Slike su nove, vlastite AI ilustracije dove za roditelje i sadake. Ne prikazuju stvarne porodice niti određeno mezarje.
Odlazak roditelja donosi trenutke u kojima najobičnija stvar postane teška: prazna stolica, neodgovoren telefonski poziv ili pitanje koje više nemamo kome postaviti. Islam nas ne poziva da zaboravimo tu ljubav. Uči nas kako da je, nakon rastanka, izrazimo dovom i dobročinstvom koje ima jasan oslonac u vjeri.
AKOS je 23. oktobra podsjetio na ovu temu. Ona nije priča o novom obredu niti obećanje da tuga nestaje određenom formulom. Riječ je o trajnom pitanju: šta dijete može činiti za svoje roditelje kada im više ne može doći u posjetu?
Dova je obraćanje Allahu
U odgovoru na platformi Islam.ba pojašnjena je važna razlika koju često zanemarimo u govoru. Dova se ne upućuje umrloj osobi; upućuje se Allahu, a za umrloga se moli milost, oprost i Džennet. U tom odgovoru također se navodi da nema posebnog namaza za umrle mimo dženaza-namaza.
Ta jasnoća čuva i smisao našeg ibadeta. Ne razgovaramo s roditeljima tražeći da nam ispune potrebe, nego se obraćamo Gospodaru i molimo da im podari dobro. Islam.ba navodi i mogućnost namjenjivanja sevapa dobrog djela umrloj osobi, uz molbu Allahu da ga primi.
Kur’anske riječi koje nas vraćaju zahvalnosti
U suri El-Isra, u 24. ajetu, nalazi se molba Allahu da se smiluje roditeljima kao što su oni njegovali dijete dok je bilo malo. Kratka je, ali nas vraća dugim godinama njihove brige: hranjenju, čuvanju, bdijenju i strpljenju koje dijete ne može odmah razumjeti.
Možemo učiti: „Rabbi-rhamhuma kema rabbejāni sagīrā.“ Smisao je molba Gospodaru za milost roditeljima, uz sjećanje na njihovu njegu u našem djetinjstvu. Važno je razumjeti kome se obraćamo i šta tražimo, a ne samo brzo izgovoriti naučene glasove.
U suri Ibrahim, 41. ajet, molba za oprost obuhvata onoga ko dovi, njegove roditelje i vjernike na Dan obračuna. Time se porodična ljubav ne zatvara u vlastitu kuću: uz svoje najbliže sjećamo se i drugih ljudi kojima je potrebna Allahova milost.
Šta potvrđuju vjerodostojni hadisi
U Sahihu Muslima, hadis broj 1631, Ebu Hurejre prenosi pouku o djelima čija se korist nastavlja nakon smrti: trajnoj sadaki, korisnom znanju i dobrom djetetu koje moli za umrloga. Za dijete je to poziv na odgovornost, a ne povod da procjenjuje nečiji konačni položaj kod Allaha.
Druga predaja, Muslim 1004d, govori o čovjeku čija je majka iznenada umrla. Pitao je hoće li ona imati nagradu ako u njeno ime udijeli sadaku. Poslanikov odgovor bio je potvrdan. Ovdje postoji jasan oslonac za sadaku za umrlog roditelja, bez potrebe za izmišljanjem posebnih obećanja i brojčanih nagrada.
Kako to pretvoriti u svakodnevno dobro
Praktičan početak može biti skroman. Kada nam roditelji dođu u misli, zastanimo i zamolimo Allaha da im oprosti. Kada imamo mogućnost, pomozimo nekome hranom, školskim priborom ili drugim potrebnim dobrom, s namjerom sadake za njih. Ovo su primjeri primjene općeg principa, a ne posebni propisani oblici ibadeta.
Dobro je birati pomoć koja je primaocu stvarno potrebna. Umjesto da kupimo ono što nama lijepo izgleda, pitajmo pouzdanu porodicu, džematski odbor ili humanitarnu organizaciju šta nedostaje. Dostojanstvo čovjeka kojem pomažemo vrijedi više od fotografije kojom bismo drugima pokazali vlastitu dobrotu.
Ni iznos ne treba pretvarati u nadmetanje. Čovjek može odabrati ono što mu njegove mogućnosti dopuštaju, bez obećanja koje ne može ispuniti. Dova nije privilegija imućnih. Može je uputiti i onaj ko upravo prolazi kroz vlastitu oskudicu i nema šta izdvojiti.
Ljubav koja postaje odgovornost
Ove preporuke ne treba predstavljati kao obavezni raspored za određeni dan, godišnjicu ili broj ponavljanja. Čovjek može sebi organizovati vrijeme da ne zaboravi dobro, ali vlastitu naviku ne smije proglasiti vjerskom obavezom za druge.
Roditeljski odlazak ne briše ono što su u nas ugradili. Način na koji razgovaramo s ljudima, kako odgajamo djecu i pomažemo slabijima može nositi trag njihovog odgoja. Umjesto da ljubav ostane samo rečenica da nam nedostaju, možemo joj dati oblik iskrene dove i korisnog djela. Tuga i zahvalnost tada mogu stajati zajedno.
Izvor: Kur’an – El-Isra 24 i Ibrahim 41, Sahih Muslim 1631 i 1004d, Islam.ba, AKOS
