Dodiku izborni proces djeluje „nakaradno“: tvrdnje o mogućem proglašenju izbora nelegitimnim podigle političke tenzije
Izjava lidera SNSD-a Milorada Dodika da bi predstojeći ili nedavno održani izbori mogli biti proglašeni nelegitimnim ponovo je otvorila pitanje povjerenja u izborni proces u Bosni i Hercegovini. Dodik je, koristeći oštar i već prepoznatljivo konfliktan politički rječnik, poručio da je cijeli sistem „nakaradan“, aludirajući na to da izborna pravila, način provođenja postupka i politički ambijent ne odražavaju, kako tvrdi, stvarnu volju birača.
Takve poruke nisu nove u njegovoj retorici, ali u vremenu kada se očekuju preliminarni rezultati i kada su institucije pod povećanim nadzorom javnosti, one dobijaju dodatnu težinu.
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine najavila je da će prve preliminarne rezultate objaviti u 20 sati, što je standardna praksa koja treba da osigura transparentnost i pravovremeno informisanje javnosti. Ipak, u političkoj atmosferi kakva već godinama vlada u zemlji, svako kašnjenje, svaka tehnička greška ili neslaganje između stranačkih i službenih podataka često postaje povod za nove optužbe.
Upravo zato izjave poput Dodikovih ne ostaju samo u domenu političke retorike, nego mogu imati direktan utjecaj na percepciju regularnosti izbora među biračima, stranačkim aktivistima i međunarodnim posmatračima.
Govoreći o mogućnosti da rezultati budu osporavani, Dodik je nastavio sa narativom koji SNSD i njemu bliski politički akteri često koriste kada žele naglasiti nepravdu ili navodnu pristrasnost institucija. U takvom okviru, izborni proces se ne predstavlja samo kao administrativni događaj, nego kao politička bitka u kojoj je svaki detalj važan: od sastava biračkih odbora, preko distribucije materijala, do načina brojanja i verifikacije glasova.
Ovakav pristup dodatno podstiče nepovjerenje, ali i mobilizira vlastito biračko tijelo, koje se često poziva na odbranu „izborne volje naroda“.
Stručnjaci za izborne procese upozoravaju da je legitimnost izbora mnogo širi pojam od samog objavljivanja pobjednika. Ona zavisi od toga da li su birački spiskovi ažurni, da li je kampanja vođena bez ozbiljnijih zloupotreba, da li su mediji izvještavali uravnoteženo i da li su izborni organi radili nezavisno i profesionalno.
Kada jedan od najutjecajnijih političara u zemlji unaprijed dovodi u pitanje ishod ili proceduru, to može biti pokušaj političkog pritiska, ali i signal da se unaprijed priprema teren za osporavanje rezultata ako ne budu u skladu s očekivanjima. Zbog toga ovakve izjave nisu bezazlene, naročito u zemlji sa dubokim etničkim i političkim podjelama.
U širem kontekstu, odnos prema izbornim rezultatima u Bosni i Hercegovini često je obilježen tenzijama, optužbama za neregularnosti i dugotrajnim postizbornim sporovima. Svaki izborni ciklus otvara rasprave o reformi Izbornog zakona, ulozi CIK-a, potrebnim tehničkim unapređenjima i mogućnosti uvođenja savremenijih rješenja koja bi smanjila prostor za manipulacije.
Upravo zato institucije poput Centralne izborne komisije imaju posebno važnu ulogu: one ne predstavljaju samo administrativni mehanizam, nego i jedan od temeljnih stubova povjerenja u demokratski poredak. Ako se to povjerenje potkopava prije nego što su rezultati i objavljeni, posljedice mogu biti dugotrajnije od samih političkih prepirki.
Dodikove tvrdnje treba posmatrati i kroz prizmu unutrašnje političke strategije SNSD-a, stranke koja već godinama gradi narativ o snažnoj političkoj borbi protiv „nametnutih“ rješenja i protivnika iz drugih političkih blokova. U takvom diskursu, svaka institucionalna odluka koja ne odgovara stranačkom vrhu može se interpretirati kao napad na Republiku Srpsku ili na interese većinskog političkog korpusa kojeg SNSD nastoji predstavljati.
To je politički model koji mobilizira emocije i stvara jasnu podjelu na „nas“ i „njih“, ali istovremeno otežava izgradnju trajnog povjerenja u demokratske procese i dijalog među akterima.
Za građane, međutim, mnogo je važnije da izbori budu provedeni transparentno, uredno i bez pritisaka, nego da političari unaprijed grade pobjedničke ili odbrambene narative. Birači očekuju jasne informacije, brzu obradu podataka i odgovornost svih učesnika u procesu. U tom smislu, najava CIK-a da će preliminarne rezultate objaviti u 20 sati predstavlja test za cijeli sistem: test organizacije, komunikacije i povjerenja.
Ako rezultati budu objavljeni bez većih problema, to će biti važan signal stabilnosti. Ako, pak, uslijede masovne optužbe i osporavanja, politička kriza mogla bi se dodatno produbiti.
Vrijedi podsjetiti da izborni proces u Bosni i Hercegovini nikada nije samo tehničko pitanje. On je ujedno i odraz odnosa snaga, stepena institucionalne zrelosti i spremnosti političkih elita da prihvate pravila igre čak i onda kada im rezultat ne ide u korist. Zato svaka izjava o „nelegitimnosti“ mora biti pažljivo sagledana: da li je riječ o utemeljenoj kritici, o političkom pritisku ili o pripremi za postizbornu strategiju?
U svakom slučaju, jedno je sigurno — dok god se povjerenje u izborni sistem ne bude gradilo na transparentnosti, dosljednosti i odgovornosti, ovakve rasprave će se ponavljati nakon svakih izbora, a građani će ostajati taoci političkih sukoba koji često nadilaze samu volju birača.
