Ilija Srdanović: Studentska pobjeda u Srbiji otvara prostor za duboke promjene i novu regionalnu politiku
Uvjerljiv trijumf Studentske liste na izvanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji nije samo politički rezultat koji mijenja raspored snaga u parlamentu, već i signal da građani očekuju ozbiljan zaokret u načinu upravljanja državom. Nosilac liste Ilija Srdanović u razgovoru za Oslobođenje.ba naglasio je da nova vlast ulazi u mandat sa velikim očekivanjima, ali i sa jednako velikim obavezama.
Prema njegovim riječima, pred njima nije lak zadatak, jer se posljedice dugogodišnjeg institucionalnog urušavanja ne mogu popraviti preko noći.
Srdanović je istakao da je temeljni cilj nove političke većine vraćanje vladavine prava, jer bez funkcionalnih institucija nema ni stabilne države, ni povjerenja građana, ni dugoročnog razvoja. Kako je objasnio, sistem je godinama bio opterećen partijskim utjecajem, a javni sektor pretvoren u prostor političke lojalnosti umjesto stručnosti.
Zbog toga Studentska lista, kaže on, želi pokrenuti proces depolitizacije institucija, posebno policije, tužilaštva, sudstva i javnih preduzeća, jer se upravo tu vidi početak stvarnih reformi.
„Čeka nas ozbiljan posao“, poručio je Srdanović, naglašavajući da se kvar koji je godinama stvaran ne može ukloniti jednim potezom. Ipak, uvjeren je da nova vlast ima plan i kapacitet da krene u obnovu sistema na organiziran način. Po njegovom mišljenju, prvi koraci moraju biti usmjereni na ono što direktno utiče na svakodnevni život građana: profesionalizaciju institucija, smanjenje političkog pritiska i uspostavu jasnih pravila koja će važiti za sve jednako.
Tek kada se, kako kaže, obnovi povjerenje u osnovne državne mehanizme, moguće je govoriti o širim reformama u društvu.
Govoreći o dinamici promjena, Srdanović je posebno naglasio da se neke odluke mogu provesti vrlo brzo, dok će za dublje i trajne reforme biti potrebno više vremena.
Među potezima koji se, prema njegovim riječima, mogu realizirati u prvim mjesecima nakon preuzimanja vlasti, izdvojio je imenovanja u policiji, određene promjene u tužilaštvu, formiranje tužilačke policije te smjenu i imenovanje rukovodilaca javnih preduzeća koji su, kako tvrdi, bili pod snažnim utjecajem Srpske napredne stranke. Takvi potezi, smatra on, ne bi samo simbolično pokazali novu političku volju, nego bi i praktično otvorili prostor za funkcionalniji sistem.
Pored institucionalnih reformi, nova vlast će, prema Srdanovićevim riječima, morati djelovati i u oblastima koje direktno oblikuju kvalitet života građana. To uključuje zdravstvo, socijalnu politiku, obrazovanje, kulturu i sport, ali i širu ekonomsku i društvenu stabilnost. Ipak, on upozorava da ni jedna od tih oblasti ne može biti uspješno unaprijeđena ako prethodno ne budu stvoreni osnovni uslovi za zakonit rad i odgovornost.
U tom smislu, studenti svoju pobjedu ne vide kao kraj borbe, već kao početak procesa koji zahtijeva disciplinu, strpljenje i jasnu viziju.
Srdanović je govorio i o ličnom osjećaju zadovoljstva zbog ishoda izbora, ali je naglasio da njegova emocija nije samo politička, nego i duboko ljudska. Podsjetio je da su studenti i njihovi predstavnici skoro dvije godine bili prisutni na ulicama Srbije, u protestima koji su uslijedili nakon tragične nesreće u Novom Sadu, kada je pri padu nadstrešnice Željezničke stanice život izgubilo 16 ljudi.
Taj događaj, kako je rekao, postao je simbol jednog šireg društvenog nezadovoljstva, ali i podsjetnik koliko je važno da država preuzme odgovornost za sigurnost, transparentnost i javni interes.
„Slagao bih kada bih rekao da nisam ponosan“, kazao je Srdanović, dodajući da je dio historijskog procesa koji je, po njegovom mišljenju, donio veliku stvar za Srbiju. Taj osjećaj ponosa, objašnjava, nije samo rezultat izborne pobjede, nego činjenice da je višegodišnji društveni pritisak prerastao u političku promjenu.
Za njega i ljude okupljene oko Studentske liste, ovo je dokaz da uporni građanski angažman može dovesti do rezultata, čak i u uslovima duboke političke polarizacije i snažne institucionalne kontrole prethodne vlasti.
Posebnu pažnju izazvale su i poruke bivšeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je nakon izbornog poraza tvrdio da su studenti i ljudi oko njih lagali javnost, te sugerirao da će se u Bosni i Hercegovini uskoro vidjeti posljedice novog političkog kursa, posebno u odnosu prema entitetu RS i Sarajevu.
Srdanović je na to odgovorio direktno i bez zadrške, poručivši da će se odnosi između Srbije i BiH promijeniti na bolje, jer je, kako je rekao, Vučić godinama djelovao u smjeru pogoršanja regionalnih prilika. Time je otvorio pitanje ne samo domaće politike, nego i šireg utjecaja Srbije na odnose u cijelom regionu.
Prema njegovom mišljenju, Vučić je bio ključni faktor regionalne nestabilnosti tokom posljednje tri decenije, a njegovo djelovanje ostavilo je duboke posljedice na političke odnose, posebno u periodima kriza i napetosti. Srdanović tvrdi da nova generacija političara želi promijeniti takvu praksu i uspostaviti odnose zasnovane na poštovanju, dijalogu i odgovornosti.
Istakao je da su izjave iz devedesetih, dvijetisućitih i dvijetisućitih godina i dalje prisutne u političkoj memoriji regiona, zbog čega je važno da se odustane od retorike koja proizvodi strah i podjele.
U tom kontekstu, potencijalna promjena vlasti u Srbiji mogla bi imati šire posljedice od samog unutrašnjeg političkog preokreta. Ako nova administracija doista bude gradila odnose sa susjedima na drugačijim osnovama, to bi moglo otvoriti prostor za smirenije regionalne odnose, bolju saradnju i manje političkih tenzija između Beograda i Sarajeva.
Srdanović vjeruje da je upravo to jedan od važnih testova za novu vlast: da pokaže kako se politika može voditi bez destabilizacije regiona i bez stalnog proizvodjenja sukoba kao sredstva unutrašnje mobilizacije.
Studentska pobjeda tako dobija značenje koje nadilazi običan izborni uspjeh. Ona predstavlja, kako se može zaključiti iz Srdanovićevih poruka, pokušaj da se u Srbiji izgradi politički sistem koji će više vrijediti po institucijama nego po ličnostima, više po pravilima nego po lojalnosti, i više po odgovornosti nego po propagandi.
Upravo zato će naredni mjeseci biti presudni: javnost neće pratiti samo obećanja, nego i prve konkretne poteze nove vlasti, od kadrovskih rješenja do odnosa prema susjedima, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
