Alisa Mutap-Ramić na slobodi, a pitanje pravde za Dženana Memića i dalje bez odgovora
Slučaj Dženana Memića, jedne od najpotresnijih i najduže praćenih pravosudnih priča u Bosni i Hercegovini, ponovo je dospio u središte javne pažnje nakon što je Alisa Mutap-Ramić, pravosnažno osuđena zbog davanja lažnog iskaza, izašla na slobodu.
Njeno puštanje iz zatvora, nakon isteka kazne na koju je osuđena, za porodicu Memić i građane koji godinama prate ovaj predmet nije označilo kraj priče, nego još jedno podsjećanje da su ključna pitanja i dalje otvorena.
Mutap-Ramić je u aprilu 2024. godine pravosnažno osuđena na dvije i po godine zatvora zbog davanja lažnog iskaza u vezi s okolnostima stradanja Dženana Memića. Prema dostupnim informacijama, u kaznu joj je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, pa joj je kazna formalno istekla 21. oktobra.
Iako je njeno izlazak iz zatvora pravno očekivan ishod nakon odslužene kazne, javnost je ponovo podsjetila na ono što ovaj slučaj čini posebno osjetljivim: činjenicu da ni nakon gotovo decenije nema potpunog i uvjerljivog odgovora na pitanje šta se tačno dogodilo 8. februara 2016. godine u Velikoj aleji na Ilidži.
Porodica Dženana Memića od samog početka tvrdi da njihov sin nije stradao u saobraćajnoj nesreći, već da je ubijen, a da je zatim uslijedilo sistemsko zataškavanje događaja. Njihova borba, vođena uz nebrojene proteste, javne istupe i obraćanja institucijama, postala je simbol nepovjerenja u pravosuđe i policijske strukture. Upravo zbog toga svaka nova informacija, svako suđenje, svaka presuda i svaka procesna odluka u ovom predmetu izazivaju snažan odjek u javnosti.
Alisin izlazak na slobodu za mnoge je samo još jedno poglavlje u priči koja nije dobila svoj konačni epilog.
Ponovo otvorena pitanja o ručnom satu i dokazima
U trenutku kada je Alisa Mutap-Ramić izašla na slobodu, grupa „Pravda za Dženana Memića“ ponovo je uputila oštra pitanja Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, ovog puta fokusirajući se na ručni sat koji je Dženan nosio kobne noći. Prema njihovim navodima, sat je 2022. godine, na usmeni zahtjev Tužilaštva BiH, predat nadležnim organima uz obećanje da će biti poslan na vještačenje u Beograd.
Međutim, kako tvrde članovi grupe, ni danas nemaju potvrdu da li je vještačenje uopće obavljeno, šta je njime utvrđeno i gdje se predmet trenutno nalazi.
Ovaj dio priče ima veliku težinu jer se odnosi na dokazni materijal koji je porodica čuvala od 2016. godine. Kako navode, sat nije odmah izdvojen i obrađen zajedno s Dženanovom odjećom, iako je, prema njihovom uvjerenju, mogao biti važan trag u rekonstrukciji događaja.
Ističu da su ga predali u stanju u kojem se nalazio, potpuno blatnjavog i prljavog, te da su od Tužilaštva očekivali barem povratnu informaciju o tome gdje se predmet nalazi i kakav je njegov procesni status.
Grupa je navela i da su o ovoj temi razgovarali s tužiocima Ćazimom Hasanspahićem i Džerminom Pašićem, kao i s glavnim tužiocem Tužilaštva BiH Milankom Kajganićem. Prema njihovim tvrdnjama, Kajganić je priznao da su njihovi prigovori opravdani, dok je Hasanspahić obećao da će kontaktirati nadležne u Beogradu i provjeriti status vještačenja. Ipak, nakon tog obećanja, kako tvrde, nisu dobili nikakav konkretan odgovor.
Upravo ta šutnja institucija dodatno produbljuje osjećaj nepovjerenja koji porodica i javnost godinama nose.
Hronologija kobne večeri i nova insistiranja na dokazima
U novoj objavi grupa je iznijela i vremensku liniju događaja za koju tvrde da se može potkrijepiti telefonskim listingom, snimcima poziva i drugim dokazima. Prema njihovim navodima, s telefona Alise Mutap-Ramić u 21.16 sati upućen je posljednji poziv Dženanu, nakon čega mu je poslata poruka „Nazovi me“.
U 21.23 sata, kako tvrde, zabilježen je posljednji poziv s Dženanovog telefona prema Alisi, dok je nadzorna kamera džamije u Lužanima u 21.28 sati snimila prolazak njegovog automobila u pravcu Velike aleje.
Dalje navode da su oko 22.37 sati uslijedili pozivi Hitnoj pomoći, a prema njihovoj rekonstrukciji, šef smjene Direkcije za koordinaciju policijskih tijela prenio je informaciju da je djevojka udarila vozilom u drvo i da je lakše povrijeđena. Nekoliko minuta kasnije, tvrde oni, prijavljeno je i da se na mjestu događaja nalazi teže povrijeđena muška osoba. U 22.53 sata ekipa Hitne pomoći zatražila je dolazak još jedne ekipe.
Za porodicu i njihove predstavnike upravo su te vremenske tačke važne jer, kako tvrde, pokazuju da se čitav događaj može preciznije rekonstruisati ako institucije u potpunosti koriste raspoložive dokaze.
Posebno se osvrću i na iskaze dvoje svjedoka koji su, prema njihovim navodima, oko 22 sata ispred hotela „Crystal“ vidjeli Dženana i Alisu kako se kreću prema parkingu i Aleji. Oni tvrde i da su kasnije čuli vrisku i ženski glas, a jedan od svjedoka navodno je čuo i riječ „šuti“.
Takve izjave porodica smatra važnim dijelom mozaika koji bi mogao pomoći u utvrđivanju šta se dešavalo u kritičnim minutama prije i nakon stradanja mladog Sarajlije.
Telefonski razgovori, kretanje i pitanja o propuštenim prilikama
Grupa „Pravda za Dženana Memića“ u svojoj objavi podsjetila je i na telefonske razgovore Zijada Mutapa, za koje smatraju da otvaraju nova pitanja. Kao primjer navode razgovor od 11. marta 2016. godine, u kojem je, prema njihovim tvrdnjama, Mutap pitao osobu po imenu Armin može li Alisi nabaviti telefon kako bi mogla razgovarati. Drugi razgovor, koji datiraju na 27.
mart iste godine, prema njihovim navodima, sadrži rečenicu o tome „šta je ona preživjela u tih po’ minute, minutu, koliko je to trajalo“, što oni tumače kao još jedan razlog za detaljnu provjeru svih okolnosti.
Posebno su postavili pitanje zbog čega, kako tvrde, Tužilaštvo nije insistiralo na izvođenju dokaza o kretanju Zijada Mutapa na osnovu podataka mobilne mreže, niti su ti podaci iskorišteni za sveobuhvatniju rekonstrukciju kretanja Dženana i Alise. Za porodicu i njihove podržavatelje to nije samo tehničko pitanje istrage, nego ključni segment koji bi mogao pokazati ko je gdje bio, kada i s kim je komunicirao u kritičnim satima nakon tragedije.
Upravo zbog toga, grupa je direktno prozvala tužioca Ćazima Hasanspahića pitanjem da li je Tužilaštvo BiH učinilo sve što je moglo da se utvrdi šta se te noći dogodilo i ko je odgovoran za Dženanovu smrt. Njihov stav je jasan: institucije nisu iskoristile sve mogućnosti koje su im bile na raspolaganju, a time je, prema njihovom mišljenju, izgubljeno dragocjeno vrijeme i možda ključni tragovi.
Slučaj koji je obilježio bosanskohercegovačku javnost
Dženan Memić imao je samo 22 godine kada je napadnut 8. februara 2016. godine u Velikoj aleji na Ilidži, dok je šetao s djevojkom Alisom Ramić. Preminuo je sedam dana kasnije, 15. februara, a od tada njegova porodica i brojni građani traže da se slučaj do kraja rasvijetli.
Iako su tokom godina vođeni različiti postupci, saslušanja, istrage i suđenja, osnovno pitanje ostalo je isto: kako je Dženan zadobio povrede i ko je za to odgovoran?
Tokom godina u ovom predmetu su se smjenjivale optužbe, oslobađajuće presude i nove istrage. Otac i sin Bekrija i Ljubo Seferović pred sudom su se našli tri puta, ali su svaki put oslobođeni, dva puta pred Kantonalnim i jednom pred Vrhovnim sudom Federacije BiH.
Ljubo Seferović je u fazi istrage Tužilaštva KS priznao krivicu, a kasnije se na suđenju pojavio s parolom „Alisa, ko je ubio Dženana“, što je dodatno zbunilo javnost i produbilo nedoumice oko toka istrage. Kako je došlo do tog obrta nikada nije do kraja pojašnjeno.
U istom predmetu u kojem je osuđena Alisa Mutap-Ramić, optuženi su bili i njen otac Zijad Mutap, policijski službenici Hasan Dupovac i Josip Barić, te recepcionar hotela Crystal na Ilidži Muamer Ožegović. Svi oni su oslobođeni krivice. Godine 2022. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo je i istragu za ubistvo Dženana Memića, a u fokusu su se tada našli i neki od visokih pravosudnih aktera, uključujući sutkinju Suda BiH Dalidu Burzić.
Ipak, prošle godine ta istraga je obustavljena protiv svih osoba koje su njome bile obuhvaćene.
