Kolika povećanja penzija mogu očekivati penzioneri u BiH i regionu u 2027. godini
Pitanje rasta penzija iz godine u godinu postaje jedno od najvažnijih socijalnih i političkih tema u Bosni i Hercegovini i širem regionu. Za veliki broj starijih građana, svaka informacija o usklađivanju primanja nije samo statistika, nego direktno pitanje svakodnevnog života, troškova lijekova, hrane, grijanja i komunalija. Upravo zato se već sada pažljivo prate najave koje bi mogle odrediti koliko će penzioneri u 2027.
godini dobiti više novca u Republici Srpskoj, Federaciji BiH, Srbiji i Crnoj Gori.
U Republici Srpskoj su penzije ove godine povećane za 10%, dok su penzioneri u Federaciji BiH dobili značajnije povećanje, koje je iznosilo 15,2%. Iako su ove brojke važne same po sebi, one su za mnoge tek početna tačka za novu računicu: koliko bi mogla iznositi sljedeća korekcija i da li će ona biti dovoljna da ublaži rast troškova života.
Kako inflacija i dalje utiče na cijene osnovnih životnih namirnica, penzioneri s pravom očekuju da usklađivanja budu što češća i izdašnija.
Prema političkim najavama koje dolaze iz Republike Srpske, do kraja 2027. godine moglo bi doći do novog povećanja penzija od najmanje 7%. Takvu poruku je nedavno u javnost poslao lider SNSD-a Milorad Dodik, najavljujući da je u prvom tromjesečju naredne godine planirano povećanje plata za budžetske korisnike od 8 do 10%, a uz to i rast penzija te boračkog dodatka.
Iako se ovakve izjave uvijek moraju posmatrati kao politička najava, a ne konačna odluka, one ipak daju okvir za očekivanja onih koji zavise od redovnih mjesečnih primanja iz penzionog sistema.
Ako bi se najavljeno povećanje zaista i dogodilo, najniža penzija u Republici Srpskoj, koja trenutno iznosi 361 KM, porasla bi na najmanje 386 KM. Prosječna penzija, koja je sada oko 724 KM, mogla bi dostići oko 775 KM. To na papiru možda djeluje kao umjeren rast, ali u praksi za mnoge korisnike i tih dodatnih dvadesetak ili pedesetak maraka može značiti razliku između pokrivanja osnovnih troškova i ulaska u dugove.
Posebno je to osjetljivo za penzionere koji žive sami, plaćaju lijekove iz vlastitog džepa ili izdržavaju i druge članove domaćinstva.
Za razliku od Republike Srpske, Federacija BiH ima zakonski preciznije uređen sistem usklađivanja penzija. Prema važećim pravilima, penzije se usklađuju dva puta godišnje – 1. januara i 1. jula – i to na osnovu kretanja indeksa potrošačkih cijena i bruto plata u FBiH u prethodnom polugodištu u odnosu na isto razdoblje ranije. Ovakav model ima za cilj da penzije prate ekonomske trendove i spriječe prevelik zaostatak u odnosu na rast troškova života.
Međutim, u praksi penzioneri često smatraju da ni takav mehanizam ne uspijeva u potpunosti nadoknaditi inflatorni udar na njihov budžet.
Razlike između entiteta, ali i između država u regionu, jasno pokazuju koliko su penzioni sistemi različito postavljeni. Dok se u BiH vodi rasprava o procentima i modelima usklađivanja, u Srbiji je najavljeno povećanje penzija od 7,5% od 1. decembra.
Iz Republičkog fonda za PIO saopšteno je da će najniža penzija za korisnike iz kategorije zaposlenih i samostalnih djelatnosti, koja trenutno iznosi 31.092 dinara odnosno oko 520 KM, nakon povećanja iznositi oko 33.424 dinara ili približno 560 KM. To znači rast od oko 2.332 dinara, odnosno oko 40 KM.
Prosječna penzija u Srbiji za august 2026. godine iznosila je 56.813 dinara, što je oko 950 KM. Nakon planiranog povećanja od 7,5%, taj iznos bi porastao na oko 61.074 dinara, odnosno približno 1.020 KM. Iako se i ovdje radi o nominalno skromnijem rastu u odnosu na Federaciju BiH u prethodnom periodu, činjenica da država unaprijed najavljuje procenat povećanja daje korisnicima određeni osjećaj sigurnosti i mogućnosti planiranja.
Za penzionere je upravo ta predvidivost često jednako važna kao i sam iznos.
U Crnoj Gori se, prema najavi tamošnjeg premijera, razmatra drugačiji model. Tamo bi penzije u 2027. godini trebalo da budu usklađivane četiri puta godišnje, umjesto dosadašnja tri. Takav pristup bi, barem teorijski, trebalo da bolje prati kretanja cijena i plata tokom godine i da smanji vremenski razmak između rasta troškova života i povećanja prihoda penzionera.
Prema dostupnim najavama, minimalna penzija bi u aprilu trebalo da premaši 500 evra, dok bi prosječna penzija mogla doseći 600 evra. Za crnogorske penzionere to bi značilo osjetniji finansijski pomak, posebno u okolnostima stalnog poskupljenja osnovnih proizvoda i usluga.
Ono što povezuje sve ove primjere jeste činjenica da penzioneri u cijelom regionu sve manje gledaju samo nominalni procenat povećanja, a sve više stvarni efekat koji to povećanje ima na njihov život. Ako cijene hrane, lijekova i režija rastu brže od penzija, čak i veći procenti gube svoju vrijednost.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje ne samo koliko penzije rastu, nego i kako se usklađuju, koliko često i da li država uopšte vodi računa o dugoročnoj održivosti penzionog sistema.
U tom smislu, najave za 2027. godinu nisu važne samo kao tehnička informacija o budžetskim izdvajanjima, nego i kao pokazatelj političkih prioriteta. Penzioneri predstavljaju jednu od najosjetljivijih društvenih grupa, a način na koji vlasti odgovaraju na njihove potrebe govori mnogo o stanju socijalne politike. Ako se obećanja realizuju, dio starijih građana mogao bi osjetiti olakšanje.
Ako pak rast ostane simboličan, nezadovoljstvo će vjerovatno rasti zajedno s računima koje iz mjeseca u mjesec postaje sve teže platiti.
Zato se već sada pažljivo prate sve izjave i prijedlozi koji se odnose na penziona usklađivanja, boračke dodatke i plate u javnom sektoru. U društvima u kojima veliki broj ljudi živi od penzije, svaka promjena pravila ima širok odjek. Penzioneri u Republici Srpskoj, Federaciji BiH, Srbiji i Crnoj Gori u 2027.
godini neće gledati samo koliko je procenata odobreno, već i hoće li im to povećanje zaista pomoći da lakše prebrode mjesec. Upravo tu leži suština cijele priče: u pitanju nije samo statistika, nego dostojanstvo života u starosti.
