Edin Džeko pred posljednji nastup: oproštaj od reprezentacije kao priča za historiju
Edin Džeko večeras će protiv Švedske na Bilinom polju upisati svoj 152. nastup za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, čime će zaključiti jednu od najimpresivnijih karijera u historiji bh. sporta. Njegov oproštaj nije samo kraj jedne igračke epohe, nego i trenutak u kojem se simbolično zatvara cijelo jedno poglavlje nogometa u Bosni i Hercegovini.
Džeko odlazi kao apsolutni rekorder po broju odigranih utakmica i postignutih golova, a brojke koje ostavlja iza sebe teško će biti dostižne u dogledno vrijeme.
Sa 74 pogotka u dresu Zmajeva, Dijamant je godinama bio više od napadača. Bio je lider, kapiten, oslonac i lice reprezentacije koje su prepoznavali navijači širom svijeta. Njegov reprezentativni učinak nije nastajao slučajno, nego kroz dugotrajnu konstantu, profesionalizam i rijetku sposobnost da u najvažnijim trenucima preuzme odgovornost.
Večeras će imati posljednju priliku da svoju golgetersku statistiku još jednom popravi, a iako je rekorde već odavno nadmašio, svaka nova lopta u mreži za njega bi imala posebnu težinu.
Džekova priča u seniorskoj reprezentaciji počela je davno, u vrijeme kada je selektor bio Fuad Muzurović. Debi je došao protiv Turske na Koševu, i to na način koji je odmah nagovijestio kakav će trag ostaviti u nacionalnom timu – postigao je gol već u svom prvom nastupu. Taj trenutak nije bio samo sretan početak, nego i najava jedne velike reprezentativne karijere koja će trajati kroz promjene sistema, generacija i selektora.
Od tog trenutka pa sve do večerašnjeg oproštaja, Džeko je ostao jedan od rijetkih koji su uspijevali zadržati vrhunsku formu u kontinuitetu.
Selektori, promjene generacija i Džekova konstanta
Tokom svoje reprezentativne karijere Džeko je igrao pod vodstvom 11 različitih selektora, što dovoljno govori o turbulentnim fazama kroz koje je prolazila reprezentacija Bosne i Hercegovine. Ipak, bez obzira na takve promjene, njegov doprinos nikada nije dolazio u pitanje. U svakom periodu bio je igrača na koga se računa, bilo da je ekipa gradila identitet, prolazila kroz smjene generacija ili tražila put do novih takmičarskih ciljeva.
Takva dugovječnost u reprezentativnom fudbalu rijetko se viđa, posebno kada je riječ o napadaču koji je godinama nosio i teret očekivanja i teret rezultata.
Statistički gledano, najuspješniji period imao je pod vodstvom Safeta Sušića. U toj eri odigrao je 56 utakmica, postigao 24 gola i upisao 11 asistencija. To je bilo vrijeme koje je Bosni i Hercegovini donijelo historijski plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, a Džeko je bio jedan od ključnih igrača tog velikog uspjeha.
Njegov doprinos nije se ogledao samo u pogocima, nego i u načinu na koji je otvarao prostor za saigrače, držao loptu i podizao cijeli napadački potencijal ekipe. U tom periodu reprezentacija je djelovala najzrelije, a Džeko je bio njen najprepoznatljiviji simbol.
Izuzetno efikasan bio je i kod Mehmeda Baždarevića, pod čijom je komandom u 20 nastupa postigao čak 14 pogodaka. Taj period je pokazao koliko je Džeko i u poznijim godinama ostao opasan za protivničke odbrane, jer je i dalje bio sposoban rješavati utakmice i vraćati reprezentaciju u život kada je to bilo najpotrebnije. Još upečatljiviji golgeterski prosjek imao je pod vodstvom Mirolava Ćire Blaževića, kada je u samo 15 utakmica zabio 13 golova.
Takvi podaci potvrđuju da je Džeko kroz cijelu karijeru bio napadač koji je znao isporučiti učinak bez obzira na okolnosti.
Džekov trag i u novijoj eri reprezentacije
U posljednjim godinama reprezentaciju je vodio Sergej Barbarez, a Džeko je i tada ostao važan dio tima. Pod njegovim vodstvom nastupio je 17 puta i postigao osam pogodaka. Iako se u tom periodu mnogo govorilo o podmlađivanju ekipe i stvaranju nove energije, Džeko je i dalje predstavljao sidro iskustva, ali i nogometnu inteligenciju koja je mlađim igračima bila dragocjena.
Njegovo prisustvo na terenu nije značilo samo brojke, već i sigurnost da reprezentacija uvijek ima igrača koji može prelomiti utakmicu.
Kod Roberta Prosinečkog postigao je šest golova, dok je pod komandom Ivayla Peteva zatresao mrežu pet puta. Po jedan pogodak upisao je i u mandatima Dušana Bajevića i Mehe Kodre. Zanimljivo je da jedini selektori pod čijom komandom nije postigao golove bili Faruk Hadžibegić i Savo Milošević, ali je i to donekle razumljivo s obzirom na to da su obojica Zmajeve vodili u svega po tri utakmice.
I u takvim kratkim epizodama Džeko je ostajao profesionalac, igrač koji je uvijek davao maksimum, bez obzira na trajanje mandata ili stabilnost ekipe.
Ono što njegovu priču čini posebnom jeste činjenica da je Džeko postao mnogo više od najboljeg strijelca. Za generacije navijača on je bio lice reprezentacije, igrač oko kojeg su se gradile nade i emocije, ali i figura koja je uspjela objediniti različite faze bh. fudbala. Od prvog gola protiv Turske do posljednjeg nastupa protiv Švedske, njegova karijera u nacionalnom timu prati i sazrijevanje same reprezentacije.
Promijenili su se selektori, sistemi igre, partneri u napadu i protivnici, ali je Dijamant ostao stalna vrijednost.
Oproštaj koji prevazilazi sportsku statistiku
Večerašnji meč protiv Švedske neće biti obična utakmica. Za Bosnu i Hercegovinu to je prilika da se oda priznanje čovjeku koji je gotovo dvije decenije nosio nacionalni dres s odgovornošću i ponosom. Za navijače to je emotivan rastanak s igračem uz kojeg su odrastale cijele generacije, slavile velike pobjede, ali i prolazile kroz teške poraze. Za mlađe fudbalere to je podsjetnik na to šta znači kontinuitet, disciplina i posvećenost reprezentaciji.
Džeko odlazi kao rekorder, ali i kao simbol jedne epohe u kojoj je Bosna i Hercegovina dobila fudbalera svjetskog ranga. Njegovi golovi, asistencije, borbenost i uticaj na ekipu ostaju dio kolektivnog sjećanja, baš kao i historijski trenuci koje je pomogao ostvariti. Večeras, na Bilinom polju, posljednji put će istrčati kao Zmaj, a svaka minuta tog nastupa nosiće težinu njegovog dugog i blistavog puta.
Bez obzira na rezultat, jedno je sigurno: Edin Džeko je zauvijek upisan u historiju bh. nogometa.
Njegov oproštaj neće značiti samo kraj jedne igračke karijere, nego i početak novog odnosa prema nasljeđu koje ostavlja iza sebe. U vremenu kada se često brzo zaboravlja, Džekina reprezentativna priča ostaje primjer da se uspjeh gradi godinama, utakmicama, golovima i odgovornošću prema dresu koji se nosi. Zato večerašnji susret nije samo posljednja utakmica jednog velikana, nego i trenutak zahvalnosti za sve što je dao Bosni i Hercegovini.
