Postoje trenuci u životu čovjeka nakon kojih više ništa nije isto. Nekada je dovoljna jedna scena, jedan događaj ili jedan trenutak u kojem se srce probudi i čovjek počne sasvim drugačije gledati na ono što je godinama smatrao običnim poslom.
Takvu priču ispričao je i ljekar Stojan Adašević, ginekolog iz Srbije, koji je prema vlastitom svjedočenju tokom svoje dugogodišnje karijere obavio desetine hiljada abortusa, a u pojedinim izvorima navodi se broj od oko 50.000.
Godinama je, kako je govorio, prekid trudnoće za njega bio dio svakodnevnog medicinskog posla. Međutim, jedan događaj potpuno je promijenio njegov pogled na život koji se razvija u majčinoj utrobi.
Tokom jednog zahvata, prema njegovom svjedočenju, suočio se s prizorom koji ga je duboko potresao. Ono što je do tada u njegovoj svijesti bilo medicinski zahvat, odjednom je pred njim dobilo sasvim drugo značenje. Govorio je da je tada jasno vidio formirane dijelove tijela nerođenog djeteta.
Taj trenutak, kako je kasnije pričao, više nije mogao izbrisati iz svoje svijesti.
Od tada je počeo preispitivati sve što je radio godinama.
Za vjernika ovakva priča snažno podsjeća na veličinu ljudskog života i na riječi Uzvišenog Allaha:
„…i ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine; Mi i njih i vas hranimo…“
(El-Isra, 31)
Islam ljudskom životu daje izuzetnu vrijednost. Dijete nije samo biološki proces niti broj na medicinskom kartonu. Ono je Allahovo stvaranje, emanet i život koji se razvija Njegovom odredbom.
Kur’an nas podsjeća i na faze stvaranja čovjeka u majčinoj utrobi:
„Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo…“
(El-Mu’minun, 12–14)
Upravo zato musliman pitanju abortusa ne pristupa olahko. Islamski učenjaci razlikuju situacije, okolnosti i faze trudnoće, a posebno se tretiraju slučajevi u kojima je ugrožen život majke. Ali osnovni princip ostaje jasan: ljudski život ima svetost i nije nešto čime se može raspolagati bez ozbiljnog šerijatskog razloga.
Priča ovog ljekara nosi još jednu važnu pouku.
Čovjek može godinama živjeti uvjeren da je njegov put ispravan, a onda mu Allah otvori oči kroz samo jedan događaj.
Koliko god čovjek imao prošlosti iza sebe, vrata povratka dobru nisu zatvorena.
Islam nas uči da se nikada ne smije izgubiti nada u Allahovu milost. Uzvišeni kaže:
„Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’“
(Ez-Zumer, 53)
Zato ova priča nije samo priča o jednom ljekaru i abortusima.
Ona je priča o savjesti.
O trenutku kada čovjek shvati težinu svojih postupaka.
O tome da srce može otvrdnuti, ali se može i ponovo probuditi.
I možda je upravo to najveća pouka: dok god čovjek živi, postoji mogućnost da zastane, preispita svoj život i izabere drugačiji put.
A život koji Allah stvara u majčinoj utrobi zaslužuje da o njemu govorimo s ozbiljnošću, odgovornošću i strahopoštovanjem.
Jer ono što čovjek ponekad vidi samo kao „zahvat“, pred Allahom može biti mnogo više od toga.
