Da li će supružnici biti zajedno u Džennetu?
Pitanje o tome hoće li žena biti sa svojim mužem u Džennetu jedno je od onih koje mnoge vjernike i vjernice prirodno zaokupljaju, jer govori o najdubljim ljudskim vezama, o porodici, ljubavi i smiraju koji čovjek priželjkuje i na ovome i na budućem svijetu.
Islamsko učenje na ovu temu daje nadu, jasnoću i veliku milost: ako su supružnici i njihovo potomstvo bili od vjernika, postoji velika radost da će ih Allah, dž. š., okupiti zajedno u Džennetu, i to na način koji će biti potpuno pravedan i savršen, bez ikakvog gubitka za bilo koga.
Osnova ovog razumijevanja nalazi se u kur’anskim ajetima koji govore o tome da će Allah, Uzvišeni, sastaviti porodice vjernika. Jedan od najpoznatijih ajeta jeste onaj u kojem Allah kaže: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini.” (Et-Tur, 21).
Ove riječi nose izuzetno važnu poruku: Allah neće samo nagraditi pojedinca prema njegovim djelima, nego će Svojom dobrotom i milošću omogućiti da porodica bude zajedno, ukoliko su članovi porodice zaslužili Džennet vjerovanjem.
Posebno je značajan i ajet iz sure Gafir u kojem meleki koji nose Arš mole Allaha riječima: “Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.” (Gafir, 8). Ovaj kur’anski prizor pokazuje da je porodično okupljanje u Džennetu dio same džennetske ljepote.
Ne govori se samo o individualnom ulasku u vrtove blagostanja, nego i o tome da vjernik ne bude lišen radosti zajedničkog boravka sa supružnikom, roditeljima i djecom. To je snažna potvrda da islam ne posmatra ahiret kao prostor udaljenosti, već kao mjesto gdje se iskrene veze pročišćavaju i dovode do savršenstva.
Ibn Kesir, rahimehullah, tumačeći ove ajete, objašnjava da će Allah okupiti članove porodice kako bi jedni drugima pravili društvo i kako bi se radovali međusobnom prisustvu. Prema njegovom tumačenju, Allah ne umanjuje nagradu onome ko je na višem stepenu, nego iz Svoje neizmjerne dobrote uzdiže onoga ko je na nižem stepenu kako bi bio uz svoju porodicu.
To je veoma važna razlika: porodica se ne okuplja tako što se nekome oduzima zasluga, nego tako što Allah povećava počast onome kome to želi. Time se potpuno potvrđuje savršena pravda Gospodara svjetova, ali i Njegova milost koja nadilazi ljudska očekivanja.
U predajama i tumačenjima učenjaka spominje se i da će vjernik, kada uđe u Džennet, pitati za svoje bližnje: oca, sina, brata i ostale članove porodice. Ako budu na nižem stepenu zbog manjih djela, Allah će ih, Svojom milošću, podići da budu s njim. To pokazuje da se u Džennetu ne gleda samo na formalan ulazak, nego i na potpunost radosti.
Jer šta bi za čovjeka bila potpuna sreća ako bi znao da je u blagostanju, a njegovi voljeni daleko? Zato je jedna od veličina Dženneta upravo u tome što Allah briše sve uzroke tuge i razdvojenosti.
Šta je s bračnim statusom žene koja se nije udala na dunjaluku?
U islamskom učenju se također naglašava da u Džennetu nema nepravde, nema uskraćenosti niti nezadovoljenih želja. Ako žena na ovome svijetu nije bila udata, to ne znači da će na ahiretu ostati bez bračnog užitka ili bez onoga što njena duša želi.
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, pojašnjavao je da se uživanje u Džennetu ne odnosi samo na muškarce, nego podjednako i na žene, te da je među njegovim užicima i bračni život. To znači da će Allah svakoj stanovnici Dženneta podariti ono što joj odgovara, ono što je veseli i što je ispunjava, na način koji je savršen i lišen bilo kakvog nedostatka.
Važno je razumjeti da su džennetski odnosi potpuno drugačiji od dunjalučkih. Na ovome svijetu ljudi nose slabosti, nesuglasice, ljubomoru, umor i razna ograničenja. U Džennetu toga nema. Tamo je sve očišćeno od bola, sva osjećanja su uzdignuta, a srca su ispunjena zadovoljstvom. Zbog toga su i bračne veze u Džennetu veze čiste sreće, potpune privrženosti i savršene harmonije.
Ako je žena bila supruga vjernika, njihov zajednički boravak u Džennetu je jedan od oblika te milosti. Ako nije imala supruga na dunjaluku, ne znači da će biti uskraćena, nego će Allah, koji najbolje zna šta je dobro za Njegove robove, za nju odabrati ono što joj najviše priliči.
Porodica kao jedna od najvećih džennetskih blagodati
U mnogim ljudskim životima najveća nada nije samo lično spasenje, nego i to da čovjek ne bude odvojen od onih koje voli. Islamski tekstovi upravo tome daju snažnu duhovnu dimenziju. Kada se govori o roditeljima, djeci, supružnicima i potomstvu, ne govori se samo o krvnoj vezi, nego o zajedništvu u vjerovanju. Zato su u ajetima naglašeni oni koji su bili dobri i oni koji su slijedili vjeru.
To je važna poruka za vjernike: porodica ne treba da bude samo emocionalna zajednica, već i zajednica pokornosti Allahu, jer takva veza ima trajnost i na ahiretu.
Iz ove teme proizlazi i jedna velika duhovna pouka: vjernik ne treba da se oslanja samo na svoju ličnu pobožnost, nego da ulaže trud i u porodicu. Molitva za djecu, odgoj supružnika, činjenje dobra u kući, poticanje na namaz, iskrenost i strpljenje — sve to ima posljedice koje nadilaze dunjaluk. Ako Allah, dž.
š., održi porodicu zajedno u Džennetu, to će biti rezultat Njegove milosti, ali i odraza truda koji je čovjek ulagao da njegova kuća bude kuća imana.
Na kraju se može reći da islamski tekstovi daju veoma utješnu i uzvišenu sliku: supružnici vjernici mogu biti zajedno u Džennetu, a isto vrijedi i za djecu i ostale bliske članove porodice koji su umrli kao muslimani. Džennet nije mjesto usamljene sreće, nego prostor savršene bliskosti, u kojem Allah spaja srca, nadoknađuje svaku dunjalučku boli i ispunjava i ono što čovjek nije mogao ni zamisliti.
Zato vjernik treba da se nada Allahovoj milosti, da radi dobra djela i da moli da ga Gospodar svjetova uvrsti među one koji će u vječnosti biti zajedno sa svojim najmilijima.
Allah najbolje zna, a vjerniku ostaje da se raduje Njegovoj milosti, da čini dobra djela i da se nada onome što je obećano iskrenim robovima. U toj nadi nalazi se smirenost srca, a u toj smirenosti snaga da čovjek na dunjaluku živi časno, strpljivo i sa sviješću da prava nagrada tek dolazi.
