Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „A zavedeni slijede pjesnike.“ (sura Eš-Šuara, 224). Slušanje muzike je jedan veoma opasan haram koji se uvlači u navike čovjeka. Iako se čini sitno, malo pomalo, javlja se razuzdanost, zanos i uživanje u nestvarnom. Mnogi se tako nauče da utjehu pronalaze u slušanju muzike, da svoju tugu liječe njome ili svoju radost upotpunjavaju.
Teško je u ovom vremenu naći insana koji nije barem u jednom dijelu svog života upao u zamku ovog harama i uživao u zanosu muzike. Nažalost, bila sam i sama dijelom tog „trenda“ nekoliko srednjoškolskih godina. Nisu to bile pjesme koje su pozivale grijehu, bili su to tekstovi koji su govorili o ljubavi. Svaki put kada bih slušala ili negdje čula pjesmu koju sam voljela, osjećala sam kako mi srce „poigrava“ od jednog posebnog zanosa koji se nastavljao prisjećanjem na neku osobu na koju me pjesma podsjećala ili buđenjem mašte za nekom posebnom ljubavlju. Vjerovali ili ne, u trenutku slušanja muzike ne postoji osoba koja može ostati staložena, smirena, sa jakim imanom. Ti trenuci su trenuci slabosti koji udaljavaju od Allaha, a daju prostor šejtanu za njegovo djelovanje i oslabljivanje imana.
Hvala Allahu, ono što mi je pomoglo da se oslobodim vezanosti za muziku jeste učenje i pamćenje Kur’ana. Učenje Kur’ana me navelo da počnem ozbiljno razmišljati o muzici kao grijehu, jer sam primijetila čudnu promjenu u svojoj memoriji. Naime, svaki put kada bih nakon slušanja muzike uzela da učim Kur’an, mnogo sporije sam pamtila a ajeti koje sam pamtila nisu dolazili do moga srca i nisam osjećala užitak u njima. U početku za to nisam toliko krivila muziku, da bih vremenom počela da testiram samu sebe. Na određene periode sam prestajala slušati muziku i tada sam osjećala poboljšanje u memoriji. Kada bih se vratila muzici, opet bi moja memorija slabila. Tada sam čvrsto odlučila da ću odbaciti muziku i posvetiti se Kur’anu. I molila sam Allaha da me udalji od muzike. Nekoliko godina kasnije, hvala Allahu, ne osjećam nikakvu promjenu na svome srcu kada čujem muziku niti imam potrebu da utjehu tražim u muzici. Shvatila sam da Kur’an ima neopisivu moć u odvraćanju od grijeha, ukoliko istinski želimo da ga uzmemo za svoga prijatelja. Što smo bliži dobru i Allahovom zadovoljstvu, to smo dalji od onoga što On ne voli.
Moj iskreni savjet onima koji su trenutno iskušani ovim grijehom jeste da svaki put kada požele slušati muziku, poslušaju neku suru. Uvjerit će se da ništa ne može smiriti srce kao Kur’an. Kada jednom savladamo izazove muzike, naviknut ćemo se da je uvijek zamijenimo Kur’anom. On će nas pratiti na poslu, u prevoznom sredstvu, pred spavanje, sa njim ćemo se i radovati i tugovati… A tada će naše srce postati blisko Stvoritelju, smireno i razborito.
Molim Allaha da nas sačuva od ove smutnje, i da nas sačuva da budemo od onih koji su zavedeni muzikom. Amin.
