavu, dovelo do toga da je Republika Srpska ostvarila veći priliv sredstava od onog koji joj pripada. U takvim slučajevima, kada poravnanje nije urađeno na vrijeme, razlike se gomilaju iz mjeseca u mjesec, a kasnije postaju predmet pravne i finansijske rasprave.
Upravo zbog toga je iznos od 73,2 miliona KM samo dio šire slike. Prema procjenama koje se spominju u javnosti, ukoliko bi se u obračun uključila i 2025. godina, sporni iznos bi mogao narasti na približno 150 miliona KM. To pokazuje koliko je važno pravovremeno rješavanje međuentitetskih finansijskih odnosa, jer svako odgađanje povećava potencijalnu štetu i produbljuje nepovjerenje među institucijama.
Federalno pravobranilaštvo je poručilo da će koristiti sve zakonom raspoložive mehanizme kako bi zaštitilo finansijske interese Federacije BiH. Takva najava znači da se slučaj neće posmatrati kao obična administrativna greška, već kao ozbiljno pitanje zaštite javnog novca. U ovakvim sporovima pravobranilaštva imaju ključnu ulogu, jer predstavljaju interese entiteta i nastoje dokazati da je šteta nastala zbog nepravilne raspodjele ili neblagovremenog poravnanja.
Može li Sud BiH presjeći višegodišnji spor?
Advokat i bivši državni pravobranilac Ismet Velić ocjenjuje da brzo okončanje postupka nije izvjesno. Prema njegovom iskustvu, ovakvi sporovi rijetko budu riješeni jednostavno i u kratkom roku, jer zahtijevaju detaljnu analizu finansijskih tokova, koeficijenata raspodjele, obračunskih perioda i zakonitosti odluka donesenih u okviru sistema indirektnog oporezivanja. Ako institucije ne uspiju postići dogovor, onda konačnu riječ mora dati Sud BiH.
Sudski postupak će, prema svemu sudeći, morati rasvijetliti niz tehničkih i pravnih pitanja: da li su obračuni rađeni prema važećim pravilima, da li su podaci o krajnjoj potrošnji pravilno korišteni, te da li je došlo do toga da se jednoj strani isplaćuju sredstva na račun druge. Takvi predmeti nisu samo računovodstvene prirode, nego zahtijevaju i institucionalnu odgovornost, jer presuda može postaviti presedan za buduće raspodjele.
Važno je naglasiti da za sada ne postoji konačna sudska odluka kojom bi bilo utvrđeno da je Republika Srpska nezakonito dobila navedena sredstva. To znači da je postupak još uvijek u fazi u kojoj se utvrđuju činjenice, provjeravaju dokumenti i ispituju argumenti obje strane. U pravnom smislu, tek nakon detaljnog dokaznog postupka može se govoriti o odgovornosti ili eventualnoj obavezi povrata novca.
Šta ovaj slučaj znači za građane i budžete?
Iako se na prvi pogled čini da se radi o sporu između institucija, posljedice se mogu osjetiti i na nivou svakodnevnog života građana. Svaka marka koja nije pravilno raspodijeljena može uticati na budžete entiteta, a time i na finansiranje javnih usluga. Ako jedan budžet dobije manje nego što očekuje, to može značiti manje prostora za razvojne projekte, kapitalna ulaganja ili redovno servisiranje obaveza.
Istovremeno, ovakav spor pokazuje koliko je važno da fiskalni sistem u Bosni i Hercegovini bude transparentan i predvidiv. Građani i privrednici pune zajednički fond kroz poreze koje plaćaju svakodnevno, a od institucija se očekuje da taj novac raspoređuju zakonito i bez političkih opstrukcija. Zbog toga ova tužba nije samo priča o milionskim ciframa, nego i o povjerenju u državni sistem, o međuentitetskim odnosima i o načinu na koji se upravlja javnim novcem.
U narednom periodu biće posebno važno pratiti kako će Sud BiH voditi postupak i hoće li nadležni organi uspjeti pronaći rješenje van sudnice. Ako do dogovora ne dođe, presuda bi mogla imati dugoročne posljedice ne samo za sporni iznos, nego i za buduće obračune prihoda od indirektnih poreza. U svakom slučaju, ovaj predmet pokazuje da iza svakog budžetskog redoslijeda stoje političke odluke, pravila finansijskog sistema i veoma konkretan novac koji pripada svim građanima Bosne i Hercegovine.
