Promjene u Srbiji otvaraju pitanje istraga o imovini političara iz regiona
Političke promjene u Srbiji, ukoliko se zaista pretvore u institucionalni zaokret, mogle bi otvoriti prostor za dugo odgađana pitanja koja se ne tiču samo unutrašnje politike te zemlje, nego i šireg prostora bivše Jugoslavije. Jedno od najosjetljivijih pitanja odnosi se na porijeklo i način sticanja imovine političara i javnih funkcionera, posebno onih koji imaju značajnu imovinu i poslovne interese u Srbiji.
Upravo na to je ukazala izvršna direktorica Transparency Internationala BiH, Ivana Korajlić, naglasivši da bi eventualno jačanje nezavisnih institucija moglo dovesti do ozbiljnijih provjera finansijske i imovinske pozadine brojnih zvaničnika iz Bosne i Hercegovine.
Korajlić smatra da bi promjena vlasti u Srbiji mogla predstavljati svojevrsnu prekretnicu, ali samo pod uslovom da nova politička struktura zaista omogući rad nezavisnog pravosuđa, tužilaštava i policijskih agencija. Prema njenim riječima, upravo su ti mehanizmi godinama bili blokirani ili ograničeni političkim uticajem, što je onemogućavalo pokretanje osjetljivih predmeta koji se odnose na korupciju, imovinu i moguće zloupotrebe moći.
Bez institucionalne autonomije, nema ni stvarne borbe protiv korupcije, poručuje se u suštini iz ovakvih procjena civilnog sektora.
Posebno je značajno, kako navodi, da bi se u takvom scenariju konačno mogli aktivirati i mehanizmi međunarodne pravne pomoći. To je dosad bio jedan od najvećih problema za istražne organe u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim državama regiona. Kada je riječ o složenim finansijskim tragovima, imovini koja je registrovana na različite povezane osobe ili firme, te kapitalu koji se “seli” preko granica, saradnja između država postaje presudna.
Korajlić podsjeća da domaće tužilaštvo jeste pokušavalo da dođe do određenih informacija, ali da od Srbije često nije dolazila potrebna saradnja, što je istrage činilo nepotpunim i sporim.
U takvom kontekstu ne govori se samo o jednom političaru ili jednom slučaju. Naprotiv, pitanje imovine u inostranstvu obično otvara čitav niz dodatnih tema: ko je stvarni vlasnik nekretnina, kako je novac stečen, da li je imovina prijavljena u skladu sa zakonom i da li postoje veze sa javnim funkcijama, tenderima ili drugim oblicima uticaja.
Zbog toga interes javnosti nije usmjeren samo na bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nego i na druge funkcionere iz Bosne i Hercegovine koji, prema navodima i procjenama, raspolažu vrijednom imovinom na teritoriji Srbije. Transparentnost imovine je jedno od ključnih pitanja vladavine prava, posebno na Balkanu, gdje su političke i poslovne mreže često duboko isprepletene.
Važno je razumjeti da ovakve najave ne znače automatski i trenutne procese. Za stvarne promjene potrebno je više od samih izbora. Potrebno je da nova vlast pokaže spremnost da pusti institucije da rade bez političkih pritisaka, da omogući slobodan pristup podacima i da poštuje standarde međunarodne saradnje. U suprotnom, čak i nova vlada može nastaviti praksu selektivne pravde, gdje se neki slučajevi pokreću, a drugi ostaju zaključani u ladicama.
Upravo zato je, kako ističu stručnjaci za borbu protiv korupcije, prvi test svake nove administracije odnos prema nezavisnosti sudova i tužilaštava.
Korajlić je posebno upozorila da treba pratiti kako će se uopće formirati nova vlada u Srbiji, jer sastav izvršne vlasti često pokazuje da li je riječ o stvarnoj promjeni ili samo o kozmetičkom političkom pomaku. Ako se nastavi dosadašnja praksa postavljanja lojalnih kadrova na ključne pozicije, onda bi i očekivanja o otvaranju osjetljivih slučajeva mogla ostati samo na nivou nade.
Međutim, ako dođe do jačanja profesionalnih institucija i do izraženije spremnosti da se sarađuje sa susjednim državama, moguće je da se pokrenu i istrage koje su godinama bile zakočene.
Za Bosnu i Hercegovinu bi takav razvoj događaja bio važan i zbog šireg regionalnog konteksta. Mnogi slučajevi korupcije i nezakonitog bogaćenja ne završavaju unutar jedne države, nego se kapital prenosi preko granica, ulaže u nekretnine, kompanije ili druge oblike imovine. U takvim situacijama zatvorene institucije u jednoj zemlji mogu onemogućiti istinu u drugoj.
Zato svaka promjena koja vodi ka većoj transparentnosti u Srbiji može imati efekat i na pravosudne procese u BiH, naročito kada postoje indicije da su određene osobe iz bh. politike i javnog života koristile imovinu i veze u Srbiji kako bi zaštitile svoj kapital.
Analitičari upozoravaju da će ključni pokazatelj biti konkretni potezi nove vlasti u prvim mjesecima nakon formiranja institucija. To podrazumijeva postavljanje nezavisnih ljudi na čelo pravosuđa, otvaranje kanala za međunarodnu pravnu saradnju, kao i spremnost da se procesuiraju i politički osjetljivi slučajevi. Bez toga, i dalje će ostati sumnja da se iza političkih promjena krije samo promjena retorike, a ne i promjena sistema.
Istinska reforma se ne mjeri izjavama, nego postupcima, a upravo će ti postupci pokazati da li je Srbija spremna da postane partner u rasvjetljavanju regionalne korupcije.
U međuvremenu, javnost u Bosni i Hercegovini i regionu pažljivo će pratiti razvoj događaja. Pitanje imovine, posebno imovine političkih elita, odavno je prestalo biti samo ekonomsko ili pravno pitanje. Ono je postalo test političke volje, kredibiliteta institucija i odnosa prema jednakosti pred zakonom.
Ako se u Srbiji zaista otvori prostor za nezavisne istrage, to bi moglo značiti mnogo više od pukog procesuiranja pojedinačnih slučajeva: moglo bi označiti početak ozbiljnijeg suočavanja s modelom vlasti koji je godinama štitio moćne, a obeshrabrivao istrage. Upravo zato su ovakve izjave važne, jer podsjećaju da se borba protiv korupcije ne vodi samo u jednoj zemlji, nego na cijelom regionalnom prostoru gdje se novac, uticaj i politika često prepliću.
