Dodik ponovo o odnosima sa Srbijom: “Zvanično izabrani ljudi su nam prioritet”
Lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovo je stavio naglasak na političke i institucionalne veze između Republike Srpske i Srbije, poručivši da su dobri odnosi s vlastima u Beogradu jedan od njegovih ključnih prioriteta. Prema njegovim riječima, saradnja sa Srbijom nije pitanje dnevne politike, nego strateško opredjeljenje vlasti u Banjoj Luci, koje se, kako je rekao, ne dovodi u pitanje bez obzira na to ko je na vlasti u Beogradu.
Dodik je istakao da vlasti u Republici Srpskoj moraju voditi računa o tome da grade što čvršće veze sa Srbijom, naglašavajući da u tom pogledu, kako tvrdi, ne postoji prostor za kalkulacije. “Najbolji odnosi sa vlastima su za nas primarni politički posao”, poručio je, objašnjavajući da RS svoju politiku prema Srbiji zasniva na saradnji sa onima koje su građani zvanično izabrali na izborima.
Na pitanje o svojoj ranijoj podršci predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, Dodik je odgovorio podsjećanjem na ranije izborne kampanje i političke skupove, uključujući i period kada je podržavao Borisa Tadića. Time je želio naglasiti da njegova prisutnost u srbijanskoj politici nije izuzetak nego, prema njegovom tumačenju, dio njegove obaveze da bude uz legitimne vlasti u Srbiji. “Mi iz Republike Srpske moramo tako da radimo”, rekao je Dodik, dodajući da je to za njega stvar političkog principa, a ne ličnih simpatija.
On je pritom istakao da mu nije sporno imati dobar lični ili politički odnos s različitim akterima u Srbiji, ali da je za njega presudno da podrška bude usmjerena prema onima koji su izabrani voljom birača. Prema njegovim riječima, takav pristup je prirodan za vlast u Republici Srpskoj jer, kako je naveo, entitet i Srbija dijele duboke političke, institucionalne i nacionalne veze koje ne treba prekidati bez obzira na promjene u političkom vrhu.
Ipak, ovakve izjave dolaze nakon perioda tokom kojeg je Dodik bio među najglasnijim kritičarima studentskog pokreta u Srbiji, naročito uoči vanrednih parlamentarnih izbora održanih 25. oktobra. Upravo ti izbori su donijeli značajan politički preokret, jer je Studentska lista osvojila oko 140 od ukupno 250 mandata, čime je postala jedan od najvažnijih faktora u novom političkom rasporedu snaga u Srbiji.
Tokom predizborne kampanje Dodik nije skrivao svoj stav prema studentima i njihovim političkim saveznicima. U gostovanju na jednoj beogradskoj televiziji, sedam dana prije izbora, pozvao je građane Republike Srpske da podrže Vučića, dok je pristalice Studentske liste nazivao “pokvarenim” i “plaćenicima”. U toj retorici nije bilo mnogo prostora za nijanse: studentski protesti i izborni uspjeh tog pokreta predstavljani su kao prijetnja stabilnosti, a ne kao izraz demokratske konkurencije.
Dodik je tada tvrdio i da bi politički poraz studentskog pokreta bio događaj koji će obilježiti historiju Srbije. Prema njegovom tumačenju, riječ je o strukturi koju je opisivao kao “blokadersku”, a poraz takve opcije, kako je rekao, značio bi potvrdu da ih narod ne želi. Takve izjave izazvale su brojne reakcije u javnosti, posebno zbog činjenice da je govorio o studentskom pokretu kao o političkom neprijatelju, iako se radilo o grupi koja je svoj legitimitet gradila kroz široku društvenu mobilizaciju.
Posebnu pažnju izazvale su i njegove tvrdnje o navodnoj podršci studentima iz regiona. Bez iznošenja konkretnih dokaza, Dodik je rekao da je svaka takva podrška plaćena i politički motivisana. U jednoj izjavi povezao je tu podršku sa pojedinim političkim akterima izvan Srbije, pa je spominjao i Aljbina Kurtija, kao i određene političke i javne figure iz Crne Gore i Sarajeva. Takva retorika dodatno je zaoštrila atmosferu u vrijeme kada je izborna kampanja već bila izrazito polarizovana.
U intervjuu za beogradski list Alo, objavljen sredinom oktobra, Dodik je išao i korak dalje, tvrdeći da Srbija neće predati vlast ljudima koji, prema njegovim riječima, mrze dio vlastitog naroda. U tom kontekstu je upozoravao da bi Republika Srpska bila među prvima na udaru ako bi takvi politički akteri došli na vlast. Time je nastojao predstaviti unutrašnju političku borbu u Srbiji kao pitanje koje ima direktne posljedice po RS, što je česta linija argumentacije u njegovim javnim nastupima.
Njegove poruke iz oktobra i novembra posebno dobivaju na težini kada se stave u širi politički kontekst. Dodik se godinama pozicionira kao političar koji gradi bliske odnose sa srpskim vlastima, bez obzira na to ko je predsjednik ili premijer u Beogradu. Takav pristup mu omogućava da se predstavi kao stabilan saveznik Srbije, ali istovremeno otvara pitanje dosljednosti, posebno kada se porede njegovi stavovi prije i nakon izbornih ishoda.
Podsjetnik na ranije političke zaokrete nalazi se i u njegovom odnosu prema Borisu Tadiću. Dodik je još 2012. godine prisustvovao predizbornom skupu Demokratske stranke, a nakon Tadićevog poraza od Tomislava Nikolića brzo je najavio saradnju s novoizabranim predsjednikom Srbije. Upravo taj primjer danas mnogi tumače kao dokaz da Dodik svoje političke poruke često prilagođava novim okolnostima, dok on sam tvrdi da time samo slijedi interes Republike Srpske i održava odnose sa onima koji imaju mandat građana.
Ni njegova nedavna čestitka Studentskoj listi nije prošla bez pažnje javnosti. Na izborni dan boravio je u štabu SNS-a u Beogradu, gdje je sačekao priznanje poraza Aleksandra Vučića, a već iste večeri objavio je čestitku studentima na izbornom uspjehu. “Čestitam Studentskoj listi na pobjedi”, napisao je tada, dodajući da su građani Srbije još jednom pokazali demokratski karakter. Time je poslije oštrih kritika, barem formalno, zauzeo potpuno drugačiji ton i javno prihvatio izborni rezultat.
Politička scena u Srbiji nakon tih izbora ostala je duboko podijeljena, a Dodikovo ponašanje dodatno je pokazalo koliko su veze između Banije Luke i Beograda važne ne samo na institucionalnom, već i na simboličkom nivou. Svaki njegov javni nastup o Srbiji ima odjek i u Republici Srpskoj, jer se tumači kao signal o tome kako će se voditi buduća saradnja između dva politička centra. U takvom ambijentu, Dodikovi potezi i izjave ostaju predmet pažnje, kritika i političkih interpretacija, naročito kada se uporede sa njegovim ranijim stavovima i brzim promjenama tona nakon izbora.
