Rasprava o masonima u policiji u Londonu dobila je konkretan pravni epilog 17. februara 2026. godine. Visoki sud odbio je dati dozvolu za pokretanje traženog sudskog preispitivanja pravila kojim se policajcima i zaposlenicima nalaže prijavljivanje sadašnjeg ili ranijeg članstva u masonskim organizacijama. Odbijen je i zahtjev za privremeno zaustavljanje njegove primjene. Tako je na snazi ostala obaveza povjerljivog prijavljivanja, a ne javnog objavljivanja spiskova svih članova.
Predmet je nosio oznaku [2026] EWHC 330 (Admin), a odluku je donio sudija Chamberlain nakon rasprave 11. februara. Zahtjev su podnijele Ujedinjena velika loža Engleske, dvije organizacije žena masona i dvojica službenika čiji su identiteti zaštićeni u postupku. Sudski spor nije bio krivični postupak protiv masonerije. Njegovo pitanje bilo je smije li policija zahtijevati takvu informaciju u okviru svojih procedura integriteta i provjere zaposlenih.
Metropolitan Police objavio je promjenu 11. decembra 2025. godine. Pravilo obuhvata potencijalno utjecajne hijerarhijske organizacije s povjerljivim članstvom i obavezom međusobne podrške i zaštite. Masonerija je izričito navedena, uz mogućnost dodavanja drugih organizacija kada za to bude odgovarajućih informacija. Za policiju je glavno obrazloženje bilo povjerenje građana i zaposlenih u nepristrasnost ljudi koji vode istrage, odlučuju o napredovanju i učestvuju u disciplinskim postupcima.
Policija navodi da su dvije trećine učesnika u njenom internom savjetovanju smatrale da takva članstva utiču na percepciju nepristrasnosti. To ne znači dvije trećine svih zaposlenih: riječ je o onima koji su odgovorili. U saopćenju se također priznaje da je broj pristiglih izvještaja o zabrinutosti bio relativno mali. Institucija je ipak procijenila da ih treba ozbiljno razmotriti, uključujući stvarne ili moguće sukobe interesa i način na koji ih javnost doživljava.
Kako se pravilo provodi pokazuje poseban odgovor policije na zahtjev za pristup informacijama. Za period od 11. decembra 2025. do 29. januara 2026. objavljene su 194 prijave u činu constable, uključujući detektive tog ranga, 89 u činu sergeant i 40 među inspectorima. Te tri javno iskazane kategorije zajedno daju 323 prijave. Taj zbir nije ukupan broj svih masona u službi, jer za pojedine više činove tačni podaci nisu objavljeni.
Za chief inspectore i superintendente u tabeli stoji manje od deset, bez preciznog broja. Za chief superintendente i više činove podaci su uskraćeni radi zaštite ličnih informacija. Obuhvaćeni su policijski službenici, bez special constables, a čin se računa prema osnovnom službenom rasporedu. Podaci su vremenski presjek prijavljivanja. Ne predstavljaju procjenu članstva svih policijskih institucija u Britaniji, niti govore koliko je ljudi eventualno propustilo prijaviti povezanost.
Masonske organizacije od početka su osporavale odluku. Ujedinjena velika loža Engleske u decembarskom saopćenju ocijenila ju je nezakonitom, nesrazmjernom, nepravednom i diskriminatornom. Organizacija se pozvala na svoje vrijednosti integriteta, prijateljstva, poštovanja i služenja zajednici. Zamjerila je policiji i nedostatak stvarnog dijaloga o razlozima koji zadiru u ugled članova. Ovo je stav podnosilaca prigovora, a ne zaključak suda o zakonitosti pravila.
U naknadnoj objavi o pravnoj akciji masonske organizacije potvrdile su da se zahtjev odnosi i na ranije članstvo. Smatrale su da postupak konsultacija nije bio odgovarajući i da se članove neopravdano stavlja u nepovoljan položaj. Njihov prigovor otvara razumljivo pitanje granice između profesionalne provjere i privatnog udruživanja. Za zaposlenog je važno ko vidi podatak, čemu se koristi i postoji li zaštita od pretpostavke da samo članstvo dokazuje nepravilnost.
To je ujedno razlika koja čitaocu omogućava da pravilno razumije cijeli slučaj. Prijava povezanosti služi tome da nadležni mogu prepoznati okolnosti u kojima bi trebalo dodatno provjeriti nepristrasnost. Ona nije automatska optužba, dokaz korupcije ili zabrana obavljanja policijskog posla. Jednako tako, osporavanje pravila ne govori samo po sebi da neko skriva krivično djelo. Ovdje postoji dokumentovan spor između institucije i organizacija o načinu upravljanja mogućim sukobom lojalnosti.
Za javnost su zato najvažnija tri odvojena podatka: policija je uvela obavezu, masonske organizacije su je osporile, a objavljena februarska odluka nije zaustavila njenu primjenu. Tabela prijava dodaje mjerljive brojke toj raspravi, ali ne daje pravo da se iz njih izvode zaključci o krivici pojedinaca. Stvarni značaj slučaja je u pitanju kako javna služba može zadržati povjerenje građana dok njeni zaposlenici imaju i privatne veze, članstva i obaveze izvan radnog mjesta.
Za građanina koji podnosi prijavu policiji praktično pitanje nije kojoj organizaciji neki službenik pripada, nego može li odluku donijeti nepristrasno i može li se postupanje provjeriti. Za policajca je, s druge strane, važno da podatak o privatnom članstvu ne postane zamjena za ocjenu njegovog rada. Povjerljiva evidencija pokušava obuhvatiti oba interesa. Upravo se oko njene opravdanosti, obima i zaštite vodio ovaj postupak, čiji dokumenti omogućavaju preciznije čitanje od općih tvrdnji o tajnim mrežama.
Izvor: Visoki sud Engleske i Walesa; Metropolitan Police; United Grand Lodge of England.
