Učenice u Azerbejdžanu nisu puštene na nastavu zbog hidžaba: spor koji otvara pitanje sekularnosti, prava na obrazovanje i slobode vjeroispovijesti
Snimci učenica iz azerbejdžanskog grada Sumgajita, koje su uplakane napustile školsku zgradu nakon što im nije dozvoljen ulazak na nastavu zbog hidžaba, izazvali su snažne reakcije u javnosti i ponovo otvorili jednu od najosjetljivijih društveno-pravnih tema u toj zemlji. Iako je riječ o događaju iz jedne škole, slučaj je brzo prerastao lokalni okvir, jer se u njemu prelamaju pitanja vjerske slobode, školskih pravila, državne sekularnosti i prava djece na obrazovanje.
Prema navodima lokalnih medija i objavama koje su se proširile društvenim mrežama, učenice srednje škole broj 6 u Sumgajitu 28. septembra nisu puštene na nastavu jer su nosile marame na glavi.
Na snimcima koji su izazvali ogorčenje vidi se kako djevojčice napuštaju školsko dvorište, dok se u komentarima ispod objava vodi burna rasprava o tome da li škola ima pravo da zabrani hidžab, naročito ako takva zabrana u praksi znači i uskraćivanje pristupa obrazovanju.
Ovaj incident dogodio se svega nekoliko dana nakon što je vlada Azerbejdžana pooštrila pravila o odijevanju učenika u državnim školama. Upravo zato mnogi posmatrači smatraju da slučaj iz Sumgajita nije izolovan, nego da pokazuje kako će se nova pravila primjenjivati u praksi. Posebno je sporno to što hidžab u samom tekstu odluke nije izričito spomenut, ali se određene formulacije tumače kao osnova za njegovu zabranu.
Nova odluka vlade i tumačenje školskih uniformi
Vlada Azerbejdžana je 21. septembra donijela odluku broj 309, kojom su izmijenjena pravila oblačenja učenika u državnim školama. Uvedena je odredba prema kojoj nisu dozvoljeni odjevni predmeti koji „narušavaju jedinstvo utvrđene školske uniforme“, ali ni oni koji „nisu u skladu s principom sekularnosti općeg obrazovanja“. Takođe je propisano da roditelji imaju obavezu da osiguraju da njihova djeca poštuju propisani način odijevanja.
U teoriji, ovakva pravila trebalo bi da osiguraju ujednačen izgled učenika i jasno razgraničenje između školskog sistema i religijskih institucija. U praksi, međutim, upravo je druga formulacija postala ključna tačka spora. Kritičari upozoravaju da se ovako široko postavljena odredba može tumačiti na različite načine, pa i kao zabrana religijskih obilježja koja nisu eksplicitno navedena u samom tekstu propisa.
Zbog toga je dio javnosti ocijenio da su škole dobile preširok prostor za restriktivno tumačenje pravila.
Prema pojedinim izvještajima, nakon reakcija roditelja i javnosti, obrazovne vlasti su u konkretnom slučaju navodno promijenile odluku i dozvolile učenicama da ponovo dolaze na nastavu s hidžabom. Ipak, to nije otklonilo šire dileme. Naprotiv, otvorilo je novo pitanje: da li je odluka promijenjena samo zbog medijskog pritiska, ili će škole širom zemlje imati različitu praksu u zavisnosti od lokalnih tumačenja?
Šta znači sekularni karakter obrazovanja u Azerbejdžanu?
Azerbejdžan je po svom ustavnom poretku sekularna država. Iako je većina stanovništva muslimanske vjeroispovijesti, državni sistem je izgrađen na jasnom odvajanju religije i vlasti. Ustav propisuje da je religija odvojena od države, da su sve religije ravnopravne pred zakonom i da obrazovni sistem mora imati sekularni karakter. To je jedan od temelja savremenog azerbejdžanskog identiteta, naročito nakon raspada Sovjetskog Saveza i stvaranja nove državne strukture.
Istovremeno, isti ustavni okvir garantuje slobodu savjesti i pravo svakog građanina da samostalno odluči hoće li i na koji način ispovijedati vjeru. To uključuje i pravo da osoba javno izražava vjerska uvjerenja, sve dok time ne krši zakone ili prava drugih. Garantovano je i pravo na obrazovanje, uključujući besplatno i obavezno opće srednje obrazovanje.
Upravo se tu stvara pravna i društvena napetost: da li školska uniforma i sekularnost imaju prednost nad individualnim vjerskim izražavanjem?
Za vlasti je argument jasan: država ima pravo da određuje pravila u javnim školama kako bi obrazovni sistem ostao neutralan i jedinstven. Za protivnike zabrane, međutim, problem nastaje onog trenutka kada se učenicama praktično onemogući da pohađaju nastavu zato što nose vjerski simbol. U takvom slučaju, kažu oni, sekularnost više nije neutralni okvir, nego mehanizam isključivanja.
Posebno je osjetljivo kada se radi o maloljetnicama, jer posljedice odluke ne ostaju samo na nivou simbolike, već direktno utiču na njihov obrazovni put.
Dugogodišnji spor koji nije nastao preko noći
Spor oko hidžaba u Azerbejdžanu nije nova pojava. Problem se povremeno vraćao i ranije, a pojedini izvještaji iz proljeća 2026. godine već su govorili o učenicama koje u nekim školama nisu bile puštane na nastavu zbog marama. Među spominjanim slučajevima ponovo je bio i Sumgajit, što pokazuje da su škole i prije nove odluke imale različitu praksu u postupanju prema učenicama koje nose hidžab.
Nova odluka vlade zato se ne može posmatrati kao izolovan administrativni potez, nego kao nastavak šireg procesa u kojem država pokušava preciznije definisati granice između javnog obrazovanja i religijskog izražavanja. Ipak, što su pravila općenitija, to je veća mogućnost konflikta u njihovoj primjeni. U obrazovnom sistemu, gdje bi predvidivost i jednak tretman trebalo da budu osnova, svaka nejasnoća vrlo brzo preraste u spor između roditelja, škole i vlasti.
U tom smislu, slučaj iz Sumgajita pokazuje koliko su ovakve teme osjetljive u društvima u kojima se pokušava održati ravnoteža između tradicionalnih vjerskih običaja i državne sekularnosti. Jedni smatraju da je škola mjesto gdje religijska obilježja treba ograničiti kako bi svi učenici bili jednaki. Drugi upozoravaju da jednakost ne smije značiti prisilu da se odrekne vlastitog identiteta.
Kada je riječ o djevojčicama koje nose hidžab, rasprava postaje još kompleksnija jer se u njoj susreću pitanja porodice, odgoja, autonomije i državnog autoriteta.
Šire posljedice za obrazovanje i društvo
Ovakvi slučajevi imaju posljedice koje nadilaze jednu školu ili jedan grad. Ako se pravila primjenjuju neujednačeno, roditelji gube povjerenje u sistem, a učenice se mogu naći u situaciji da biraju između školovanja i ličnih uvjerenja. To je posebno problematično u obaveznom obrazovanju, jer država formalno garantuje pravo na školu, ali istovremeno uvodi uslove koji to pravo mogu ograničiti u praksi.
U širem društvenom smislu, spor oko hidžaba u Azerbejdžanu pokazuje da sekularizam nije samo pravno pitanje, nego i pitanje svakodnevne primjene. On postaje osjetljiv upravo onda kada se susretne s ličnim identitetom i porodičnim uvjerenjima. Zato su reakcije na slučaj iz Sumgajita bile tako snažne: za jedne je riječ o zaštiti državnog poretka, a za druge o nepravdi prema djevojčicama koje žele pohađati školu bez odricanja od svoje vjere.
Kako će se situacija razvijati dalje zavisi od toga hoće li vlasti ponuditi jasnije i preciznije smjernice za škole, kao i od toga hoće li se u javnoj raspravi tražiti rješenje koje će istovremeno poštovati sekularni karakter obrazovanja i ustavno pravo na slobodu vjere. Dok se to ne dogodi, slučaj iz Sumgajita ostaće primjer koliko brzo jedno školsko pravilo može postati društveni i politički problem od šireg značaja.
