Ustavni sud BiH odbio apelaciju vozačice iz Posušja: nema naknade štete za automobil nakon odrona na regionalnoj cesti
Vozačica iz Posušja neće dobiti odštetu za automobil koji je teško oštećen nakon što je na regionalnoj cesti u Zapadnohercegovačkom kantonu udarila u kamen koji je završio na kolovozu poslije odrona.
Nakon dugotrajnog sudskog postupka, njen zahtjev nije prihvaćen ni pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, koji je potvrdio stav nižih sudova da u ovom slučaju nije dokazano da su upravitelj ceste i firma zadužena za održavanje propustili poduzeti potrebne mjere zbog unaprijed poznate i konkretne opasnosti na toj dionici.
Riječ je o predmetu koji je privukao pažnju zbog pitanja granice odgovornosti javnih službi za stanje cesta, posebno u područjima gdje su odroni, klizišta i kamenje na kolovozu česta pojava. Iako je šteta na vozilu nesporna, sudovi su zaključili da sama činjenica da se nesreća dogodila nakon odrona nije dovoljna da bi se automatski utvrdila odgovornost onih koji upravljaju i održavaju cestu.
Ključno pitanje bilo je da li je postojala konkretna i ranije poznata opasnost i da li su nadležne službe propustile da djeluju uprkos takvom saznanju.
Prema navodima iz postupka, nesreća se dogodila oko 19.30 sati, u uslovima smanjene vidljivosti, uz kišu i maglu, što je dodatno otežavalo vožnju. Na kolovoz je uslijed odrona dospio kamen, a vozačica ga nije uspjela izbjeći, nakon čega je njen automobil pretrpio ozbiljna oštećenja.
Na toj dionici već se nalazio saobraćajni znak koji upozorava na mogućnost odrona, što je bio jedan od elemenata koje su sudovi uzimali u obzir prilikom ocjene da li je upravljanje cestom bilo neadekvatno.
Vozačica je tužila Javnu ustanovu Ceste Zapadnohercegovačkog kantona i preduzeće Ceste d.d. Mostar, koje je bilo angažovano na održavanju regionalnih cesta. U tužbi je tražila naknadu materijalne štete, tvrdeći da je do nesreće došlo zbog propusta u održavanju i obezbjeđivanju dionice na kojoj su odroni mogli biti očekivani.
Njena pravna argumentacija oslanjala se na tvrdnju da nadležni nisu uradili dovoljno kako bi se spriječile posljedice opasnosti koja je, po njenom mišljenju, bila poznata ili bar predvidiva.
Općinski sud u Širokom Brijegu u prvom je stepenu presudio u njenu korist. Taj sud je ocijenio da se kamen odronio upravo u trenutku kada je vozačica nailazila i da sudar nije mogla izbjeći ni uz potreban oprez. U prvostepenoj presudi naglašeno je i da je kritično mjesto trebalo biti dodatno osigurano, uključujući i mogućnost postavljanja zaštitne mreže ili drugih preventivnih mjera.
Takav pristup polazio je od ideje da se odgovornost cestarskih službi ne svodi samo na čišćenje nakon incidenta, nego i na aktivno sprečavanje opasnosti ondje gdje je ona ranije mogla biti uočena.
Međutim, Kantonalni sud u Širokom Brijegu kasnije je preinačio tu odluku i odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju je posebno istakao da je ophodarska služba između 18 i 19 sati pregledala cestu i tada na kolovozu nije zatekla nikakvu prepreku. To je za drugostepeni sud bilo važno jer je ukazivalo da se odron dogodio praktično u vrijeme kada je vozačica naišla, odnosno nakon što je cesta prethodno bila pregledana i ocijenjena prohodnom.
Na osnovu toga sud nije mogao utvrditi jasnu uzročno-posljedičnu vezu između eventualnog propusta u održavanju i same štete.
U apelaciji pred Ustavnim sudom BiH vozačica je tvrdila da obaveza cestarskih službi nije ograničena samo na uklanjanje kamenja koje već padne na cestu. Po njenom stavu, nadležni su morali voditi računa i o stanju kosina uz cestu, o stabilnosti terena iznad kolovoza, kao i o potrebi postavljanja zaštitnih mreža ili drugih mjera na mjestima gdje postoji opasnost od odrona.
Također je navela da je vozila dozvoljenom brzinom i da nije mogla predvidjeti da će se kamen naći na cesti u trenutku njenog prolaska. Time je pokušala dokazati da je incident bio iznenadan i da nije mogla uticati na njegov ishod.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odlučujući u predmetu AP-2712/21, nije prihvatio njene navode kao osnov za ukidanje presude Kantonalnog suda. Kako proizlazi iz obrazloženja koje je prenio Hercegovina.info, tokom postupka nisu predočeni konkretni dokazi da su na toj dionici ranije bili česti odroni, da je kosina bila poznata kao nestabilna ili da je postojao neki drugi propust u održavanju koji bi ukazivao na zanemarivanje opasnosti.
Sud je posebno imao u vidu da nije provedeno vještačenje koje bi detaljno utvrdilo stanje ceste i terena iznad nje, što bi možda moglo rasvijetliti da li je opasnost bila predvidiva i trajna.
U pravnom smislu, ovakav ishod pokazuje koliko su u sporovima ove vrste važni dokazi o ranijem stanju terena, učestalosti odrona i saobraćajnoj sigurnosti određene dionice. Sudovi ne polaze automatski od pretpostavke da je odgovoran onaj ko održava cestu, nego traže dokaz da je opasnost bila poznata ili morala biti poznata, te da je izostala odgovarajuća reakcija.
Drugim riječima, odgovornost može postojati ako se utvrdi da su nadležni znali za rizik i da nisu preduzeli razumne mjere zaštite, ali takav standard mora biti potkrijepljen činjenicama, a ne samo pretpostavkom nakon nesreće.
Ovaj slučaj je važan i šire, jer podsjeća da vozači na planinskim i brdovitim dionicama često voze po putevima na kojima prirodni uslovi mogu naglo promijeniti bezbjednost saobraćaja. Kiša, magla, mrak i nestabilne padine povećavaju rizik, ali istovremeno nameću i obavezu nadležnim institucijama da redovno nadziru kritične tačke.
Ipak, sudska praksa pokazuje da sama činjenica da je šteta nastala na opasnoj dionici nije dovoljna za naknadu, ako se ne dokaže da je riječ o propustu koji je mogao i morao biti spriječen.
Za vozačicu iz Posušja to znači da, uprkos ranijoj odluci prvostepenog suda koja joj je išla u prilog, konačan sudski epilog nije bio povoljan. Za upravitelje cesta i preduzeća koja ih održavaju, presuda predstavlja podsjetnik da se odgovornost ne ispituje samo kroz neposredne posljedice saobraćajne nezgode, nego i kroz dokazivost ranijeg znanja o opasnosti, učestalosti problema i kvalitetu preventivnih mjera.
U ovom predmetu sudovi su zaključili da takvi elementi nisu bili dovoljno dokazani, pa je apelacija odbijena, a zahtjev za naknadu štete konačno ostao bez uspjeha.
Izvorni materijal: Hercegovina.Info. Napomena: u pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
