Delegacija američkog Senata u Srebrenici: podrška Memorijalnom centru i upozorenje na institucionalno veličanje osuđenih zločinaca
Posjeta delegacije američkog Senata Memorijalnom centru Srebrenica još jednom je skrenula pažnju međunarodne javnosti na značaj očuvanja istine o genocidu počinjenom u julu 1995. godine, ali i na potrebu da se institucije u Bosni i Hercegovini odgovorno odnose prema žrtvama, njihovim porodicama i presuđenim činjenicama iz ratne prošlosti.
Senatori Jeanne Shaheen i Dick Durbin, tokom boravka u Srebrenici, izrazili su punu podršku radu Memorijalnog centra i naglasili koliko je važno da se njegovo osoblje zaštiti od bilo kakvih pritisaka, zastrašivanja ili političkih pokušaja diskreditacije.
U razgovorima s rukovodstvom centra posebno je istaknuto da je Memorijalni centar Srebrenica mnogo više od mjesta sjećanja. On predstavlja institucionalni stub istine, obrazovanja i memorije, prostor u kojem se čuvaju dokazi, svjedočenja i dostojanstvo žrtava.
Za preživjele genocida, kao i za porodice ubijenih, ovaj centar nije samo memorijalni kompleks, nego i mjesto gdje se potvrđuje ono što je međunarodna pravda već utvrdila: da se u Srebrenici dogodio genocid, a da poricanje i relativizacija predstavljaju dodatno vrijeđanje žrtava.
Delegaciju su dočekali direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić i članovi tima Centra, koji su senatore upoznali s dosadašnjim aktivnostima, izazovima u radu i pritiscima s kojima se institucija suočava.
U fokusu razgovora bila je i šira društvena klima u kojoj se često pokušava umanjiti težina ratnih zločina, dok se istovremeno napadaju oni koji javno govore o činjenicama, insistiraju na pravdi i podsjećaju na odgovornost počinilaca i političkih struktura koje su podržavale zločine.
Posebnu pažnju izazvala je i reakcija Memorijalnog centra na organizovanje službene komemoracije Biljani Plavšić, bivšoj predsjednici Republike Srpske, pravosnažno osuđenoj za ratne zločine. Prema saopćenju Centra, formiranje Odbora za sahranu odlukom Vlade RS i korištenje javnih sredstava za odavanje počasti osobi koja je prihvatila odgovornost za zločine predstavlja institucionalno veličanje presuđenog ratnog zločina.
Takav postupak, ističu iz Centra, ne može se posmatrati kao privatni čin porodice ili protokolarna obaveza, već kao politička poruka koja vrijeđa preživjele i porodice žrtava progona, ubistava i drugih zločina.
Iz Memorijalnog centra dodatno upozoravaju da budžet kojim se finansiraju ovakve aktivnosti nije vlasništvo političkih elita, nego pripada svim građanima koji žive u tom entitetu, uključujući i one koji su direktno pogođeni ratnim stradanjima. Upravo zato, smatraju u Centru, trošenje javnog novca na veličanje osuđene ratne zločinke predstavlja duboko neetičan čin i uvredu za sve koji su izgubili svoje najmilije ili su preživjeli progone, logore, torture i prisilna raseljavanja.
U društvu koje teži pravdi i pomirenju, javne institucije bi, prema toj logici, morale biti primjer poštovanja prema sudskim presudama, a ne instrument za njihovo potkopavanje.
Posjeta senatora Shaheen i Durbina dolazi u trenutku kada se širom regiona ponovo vode borbe oko interpretacije prošlosti, načina obilježavanja ratnih godišnjica i odnosa prema žrtvama. Upravo zato podrška koju su iskazali Memorijalnom centru ima širi simbolički značaj.
Ona pokazuje da pitanje Srebrenice nije samo lokalno ili bosanskohercegovačko pitanje, nego i dio šire međunarodne obaveze da se genocid ne zaboravi, da se činjenice čuvaju i da se obrazovni i memorijalni procesi štite od političkog revizionizma.
Američki senatori su svojim dolaskom poslali poruku da su istina i sjećanje temelj svakog ozbiljnog demokratskog društva. U tom smislu, Memorijalni centar Srebrenica ima posebnu ulogu jer istovremeno dokumentuje prošlost, edukuje nove generacije i upozorava na posljedice mržnje, propagande i sistemskog nasilja.
Srebrenica je, kako se često naglašava, mjesto na kojem je međunarodna zajednica zakazala, a današnje generacije imaju dužnost da iz tog neuspjeha izvuku pouke kako se slični zločini nikada više ne bi ponovili.
U tom kontekstu, važna je i poruka koju je Memorijalni centar uputio Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, pozivajući ovu instituciju da ispita odgovornost za komemoraciju Biljani Plavšić. Takav zahtjev nije samo formalni pravni korak, nego i pokušaj da se utvrdi gdje prestaje pravo na privatno obilježavanje smrti, a gdje počinje zloupotreba javnog prostora i državnih resursa u svrhu rehabilitacije presuđenih ratnih zločinaca.
Za mnoge porodice žrtava to nije pitanje politike, nego pitanje elementarnog ljudskog dostojanstva i poštovanja pravde.
Ova posjeta i prateće reakcije ponovo otvaraju i širu raspravu o tome kako Bosna i Hercegovina gradi kulturu sjećanja. Dok jedni ulažu napor da sačuvaju činjenice, imena žrtava i presude međunarodnih sudova, drugi nastoje stvoriti paralelnu stvarnost u kojoj su zločinci predstavljeni kao politički simboli ili “zaslužni” pojedinci.
Upravo zbog toga je podrška međunarodnih partnera poput američkih senatora važna, jer ona daje dodatnu snagu onima koji u Srebrenici i širom zemlje svakodnevno rade na očuvanju istine, obrazovanju mladih i zaštiti dostojanstva žrtava.
Memorijalni centar Srebrenica, sa svojim timom i misijom, ostaje jedno od najvažnijih mjesta kolektivnog pamćenja u savremenoj Bosni i Hercegovini. Njegova uloga nije ograničena na obilježavanje godišnjica, već obuhvata stalnu borbu protiv negiranja, relativizacije i političkog manipuliranja prošlošću. Zato je svaka međunarodna posjeta, svaka javna podrška i svaka institucionalna reakcija koja ide u pravcu zaštite istine važna ne samo za Srebrenicu, nego i za budućnost cijelog društva.
