Komšić upozorio na pritiske na Memorijalni centar Srebrenica: “Ne smijemo dozvoliti ponižavanje institucije koja čuva istinu”
Na političkom skupu u Mostaru, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić govorio je o, kako je naveo, sve ozbiljnijim pritiscima na Memorijalni centar Srebrenica i ljude koji u njemu rade. Njegova poruka bila je jasna: institucija koja čuva sjećanje na genocid, ali i dostojanstvo njegovih žrtava i preživjelih, ne smije biti izložena ponižavanju, institucionalnom pritisku niti pokušajima zastrašivanja.
Komšić je upozorio da se, prema njegovim saznanjima, razmatra i mogućnost ulaska policije Republike Srpske u prostor Memorijalnog centra, što bi, ako bi se zaista desilo, imalo dalekosežne političke i društvene posljedice.
Govoreći o radu uprave i zaposlenih u Memorijalnom centru, Komšić je istakao da se radi o ljudima koji su, uprkos teškom teretu prošlosti i stalnim političkim napadima, uspjeli izgraditi respektabilnu instituciju prepoznatu i unutar Bosne i Hercegovine i u međunarodnoj javnosti.
Posebno je naglasio doprinos mladih, obrazovanih ljudi koji su ostali u Srebrenici i odlučili da svoje profesionalno znanje i energiju ulože u očuvanje sjećanja, edukaciju novih generacija i afirmaciju istine o genocidu. Prema njegovim riječima, upravo je takav rad razlog zbog kojeg su neki politički krugovi postali nervozni i odlučili da vrše pritisak na Memorijalni centar.
Komšić je ocijenio da se napadi na rukovodstvo i uposlenike Centra ne mogu posmatrati odvojeno od šireg pokušaja da se oslabi sama simbolika Srebrenice i Potočara. Memorijalni centar, kako je poručio, nije samo administrativna ustanova, već jedno od najvažnijih mjesta kolektivnog pamćenja u Bosni i Hercegovini.
Zato, smatra on, svako udaranje na ovu instituciju predstavlja udar i na priču o genocidu, na dostojanstvo žrtava i na temelje na kojima počiva savremeno razumijevanje pravde i odgovornosti u bh. društvu. Ovakvi nastupi, prema njegovom tumačenju, nisu slučajni, nego dio šireg političkog obrasca koji za cilj ima relativizaciju zločina i slabljenje državnih institucija.
Najviše pažnje privukla je njegova tvrdnja da postoji mogućnost da policija Republike Srpske bude upućena u Memorijalni centar. Iako je naglasio da ne tvrdi da će se to sigurno dogoditi, Komšić je rekao da je potrebno javno govoriti o takvim informacijama upravo kako bi se spriječilo njihovo provođenje. Takva poruka otvara niz pitanja o nadležnostima, bezbjednosti, ali i o političkoj namjeri iza eventualnih poteza vlasti u entitetu Republika Srpska.
U kontekstu Srebrenice, gdje je svaki simbolički i institucionalni potez izuzetno osjetljiv, i sama najava ovakvih aktivnosti može izazvati duboko uznemirenje među porodicama žrtava, preživjelima i širim javnim mnijenjem.
U nastavku obraćanja Komšić se obratio svim političkim subjektima koji se predstavljaju kao probosanski ili patriotski, pozvavši ih na jasno opredjeljenje. Njegova poruka bila je da se o Bosni i Hercegovini ne može govoriti samo u predizbornim govorima, dok se u praksi pristaje na političke aranžmane koji jačaju snage suprotne državnim interesima.
U tom smislu je pozvao na principijelnost i dugoročnu odgovornost: ako se, kako je rekao, desi napad na Memorijalni centar, onda nijedna stranka koja se kune u Bosnu i Hercegovinu ne bi smjela više učestvovati u formiranju vlasti s Miloradom Dodikom.
Time je otvorio pitanje dosljednosti političkih opcija koje sebe predstavljaju kao zaštitnike države, a u isto vrijeme ulaze u koalicije koje često proizvode blokade i ustupke na štetu državnog interesa.
Komšić je posebno kritičan bio prema Trojci, poručivši da je njihovo odbijanje probosanskog jedinstva pokazalo, prema njegovom mišljenju, manjak sposobnosti da se odgovori na izazove koje postavljaju politički protivnici države. Ipak, dodao je da se oko osnovnih principa mora graditi širi politički front, jer, kako je naglasio, bez zajedničke odbrane temeljnih vrijednosti nema stabilne Bosne i Hercegovine.
Njegov govor na skupu u Mostaru imao je i snažnu mobilizacijsku notu, jer je okupljene podsjetio da institucije države nisu samo formalne strukture, nego prostor u kojem se brani ustavni poredak, ravnopravnost građana i pravo na istinu o prošlosti.
U nastavku političkog programa, predstavnici DF-a govorili su i o širem kontekstu borbe za državu, ekonomiju i javne institucije. Slaven Kovačević poručio je da bi njegov izbor u Predsjedništvo BiH bio važan oslonac u suprotstavljanju, kako je rekao, osovini koju danas čine HDZ i SNSD. U njegovoj interpretaciji, takva politička kombinacija produžava napetosti, ohrabruje politiku ucjena i vodi ka novim napadima na državne institucije.
Kovačević je upozorio i na opasnost da se kroz određene političke aranžmane pošalje poruka nekažnjivosti za Milorada Dodika, što bi, prema njegovom stavu, dodatno destabiliziralo ionako krhke odnose u zemlji.
Kandidat DF-a govorio je i o pitanju državne imovine, povlačeći paralelu sa svojim političkim protivnicima i njihovim ranijim poslovnim potezima. Time je želio ukazati na važnost transparentnosti, odgovornosti i zaštite javnog interesa u svim oblastima, od imovine do institucija. Sličnu poruku poslao je i Dino Kukolj, nosilac liste za državni Parlament, naglasivši da politika njegove stranke stavlja individualna prava građana ispred kolektivnih privilegija.
Takav pristup, po njegovim riječima, jedini može osigurati dugoročnu stabilnost i društvo u kojem zakon vrijedi jednako za sve, bez obzira na ime, vjeru ili nacionalnu pripadnost.
Na nivou Federacije BiH i Hercegovačko-neretvanskog kantona, istaknuti kandidati DF-a govorili su o svakodnevnim problemima građana. Sanel Kajan podsjetio je da je u proteklom mandatu bio jedan od najaktivnijih zastupnika u Parlamentu FBiH, ističući potrebu da Mostar i Hercegovina imaju glas u institucijama koje odlučuju o ključnim zakonima i politikama.
Posebno je naglasio borbu protiv sistema “dvije škole pod jednim krovom”, ocijenivši da takav model od djece stvara generacije koje rastu odvojeno umjesto zajedno. Također je upozorio na dugogodišnji problem deponije Uborak, koju je opisao kao ozbiljan ekološki i zdravstveni teret za građane Mostara.
U istoj liniji kritike, Arman Zalihić, nosilac liste DF-a za Skupštinu HNK, ukazao je na, kako je rekao, vrlo slab učinak kantonalne vlasti u prethodne četiri godine. Prema njegovim riječima, usvajanje tek dva zakona pokazuje koliko su institucije bile neefikasne i koliko su građani izgubili zbog političke tromosti.
Zalihić je kao prioritet izdvojio reforme u obrazovanju, zdravstvu i policiji, podsjećajući da HNK nosi veliki teret i kada je riječ o zdravstvenom sistemu, jer se u njemu liječe i građani iz drugih kantona. Posebno je istakao potrebu za donošenjem Zakona o šumama HNK, upozorivši da je kanton jedini u Federaciji bez tog propisa, iako svako ljeto svjedoči požarima koji uništavaju prirodna bogatstva.
Ukupna poruka mostarskog skupa bila je da se Bosna i Hercegovina nalazi u periodu kada politička dosljednost, institucionalna hrabrost i zaštita kolektivnog pamćenja postaju važniji nego ikad. Iz DF-a su poručili da se država ne brani samo na izborima, nego i u svakodnevnom otporu pokušajima da se relativizira zločin, oslabi pravni poredak i obesmisle institucije koje čuvaju historijsko pamćenje.
U tom smislu, Memorijalni centar Srebrenica ostaje simbol ne samo prošlosti, već i borbe za budućnost u kojoj se istina ne može pregaziti političkom silom.
