Sjedinjene Američke Države pripremaju značajne promjene u svom vojnom angažmanu unutar NATO saveza, što je izazvalo veliku pažnju među evropskim partnerima. Prema informacijama koje su dospjele u javnost, administracija predsjednika Donalda Trumpa razmatra opsežno smanjenje vojnih resursa koje bi u budućnosti stavljala na raspolaganje Savezu u slučaju većih sigurnosnih kriza ili oružanih sukoba.
Ove najave dolaze u trenutku kada se međunarodni odnosi ubrzano mijenjaju, a fokus američke vanjske i sigurnosne politike sve više pomjera prema azijsko-pacifičkom području. Upravo zbog toga mnogi evropski saveznici strahuju da bi smanjenje američkog vojnog doprinosa moglo ostaviti praznine u odbrambenim planovima NATO-a koje neće biti lako nadomjestiti.
Prema navodima njemačkih medija, američki predstavnici dostavili su saveznicima dokument koji predviđa ozbiljne korekcije unutar sistema poznatog kao NATO Force Model. Taj model predstavlja ključni mehanizam za planiranje i raspoređivanje vojnih snaga država članica u situacijama kada je potrebno brzo reagovati na prijetnje ili oružane sukobe.
Ono što posebno zabrinjava evropske države jeste činjenica da se predložene promjene odnose upravo na najvažnije segmente američke vojne moći, uključujući avijaciju, bespilotne sisteme i pomorske snage.
Najveće promjene planirane su u oblasti zračnih snaga. Američki vojni kapaciteti koji su do sada bili rezervisani za NATO operacije trebali bi biti značajno reducirani. Time bi se smanjila sposobnost Saveza da u kratkom roku odgovori na eventualne prijetnje na evropskom kontinentu.
Prema informacijama koje su objavljene, planirana su sljedeća smanjenja:
- Broj lovaca F-16 bio bi smanjen sa 99 na 63 aviona.
- Broj borbenih aviona F-15E pao bi sa 54 na 36.
- Moderni tankeri za dopunu goriva u zraku KC-46 bili bi potpuno uklonjeni iz planova NATO-a.
- Stariji tankeri KC-135 bili bi reducirani sa 71 na 63 jedinice.
- Dugodometni izviđački dronovi više ne bi bili dio raspoloživih kapaciteta.
- Broj naoružanih dronova MQ-9 bio bi gotovo prepolovljen.
Ove promjene ne predstavljaju samo statističko smanjenje brojeva. Radi se o sistemima koji imaju ključnu ulogu u nadzoru, izviđanju, logističkoj podršci i izvođenju preciznih vojnih operacija.
Pored avijacije, značajni rezovi planirani su i u okviru američke mornarice, koja tradicionalno predstavlja jedan od najvažnijih stubova vojne moći NATO saveza.
Prema predloženim izmjenama:
- Broj udarnih grupa nosača aviona smanjio bi se sa dvije na jednu.
- Krstarice i razarači bili bi reducirani za približno polovinu.
- Podmorničke sposobnosti za lansiranje krstarećih projektila više ne bi bile uključene u raspoložive NATO kapacitete.
- Broj pomorskih patrolnih aviona Boeing P-8A Poseidon bio bi smanjen sa 26 na 15.
Za mnoge evropske vojne planere upravo su ove pomorske promjene među najosjetljivijim dijelovima predloženog plana, jer značajno utiču na sposobnost nadzora mora i odvraćanja potencijalnih protivnika.
Američki vojni vrh tvrdi da se ne radi o napuštanju NATO-a niti o smanjenju američke posvećenosti evropskoj sigurnosti. Umjesto toga, zvaničnici navode da je riječ o prilagođavanju novim globalnim okolnostima i promijenjenim strateškim prioritetima.
General Alexus G. Grynkewich, koji predvodi američku Evropsku komandu, objasnio je da je prethodni model odbrane stvarao preveliku zavisnost evropskih saveznika od američkih vojnih kapaciteta. Prema njegovom mišljenju, budući izazovi zahtijevaju drugačiju raspodjelu odgovornosti među članicama Saveza.
Istovremeno, sve je jasnije da se strateški fokus Washingtona pomjera prema Indo-Pacifiku, gdje Sjedinjene Države vide najveće izazove u narednim decenijama. Posebno mjesto u toj strategiji zauzima odnos s Kinom, koju američki zvaničnici smatraju glavnim dugoročnim konkurentom.
Tokom jednog sigurnosnog foruma održanog u Singapuru, američki ministar odbrane Pete Hegseth naglasio je da Sjedinjene Države sebe vide kao pacifičku silu te da žele očuvati svoje interese u tom dijelu svijeta.
Takve izjave dodatno su pojačale uvjerenje da Washington planira veći dio svojih vojnih resursa usmjeriti prema Aziji, dok će evropske države morati preuzeti veći dio odgovornosti za vlastitu sigurnost.
Uprkos zabrinutosti koja se pojavila među saveznicima, iz sjedišta NATO-a stižu umirujuće poruke. Predstavnici Saveza naglašavaju da evropske države posljednjih godina značajno povećavaju izdvajanja za odbranu te da ulažu u razvoj vlastitih vojnih sposobnosti.
Prema njihovom stavu, trenutna situacija može predstavljati priliku za stvaranje uravnoteženijeg sistema kolektivne odbrane u kojem evropske članice imaju veću ulogu nego ranije.
Sličnu poruku poslao je i američki državni sekretar Marco Rubio, koji je naglasio da Washington ne planira napustiti NATO. On je istakao da Sjedinjene Države ostaju privržene Savezu, ali očekuju da evropske zemlje povećaju vlastita ulaganja u sigurnost i odbranu.
U narednim sedmicama evropske države pokušat će pronaći načine da nadoknade moguće gubitke u vojnim kapacitetima. Očekuje se da će tema američkog smanjenja doprinosa biti među glavnim pitanjima na predstojećim sastancima NATO-a.
Zaključno, predložene promjene predstavljaju jedan od najznačajnijih zaokreta u odnosima između Sjedinjenih Država i evropskih saveznika u posljednjih nekoliko decenija. Iako Washington poručuje da ostaje posvećen kolektivnoj sigurnosti, jasno je da Evropa ulazi u novu fazu u kojoj će morati preuzeti znatno veću odgovornost za vlastitu odbranu. Hoće li evropske države uspjeti dovoljno brzo popuniti praznine koje bi mogle nastati nakon američkih rezova, ostaje jedno od ključnih sigurnosnih pitanja današnjice.
