Čović nakon izbora: Izborni zakon, koalicije i nove strateške poruke za budućnost BiH

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović oglasio se nakon objave izbornih rezultata i u svom obraćanju otvorio nekoliko tema koje će, prema svemu sudeći, dominirati političkom scenom u narednom periodu. Pored čestitki upućenih političkim protivnicima i pobjednicima u utrci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Čović je ponovo stavio naglasak na izmjene Izbornog zakona BiH, pitanje koje već godinama izaziva duboke političke podjele i ostaje jedno od najosjetljivijih u zemlji.

U svom nastupu Čović je posebno zahvalio biračima iz bošnjačkog naroda, tvrdeći da se, kako je naveo, nisu “pretjerano uključivali” u izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ova izjava nije ostala samo protokolarna poruka nakon izbora, već je ponovo otvorila staru raspravu o tome ko i na koji način bira članove Predsjedništva, odnosno o dugogodišnjim zahtjevima HDZ-a BiH da se promijeni postojeći model izbornog zakonodavstva.

Čović je poručio da je neophodno hitno riješiti izborni okvir kako se, prema njegovim riječima, “više nikada ne bi strepilo” da neko drugi može odlučivati o političkoj sudbini hrvatskog naroda. Ovakva poruka oslanja se na dugotrajan politički narativ HDZ-a BiH, koji insistira na tome da Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju imati legitimno političko predstavljanje i mehanizme koji će, kako tvrde iz te stranke, spriječiti preglasavanje u Federaciji BiH.

Pitanje izmjena Izbornog zakona BiH već godinama je u središtu pregovora domaćih političkih aktera, ali i međunarodnih posrednika. Riječ je o temi koja se ne tiče samo tehničkih izbornih pravila, nego i šireg odnosa prema ustavnom poretku, nacionalnoj ravnoteži i načinu funkcioniranja institucija.

Zato je Čovićeva najava da bi ovo trebalo biti jedan od prvih političkih zadataka u narednom periodu dodatni signal da će se ova tema ponovo naći visoko na listi prioriteta, bez obzira na kompleksnost pregovora i različite stavove stranaka.

Osim poruka o izbornom zakonodavstvu, Čović je uputio čestitke i pobjednicima izbora za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda i iz Republike Srpske. Time je, barem na formalnom nivou, pokušao pokazati spremnost na institucionalnu saradnju i nakon izborne utakmice zadržati ton političke pragmatičnosti. Takav pristup, prema njegovim riječima, treba biti osnova za formiranje nove vlasti i nastavak razgovora sa svim relevantnim političkim partnerima u zemlji.

Govoreći o budućoj saradnji, Čović je naglasio da ne vidi problem u razgovorima s različitim političkim akterima, bez obzira na to s koje strane političkog spektra dolazili. Istakao je da ozbiljna politika zahtijeva sposobnost dogovora i širenje koalicionog kapaciteta, posebno u zemlji u kojoj gotovo nijedna vlast ne može biti formirana bez složenih pregovora i kompromisa.

Ova poruka dolazi u trenutku kada se u Bosni i Hercegovini intenzivno razgovara o novim parlamentarnim većinama, budućim partnerstvima i raspodjeli političke moći na državnom i entitetskom nivou.

Čovićev politički nastup nakon izbora može se posmatrati i kao pokušaj da se definiše dugoročniji okvir djelovanja HDZ-a BiH. On je najavio da predstoji mnogo posla na realizaciji ranije usvojenih strateških dokumenata, a posebno je izdvojio planove do 2030. godine.

Prema njegovim riječima, ti ciljevi trebaju biti provedeni kroz rad nove Vlade Federacije BiH, Vijeća ministara BiH i zakonodavnih tijela, što pokazuje da HDZ BiH već sada računa na institucionalni utjecaj u narednom mandatu.

Međutim, Čović je otišao i korak dalje, najavivši izradu novog strateškog dokumenta koji bi trebao definirati viziju do 2040. godine. Kako je rekao, prvo treba sjesti i detaljno razraditi kakva bi Bosna i Hercegovina trebala izgledati u narednim decenijama, ali i kakva bi trebala biti pozicija hrvatskog naroda u toj budućnosti.

Ovakve izjave ukazuju da HDZ BiH, osim dnevno-političkih pitanja, želi zadržati i ulogu stranke koja promišlja dugoročne političke i razvojne procese u zemlji.

U političkom kontekstu Bosne i Hercegovine, najave o strategijama do 2040. godine mogu se tumačiti i kao pokušaj da se aktuelne teme povežu s dugoročnim procesima: demografskim promjenama, ekonomskim razvojem, reformom institucija i odnosom prema evropskim integracijama. U zemlji koja se već godinama suočava s odlaskom stanovništva, sporim reformama i dubokim etničkim nesuglasicama, svaka poruka o planiranju budućnosti ima dodatnu težinu.

Zato Čovićeve izjave nisu samo reakcija na izbore, nego i pokušaj da se nametne okvir u kojem će se voditi naredni politički pregovori.

S druge strane, naglašavanje potrebe za izmjenama Izbornog zakona i insistiranje na pitanju legitimnog predstavljanja vjerovatno će izazvati nove rasprave među političkim strankama, posebno onima koje smatraju da se ovim pristupom produbljuju etničke podjele. Upravo zato će naredni mjeseci biti važni za procjenu koliko je stvarno prostora za kompromis, a koliko će se političke tenzije ponovo intenzivirati.

U svakom slučaju, nakon izbora je jasno da se tema izbornog zakonodavstva vraća u prvi plan, a Dragan Čović je još jednom pokazao da je smatra centralnim pitanjem budućeg uređenja države.

Dok političke stranke tek počinju slagati nove većine i definisati ko će s kim ući u pregovore, Čovićeve poruke sugerišu da će formiranje vlasti biti uslovljeno i starim, neriješenim pitanjima.

Između čestitki političkim rivalima, poziva na saradnju i najava novih strategija, njegova poruka ostaje jasna: bez rješavanja izbornog sistema i dugoročnog političkog dogovora, teško je očekivati stabilan institucionalni okvir u kojem će se moći govoriti o stvarnim reformama i planovima razvoja.