Susret Sorece i Izetbegovića u trenutku političke neizvjesnosti: evropski put BiH ponovo u fokusu

Dok se u Bosni i Hercegovini vode intenzivni pregovori o formiranju nove vlasti, sastanak između šefa Delegacije Evropske unije u BiH Luigija Sorece i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića privukao je pažnju javnosti mnogo više nego što bi to na prvi pogled mogao imati jedan uobičajeni diplomatski razgovor. U središtu susreta bile su teme koje već godinama određuju politički i ekonomski pravac države: evropske integracije, reformski procesi i politička stabilnost.

Iako ovakvi sastanci često prolaze uz standardne poruke o evropskoj budućnosti i važnosti dijaloga, kontekst u kojem se ovaj susret dogodio daje mu dodatnu težinu. Bosna i Hercegovina se nalazi u fazi u kojoj evropski zvaničnici ponavljaju da postoji prostor za napredak, ali da konkretni koraci moraju doći iznutra. To znači da političke stranke više ne mogu računati na to da će im sama proevropska retorika donijeti kredibilitet.

Od njih se očekuje sposobnost da pretvore obećanja u zakone, institucije i mjerljive rezultate.

Luigi Soreca je nakon sastanka naglasio da je evropska perspektiva Bosne i Hercegovine ključna za stabilnost i prosperitet, ali je podsjetio i na to da je do formalnog otvaranja pristupnih pregovora potrebno ispuniti još nekoliko važnih uslova.

Takva poruka nije neuobičajena, ali je u domaćem političkom prostoru izuzetno važna jer podsjeća da evropski put ne zavisi samo od deklarativne podrške, već od sposobnosti vlasti da ispune tehničke i političke obaveze koje su pred njima.

Posebnu pažnju izaziva činjenica da je Bosni i Hercegovini kroz Plan rasta potencijalno dostupno do 976,6 miliona eura, ali pod jasno definisanim uvjetima. Ta sredstva nisu zamišljena kao nagrada za političku kooperativnost, već kao instrument za ubrzanje reformi i jačanje institucija. Ako budu ispunjeni potrebni reformski i finansijski kriteriji, novac bi mogao biti usmjeren u razvoj infrastrukture, modernizaciju javnih usluga, jačanje ekonomije i poboljšanje životnog standarda građana.

Međutim, evropske institucije insistiraju na tome da sredstva ne mogu biti isplaćena bez provedenih reformi i funkcionalnog sistema koji može dokazati da ih zna pravilno koristiti.

U praksi to znači da se od Bosne i Hercegovine ne traži samo politički dogovor na vrhu, nego i stvarna sposobnost provedbe. Evropska unija godinama upozorava da zakoni bez implementacije nemaju stvarnu vrijednost, kao ni reforme koje ostaju zapisane u sporazumima, a nikada ne zažive u institucijama. Zato se i susreti poput ovoga ne mogu posmatrati izolirano.

Oni jesu važni za održavanje komunikacije između domaćih političkih lidera i evropskih institucija, ali konačan ishod zavisi od toga hoće li sljedeći koraci biti administrativni, zakonodavni i izvršni, a ne samo simbolični.

Sastanak Sorece i Izetbegovića dolazi u osjetljivom političkom trenutku, kada se vode razgovori o mogućim koalicijama i raspodjeli odgovornosti u budućoj vlasti. Upravo zbog toga je važno naglasiti da diplomatski kontakti s predstavnicima Evropske unije ne znače automatski podršku nekoj pojedinačnoj stranci ili blokovskom dogovoru. Delegacija EU u BiH razgovara sa svim relevantnim akterima, jer je njen primarni interes da institucije funkcionišu i da zemlja napreduje prema evropskim standardima.

Drugim riječima, evropski zvaničnici ne biraju pobjednike domaće političke utakmice, ali vrlo jasno mjere koliko su oni spremni ispuniti preuzete obaveze.

U tom smislu, pitanje koje ostaje otvoreno nije samo ko će formirati vlast, nego i kakav će biti sadržaj buduće politike. Hoće li prioriteti uključivati borbu protiv korupcije, jačanje pravosuđa, digitalizaciju javne uprave i unapređenje poslovnog ambijenta? Hoće li se konačno pristupiti rješavanju problema koji godinama koče napredak, poput komplikovanih administrativnih procedura, sporih institucija i političkih blokada?

Upravo na ta pitanja građani očekuju odgovore, jer od njih zavisi hoće li evropski proces biti samo tema konferencija i saopštenja ili će postati dio svakodnevnog života.

Za građane Bosne i Hercegovine evropski put više nije apstraktan koncept. On se mjeri kroz cijene, plaće, kvalitet obrazovanja, dostupnost zdravstvenih usluga i mogućnost da mladi vide budućnost u zemlji. Zbog toga je razumljivo što postoji sve manje strpljenja za političke poruke koje se ponavljaju godinama bez vidljivog napretka. Ljudi ne žele još jednu seriju sastanaka, izjava i fotografija.

Oni žele rezultate koji se mogu osjetiti u svakodnevnom životu, od bržeg rješavanja administrativnih predmeta do boljih uslova za poslovanje i zapošljavanje.

Evropska unija, s druge strane, već duže vrijeme šalje jasnu poruku da su vrata otvorena, ali da se kroz njih ne može ući bez ispunjavanja obaveza. To je posebno važno u trenutku kada Bosna i Hercegovina želi pokazati da je spremna za ozbiljniji korak naprijed. U tom procesu ključna će biti politička volja, ali i sposobnost da se među strankama postigne minimum zajedničkog interesa koji nadilazi kratkoročne partijske ciljeve.

Bez toga, evropski fondovi, ma koliko značajni bili, ostat će samo potencijal, a ne stvarna razvojna šansa.

Zato je susret Luigija Sorece i Bakira Izetbegovića važan ne zato što donosi spektakularan politički preokret, nego zato što još jednom podsjeća na suštinsko pitanje: hoće li Bosna i Hercegovina konačno početi koristiti evropsku perspektivu kao alat za stvarne promjene, ili će ona i dalje ostati samo fraza u javnom diskursu? Odgovor na to neće dati jedan sastanak, već naredni mjeseci rada nove vlasti, kvalitet usvojenih reformi i spremnost institucija da pokažu da mogu više od deklarativne podrške evropskom putu.

U konačnici, evropske integracije nisu završene onda kada političari kažu da ih podržavaju, nego onda kada građani osjete da sistem funkcioniše bolje. To je mjerilo koje bi trebalo pratiti svaki naredni potez vlasti, bez obzira na to ko će sjediti u koalicijama i na kojim će se sastancima pojavljivati evropski zvaničnici.

Jer, kako stvari stoje, Bosna i Hercegovina ne treba još jednu ceremonijalnu poruku o evropskoj budućnosti, nego konkretan plan kako da tu budućnost zaista i izgradi.

Izvori: Patria, 27. oktobar 2026; Delegacija Evropske unije u BiH; Evropska komisija, reformski prioriteti za Bosnu i Hercegovinu.

Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.