Zašto je Haris Silajdžić odbio Aprilski paket – danas bi BiH imala jednog predsjednika
U aprilu 2006. godine Bosna i Hercegovina bila je na pragu jedne od najvećih ustavnih reformi nakon Dejtona. Vodeće političke stranke dogovorile su promjene koje su trebale ojačati državne institucije i učiniti rad vlasti efikasnijim.
Ali paket nije prošao. Nedostajala su mu samo dva glasa.
ŠTA SE TREBALO PROMIJENITI?
• Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH povećao bi se sa 42 na 87 poslanika, uključujući tri mjesta garantovana za predstavnike ostalih.
• Dom naroda imao bi 21 delegata – po sedam Bošnjaka, Hrvata i Srba – s drugačije definisanom ulogom u zaštiti vitalnog nacionalnog interesa.
• Vijeće ministara dobilo bi šire nadležnosti i snažniju ulogu državne vlade. Umjesto predsjedavajućeg, imalo bi predsjednika Vijeća ministara, odnosno premijera.
KAKO BI IZGLEDALO PREDSJEDNIŠTVO BiH?
Ovo je jedna od najvažnijih promjena Aprilskog paketa!
Umjesto današnjeg modela tročlanog Predsjedništva, Bosna i Hercegovina dobila bi jednog predsjednika i dva potpredsjednika.
Predsjednika i potpredsjednike birala bi Parlamentarna skupština BiH, a ne građani neposredno na izborima za članove Predsjedništva, kao što je bio slučaj prema tadašnjem sistemu.
Predloženi model predviđao je rotaciju na funkciji predsjednika između troje izabranih nosilaca funkcije. Dakle, ne bi sva trojica istovremeno obavljala funkciju predsjednika države, kao što članovi danas zajednički čine Predsjedništvo BiH.
KO JE PODRŽAO APRILSKI PAKET?
Dogovor su podržala rukovodstva SDA, SDP-a BiH, HDZ-a BiH, SDS-a, SNSD-a i PDP-a. U dogovoru je učestvovala i Hrvatska narodna zajednica.
ZAŠTO JE HARIS SILAJDŽIĆ BIO PROTIV?
Haris Silajdžić, tadašnji lider Stranke za BiH, smatrao je da paket nije dovoljno jačao državu jer je zadržavao entitetsko glasanje.
Njegov argument bio je da bi predstavnici iz jednog entiteta i dalje mogli blokirati važne državne odluke. Upozoravao je i na mogućnost da neuspjeh u izboru predsjednika ili premijera dovede do ozbiljne institucionalne blokade.
Silajdžić je smatrao da se takvim reformama ne uklanjaju ključni problemi Dejtonskog uređenja.
Protiv paketa se protivio i HDZ 1990, predvođen Božom Ljubićem, koji je smatrao da ponuđeni model ne osigurava dovoljno garancija za ravnopravan položaj Hrvata.
Haris Silajdžić i Stranka za BiH bili su među ključnim protivnicima Aprilskog paketa. Sedam njihovih poslanika glasalo je protiv ustavnih promjena, a paket je pao jer je dobio 26 umjesto potrebnih 28 glasova. Da su njihovi poslanici podržali paket, rezultat bi bio drugačiji, ali za usvajanje bi i dalje bila potrebna dvotrećinska većina.
ŠTA BI BILO DA JE PAKET USVOJEN?
Bosna i Hercegovina imala bi drugačije Predsjedništvo, snažnije Vijeće ministara i veći državni parlament.
To bi moglo promijeniti način funkcionisanja državnih institucija, ali ne bi automatski ukinulo sve političke blokade. Entiteti bi ostali, kao i entitetsko glasanje.
Zato je važno razlikovati ono što je paket zaista predviđao od onoga što se samo pretpostavlja da bi se dogodilo.
26. APRILA 2006. ODLUČIVALA SU DVA GLASA.
Aprilski paket nije usvojen, a sveobuhvatna ustavna reforma nije provedena.
Da li bi BiH danas bila efikasnija država da je paket prošao? Ili bi zadržavanje entitetskog glasanja i tada predstavljalo prepreku funkcionisanju državnih institucija?
Kako vi gledate na odluku iz 2006. godine?
Glas Dijaspore
