Studentska pobjeda u Srbiji: Ilija Srdanović o reformama, Vučiću i novom kursu prema BiH
Uvjerljiv rezultat Studentske liste na vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji otvorio je novu političku fazu u kojoj se, barem prema porukama pobjednika, očekuju duboke promjene u načinu upravljanja državom. Nosilac liste Ilija Srdanović u razgovoru za Oslobođenje.ba poručuje da izborna pobjeda nije kraj borbe, nego tek početak dugotrajnog procesa u kojem će se morati popravljati ono što je, kako kaže, godinama i decenijama sistematski urušavano.
U njegovoj interpretaciji, riječ je o političkom preokretu koji ne znači samo promjenu vlasti, nego i pokušaj da se iz temelja preurede institucije, javni sektor i odnos države prema građanima.
Srdanović naglašava da nova vlast nasljeđuje ozbiljan i složen sistemski problem, te da se promjene ne mogu provesti preko noći. Prema njegovim riječima, prethodne politike ostavile su posljedice na pravosuđe, policiju, administraciju i javna preduzeća, zbog čega su studenti i njihovi saveznici insistirali na reformama koje se ne svode samo na smjenu ljudi, već na promjenu prakse.
“Čeka nas ozbiljan posao”, poručuje on, dodajući da je cilj prvenstveno vratiti vladavinu prava i institucije koje su, kako ističe, bile pod snažnim partijskim utjecajem.
Jedan od ključnih elemenata programa, kako objašnjava, jeste departizacija javnog sektora. To znači da bi imenovanja u institucijama trebalo da se zasnivaju na stručnosti, a ne na političkoj lojalnosti. Srdanović posebno izdvaja policiju, tužilaštvo i sudstvo kao oblasti u kojima je nužno vratiti profesionalne standarde i povjerenje javnosti.
U tom smislu, pobjeda Studentske liste u njegovom tumačenju nije samo izbornI rezultat, nego mandat da se počne s uspostavljanjem sistema u kojem građani više neće imati osjećaj da su institucije produžena ruka stranke na vlasti.
Govoreći o tempu promjena, Srdanović pravi jasnu razliku između brzih poteza i dugoročnih reformi. Po njegovom mišljenju, određene stvari mogu biti riješene već u prvih nekoliko mjeseci, naročito kada je riječ o kadrovskim rješenjima u policiji, dijelu tužilaštva, formiranju tužilačke policije i smjenama direktora javnih preduzeća koji su, kako tvrdi, bili pod utjecajem SNS-a.
Međutim, za dubinsku transformaciju države, uključujući obnovu povjerenja u pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje i socijalni sistem, bit će potrebno znatno više vremena. “Nije lako kvar koji je pravljen decenijama popraviti”, kaže on, naglašavajući da nova vlast ipak ima plan i političku volju da ga provede.
Posebnu težinu u cijeloj priči imaju protesti koji su prethodili izbornoj pobjedi. Studenti i njihovi predstavnici gotovo dvije godine bili su prisutni na ulicama Srbije nakon tragične nesreće u Novom Sadu, kada je zbog pada nadstrešnice Željezničke stanice poginulo 16 osoba. Taj događaj postao je simbol šireg nezadovoljstva stanjem u društvu, od neodgovornosti institucija do osjećaja da se važna pitanja guraju pod tepih.
Srdanović ne krije da se osjeća dijelom tog procesa i da na sve gleda kao na lični i kolektivni uspjeh. “Slagao bih kada bih rekao da nisam ponosan”, kaže, dodajući da je riječ o historijskom trenutku za zemlju.
U razgovoru je dotaknuta i tema političkog naslijeđa Aleksandra Vučića, koji je nakon priznavanja poraza poručio da su studenti i ljudi okupljeni oko njih lagali i najavio da će se, kako je rekao, promjene odraziti i na odnose prema Bosni i Hercegovini, posebno prema entitetu RS i Sarajevu. Srdanović na to odgovara vrlo direktno: odnosi će se, kaže, promijeniti nabolje, jer je dosadašnji kurs išao u suprotnom smjeru.
Po njegovom mišljenju, Vučić je godinama bio važan faktor regionalne nestabilnosti i političkih tenzija, a nova vlast ima obavezu da ispravi štetu koja je nanesena i u unutrašnjoj i u regionalnoj politici.
Ovaj dio intervjua posebno je značajan za Bosnu i Hercegovinu, jer odnosi Sarajeva i Beograda često zavise od širih političkih pomjeranja u Srbiji. Srdanović poručuje da nema razloga za nastavak politike konflikta, trgovanja strahom i stalnog podizanja tenzija. Naprotiv, uvjeren je da bi nova politička većina mogla otvoriti prostor za stabilnije, korektnije i predvidljivije odnose u regiji.
To, međutim, ne znači samo promjenu retorike, nego i promjenu konkretnih poteza prema susjedima, uključujući poštovanje suvereniteta, smirivanje nacionalističkih narativa i vraćanje fokusа na saradnju.
Na pitanje može li pobjeda Studentske liste promijeniti i širi društveni ambijent u Srbiji, Srdanović odgovara da je to moguće samo ako građani osjete stvarne rezultate. Zato se, kaže, prioriteti ne mogu svesti na simboliku pobjede, nego na konkretne reforme u zdravstvu, školstvu, kulturi, sportu i socijalnoj politici.
Sve te oblasti, smatra on, mogu napredovati tek kada država prestane biti zarobljena partijskim interesima i kada institucije budu radile u interesu građana, a ne političkih struktura. Upravo zato Studentska lista svoju pobjedu ne predstavlja kao trijumf nad protivnikom, nego kao početak jedne nove odgovornosti.
U širem političkom kontekstu, izborni uspjeh studenata šalje poruku da se u Srbiji otvorio prostor za generacijsku i vrijednosnu promjenu. Za mnoge birače, takav ishod simbolizira nadu da politika više neće biti monopol zatvorenih krugova, nego prostor u kojem odgovornost, transparentnost i institucionalna ozbiljnost imaju prednost nad propagandom.
Srdanovićeve poruke ukazuju da nova vlast želi graditi drugačiji model upravljanja, ali i da će se njen uspjeh mjeriti ne po izjavama, nego po tome koliko brzo i koliko temeljito bude popravljala sistem. Za Srbiju, ali i za cijeli region, uključujući Bosnu i Hercegovinu, to bi moglo značiti početak jednog manje konfliktog, a više funkcionalnog političkog poglavlja.
