Kako islam štiti prava supruge u bračnom životu i u intimnim odnosima
U svakodnevnim razgovorima o braku često se izdvaja pitanje dužnosti supruge prema suprugu, posebno kada je riječ o bračnoj intimnosti. Međutim, islamsko učenje ne govori samo o obavezama žene, nego jednako snažno govori i o pravima supruge, o međusobnoj odgovornosti i o potrebi da bračni odnos bude prostor smirenosti, dostojanstva i milosti.
Islam brak ne posmatra kao odnos u kojem jedna strana stalno daje, a druga samo prima, nego kao savez u kojem oba supružnika imaju određena prava i obaveze.
Osnova islamskog bračnog života jeste da muž i žena budu jedno drugome izvor utočišta, emocionalne sigurnosti i tjelesne bliskosti. To znači da bračni odnos ne počiva samo na formalnom zajedničkom životu, nego na uzajamnom poštovanju, nježnosti, strpljenju i brizi. Kada se govori o zadovoljavanju bračnih potreba, islam to ne ograničava na jedan spol.
I muškarac i žena imaju pravo na pažnju, nježnost i ispunjenje svojih potreba, a zanemarivanje tih prava bez opravdanog razloga smatra se moralno pogrešnim.
Kur’anski princip ravnoteže u braku jasno se vidi u riječima Uzvišenog Allaha: “One imaju isto toliko prava kao i obaveza prema njima, prema običaju.” Ovaj ajet ukazuje da prava žene nisu sporedna niti simbolična, nego stvarna, priznana i zaštićena. To uključuje pravo na lijep odnos, materijalnu brigu, emocionalnu podršku, sigurnost, poštovanje i bračnu intimnost koja se ne smije pretvoriti u oblik prisile, zanemarivanja ili sebičnosti.
U islamskom pravu, brak je ugovor u kojem je uzajamna dobrota temelj, a ne dodatna opcija.
Važno je razumjeti da intimnost u braku predstavlja zajedničko pravo. Kao što suprug ima pravo da njegova supruga ne zanemaruje njegove potrebe bez valjanog razloga, tako i supruga ima pravo da njen muž vodi računa o njenim potrebama i da joj ne uskraćuje nježnost, bliskost i pažnju.
Islamski učenjaci kroz stoljeća naglašavali su da je grijeh ako jedan supružnik svjesno i bez opravdanja uskraćuje ono što bračni partner s pravom očekuje. Time se čuva ravnoteža i sprječava da bračni život postane izvor frustracije, udaljenosti ili poniženja.
Posebnu težinu ovom pitanju daje nekoliko poznatih hadisa. U predaji o Ebu Dardau i Salmanu el-Farisiju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje da porodica ima pravo nad čovjekom, baš kao što i njegov Gospodar i njegova vlastita duša imaju prava nad njim. Poruka tog hadisa je izuzetno važna: ibadet, post, noćni namaz i druge pobožnosti ne smiju biti izgovor da čovjek zapostavi suprugu ili porodicu.
Islam ne prihvata duhovnost koja ruši porodicu, niti pobožnost koja zanemaruje bračne obaveze.
Slično tome, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo da Abdullah ibn Amr ibn el-As posti danju i klanja cijelu noć, upozorio ga je da to ne pretjeruje, jer čovjek ima prava prema svom tijelu, prema supruzi i prema gostu. Ovaj hadis je snažna potvrda da islam ne traži od vjernika da bude iscrpljen do mjere u kojoj zbog pretjeranog ibadeta zapostavlja svoju ženu.
Drugim riječima, duhovna disciplina ne smije postati razlog za bračnu nepravdu. Naprotiv, istinsko bogobojazništvo vidi se i u tome da osoba ispunjava svoje porodične obaveze.
U savremenom kontekstu, ovo pitanje je posebno važno jer mnogi bračni problemi nastaju upravo zbog nedostatka komunikacije, emocionalne udaljenosti i nerazumijevanja među supružnicima. Žena često može osjećati da se od nje traži da ispunjava obaveze, dok se njene potrebe prešućuju. Islam takav pristup ne odobrava. Bračni život mora biti zasnovan na ljubavi, samilosti i međusobnom uvažavanju, a ne na zahtijevanju prava samo u jednom smjeru.
Kur’anski opis supružnika kao “odjeće” jedno drugome pokazuje da supružnici trebaju štititi, pokrivati, uljepšavati i grijati jedno drugo, a ne međusobno se izlagati hladnoći i zanemarivanju.
Islam također podučava da ni muž ni žena ne smiju koristiti religiju kao sredstvo za prisilu, manipulaciju ili emocionalno iscrpljivanje. Ako supruga ima opravdan razlog, kao što su bolest, iscrpljenost, psihičko opterećenje ili druga ozbiljna prepreka, islamski princip milosti nalaže razumijevanje i obzirnost. Isto tako, i muž ima pravo da njegova supruga ne odbija njegove potrebe bez razloga. No, to ne znači da je bračna intimnost puka obaveza bez osjećaja.
Naprotiv, najbolji islamski pristup jeste da supružnici jedno drugo usrećuju s pažnjom, nježnošću i iskrenom željom da onaj drugi bude zadovoljan i smiren.
U tome se ogleda i mudrost islamskog shvatanja porodice. Brak nije samo pravni odnos nego i moralna, duhovna i emocionalna zajednica. Muž je dužan da bude pravedan, blag i odgovoran, a supruga ima pravo da bude poštovana, saslušana i zaštićena. Kada se jedan supružnik osjeća zapostavljeno, cijeli brak slabi.
Zato islam potiče supružnike da rješavaju nesuglasice razgovorom, strpljenjem i savjetom, a ne hladnoćom, prijetnjom ili uskraćivanjem onoga što je s pravom potrebno drugoj strani.
Prava žene u islamu nisu ograničena samo na materijalnu sigurnost. Ona obuhvataju i pravo na dostojanstven odnos, nježnost, emocionalnu pažnju i bračnu ispunjenost. Kada muž zanemaruje te potrebe bez razloga, on ne čini samo privatnu grešku u odnosu, nego narušava islamski princip pravednosti. Isto vrijedi i za suprugu koja bez opravdanja odbija svog muža.
Islam je, dakle, put sredine: ne prihvata grubost, ali ne prihvata ni sebičnost; ne odobrava prisilu, ali ne odobrava ni zanemarivanje.
Na kraju, može se reći da islam veoma ozbiljno štiti ženina prava u braku upravo zato što brak smatra prostorom milosti, a ne nadmetanja. Supružnici nisu jedno drugom teret, nego pomoć i oslonac. Kada se slijedi kur’anski duh “ljubavi i samilosti”, bračni odnos postaje mjesto gdje se oba partnera osjećaju cijenjeno i sigurno.
Zbog toga je ispravno govoriti ne samo o tome šta žena duguje mužu, nego i o tome šta muž duguje ženi. U islamskom poretku obaveze su obostrane, a pravednost je srž bračnog života. A Allah najbolje zna.
Napomena: Ovakva pitanja u praksi često zahtijevaju pažljivo sagledavanje konkretnih okolnosti, jer se propisi primjenjuju uz uvažavanje zdravlja, psihičkog stanja, međusobnih odnosa i realnih životnih prilika. Zato je za bračne sporove korisno potražiti savjet od učenog i pouzdanog islamskog autoriteta, ali i od stručne osobe za porodične odnose, kako bi se sačuvala pravda i mir u porodici.
