Rano isplaćene penzije u RS-u podigle političku prašinu uoči izbora
U Republici Srpskoj ponovo se otvorila tema koja godinama izaziva sumnje, kritike i političke prepirke: kako se javni novac koristi uoči izbora i gdje prestaje socijalna politika, a počinje predizborni marketing. Najnoviji potez vlasti, rano puštanje septembarskih penzija i dodatnih budžetskih izdvajanja neposredno pred glasanje, mnogi posmatraju kao primjer političkog inženjeringa kojim se pokušava ublažiti rastuće nezadovoljstvo građana i zadržati podrška najbrojnijeg i najdisciplinovanijeg biračkog tijela.
Prema dostupnim informacijama, cijeli iznos od oko 187 miliona konvertibilnih maraka za penzije isplaćen je znatno ranije nego što je to uobičajeno. Umjesto standardne dinamike koja podrazumijeva da penzioneri novac dobiju nakon sedmog ili osmog u mjesecu, ovaj put je isplata tempirana tako da se poklopi s politički osjetljivim periodom pred izbore.
U javnosti je taj potez odmah protumačen kao pokušaj da se kroz kratkoročno finansijsko olakšanje utiče na raspoloženje birača i stvori utisak socijalne brige tamo gdje zapravo dominira izborni interes.
Politički analitičari i sagovornici iz ekonomskih krugova upozoravaju da takva praksa nije nova, ali da je ovog puta posebno vidljiva zbog sve izraženijeg pada povjerenja u vladajuću strukturu. Lider SNSD-a Milorad Dodik, koji već godinama dominira političkom scenom Republike Srpske, prema ocjenama brojnih izvora sve teže skriva nervozu zbog slabijih rezultata na terenu.
Trend pada podrške, kako pokazuju interna istraživanja i ankete, posebno je vidljiv među neodlučnim biračima i građanima koji osjećaju posljedice inflacije, skuplje hrane i opšte finansijske nesigurnosti.
Ono što dodatno pojačava sumnje jeste činjenica da se penzije u ovoj godini već povećavaju kroz redovna i vanredna usklađivanja, pa je ukupni rast od oko deset posto predstavljen kao dokaz „stabilnosti sistema“. Međutim, stručnjaci upozoravaju da takvi potezi nisu nužno pokazatelj dugoročne fiskalne odgovornosti, nego često odraz potrebe da se kratkoročno amortizuju društvene tenzije.
Uz to, u augustu je isplaćena i jednokratna pomoć penzionerima, što su brojne nevladine organizacije i pojedini opozicioni političari ocijenili kao zloupotrebu javnih resursa u predizborne svrhe.
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da se Republika Srpska već duže vrijeme suočava sa ozbiljnim finansijskim izazovima. Javni dug se, prema procjenama koje se često navode u javnosti, približava cifri od sedam milijardi maraka, dok novo zaduživanje postaje gotovo redovna praksa. U takvim okolnostima, svako vanredno finansijsko izdvajanje pred izbore dodatno otvara pitanje održivosti budžeta i načina na koji se planiraju obaveze prema građanima.
Kada se novac dijeli u politički najosjetljivijem trenutku, prirodno je da se postavi pitanje: da li je riječ o stvarnoj brizi za penzionere ili o pokušaju kupovine mira do dana glasanja?
Kritike zbog miješanja socijalne politike i kampanje
Organizacije koje prate transparentnost rada institucija već godinama upozoravaju da se granica između legitimne socijalne pomoći i predizborne manipulacije sve više briše. Transparency International je ranije ukazivao na opasnost ad hoc budžetskih promjena, jednokratnih davanja i nenajavljenih isplata koje se uvode baš u vrijeme kada političarima najviše treba podrška.
Takva praksa, kako se ističe, ne samo da narušava povjerenje u institucije, nego i stvara dojam da se javni novac koristi kao alat za političko trgovanje.
Reakcije građana na društvenim mrežama pokazuju da značajan broj ljudi vrlo jasno prepoznaje obrazac. Mnogi penzioneri, iako zahvalni na ranijem prilivu novca, ističu da ih to ne oslobađa brige za naredni mjesec, posebno ako je riječ o dužem razmaku između dvije isplate. Najčešće pitanje koje se postavlja nije zašto je novac isplaćen ranije, nego ko će i kako pokriti rupe u porodičnim budžetima kada se potroši ova „izborna injekcija“.
Upravo zato su komentari poput onog da bi „prava vijest bila 13. penzija, a ne ranija isplata“ postali simbol opšteg nepovjerenja u motive vlasti.
Ovaj slučaj ne treba posmatrati izolovano, jer se uklapa u širi obrazac političkog ponašanja u kojem se predizborni period koristi za povećanje potrošnje, obećanja, jednokratne pomoći i spektakularne mjere koje ne rješavaju strukturne probleme. Takva strategija može kratkoročno donijeti političke poene, ali dugoročno produbljuje fiskalnu nestabilnost i povećava zavisnost građana od odluka koje se donose bez jasnog plana i dugoročne računice.
U toj slici najranjiviji sloj stanovništva, upravo penzioneri, često ostaje talac političkog trenutka.
Predizborna matematika i politički pritisak na birače
Dodatni razlog za uzbunu predstavlja i sve glasnija priča o terenskoj kampanji u kojoj aktivisti i stranački ljudi obilaze domaćinstva nudeći novac ili druge oblike koristi u zamjenu za glas. Takve tvrdnje, iako ih je teško dokazati u svakom pojedinačnom slučaju, već su izazvale ozbiljne reakcije u javnosti.
Pojedini opozicioni predstavnici upozorili su da je riječ o pokušaju direktnog uticaja na birače, posebno među starijom populacijom koja je finansijski osjetljiva i u svakodnevici često prepuštena skromnim primanjima.
U takvom ambijentu, svaka ranija isplata penzija dobija i političku dimenziju. Nije sporno da penzioneri imaju pravo na svoj novac i da svaka pomoć može značiti mnogo onima koji žive na ivici egzistencije. Međutim, sporno je kada se to pravo koristi kao sredstvo za kreiranje privida uspjeha i stabilnosti u trenutku kada vlast osjeća da joj podrška slabi.
Socijalna politika ne bi smjela biti produžena ruka kampanje, ali upravo to je optužba koja se sve češće upućuje vlastima u Banjoj Luci.
Na kraju, cijela situacija pokazuje koliko su u Bosni i Hercegovini i dalje usko povezani budžet, politika i izborni rezultat. Umjesto da javne finansije budu planirane po jasnim ekonomskim kriterijima i interesu građana, one se često prilagođavaju trenutnom političkom rasporedu i potrebama stranačkih vrhova. Zbog toga će pitanje ranih penzija, jednokratnih pomoći i predizbornih budžetskih intervencija vjerovatno ostati jedno od ključnih tema u javnoj raspravi.
Građani, posebno penzioneri, imaju pravo na podršku, ali i na istinu o tome zašto i kada im se ta podrška daje.
