Poruka Sabine Ćudić: Oslikavanje izazova i odgovornosti u Bosni i Hercegovini
Nakon višednevne posjete Strazburu i Washingtonu, predsjednica Naše stranke, Sabina Ćudić, obratila se javnosti putem društvenih mreža, dijeleći svoja iskustva i razmišljanja o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini. U svom saopćenju, ona je otvoreno govorila o vlastitoj vjeri u ljudska prava i važnosti dostojanstva svakog pojedinca. Iako nije religiozna u klasičnom smislu, njena predanost ravnopravnosti i pravdi je snažno ukorijenjena u njenim ideološkim uvjerenjima koja se temelje na univerzalnim vrijednostima ljudskih prava.
S obzirom na trenutne političke okolnosti, Ćudić se osvrnula na problem islamofobije, koja se u Bosni i Hercegovini manifestira kao sredstvo političke borbe. Ova pojava nije nova, ali se ponovo pojavila u vrijeme kada se pripremamo za obilježavanje stogodišnjice pobjede nad fašizmom. Umjesto da se suočimo sa naslijeđem prošlosti, bivamo suočeni s novim izazovima koji zahtijevaju našu borbu za iste ciljeve kao nekada. Naime, islamofobija često služi kao alat za manipulaciju i politizaciju, dovodeći do podjela unutar društva koje se već dugo bori s historijskim traumama.
Tokom svog boravka u Strazburu i Washingtonu, Ćudić je bila svjesna nelagode koju su izražavali američki zvaničnici kada su razgovarali o zaštiti hrišćana. Njeno iskustvo u prisustvu delegacije iz Bosne i Hercegovine, koja se često izražava na način koji podriva međunacionalnu solidarnost, dodatno je naglasilo važnost kritičkog promišljanja o politici koja se vodi u našoj zemlji. Naime, dok se Bosna i Hercegovina suočava s brojnim izazovima, postavlja se pitanje kako možemo očekivati međunarodnu podršku kada se u njenim redovima javljaju glasovi mržnje i intolerancije. Istovremeno, ćudić se pitaju kako možemo izgraditi društvo koje počiva na uzajamnom poštovanju i razumijevanju.
Ćudić također naglašava zabrinjavajuće veze nekih političkih figura u Bosni i Hercegovini sa liderima poznatim po svojim autokratskim metodama i politikama koje promovišu islamofobiju. U tom kontekstu, postavlja se pitanje kako se mogu graditi mostovi saradnje sa onima koji su svoje karijere temeljili na podijelama i mržnji? Ova pitanja traže duboko promišljanje o našim identitetima i vrijednostima koje želimo zastupati kao društvo. Primjeri iz prošlosti, poput ratnih sukoba, ne smiju nas voditi ka ponavljanju istih grešaka, već bi trebali poslužiti kao opomena da izgradimo bolju budućnost.
Evropska unija, kao ključni partner Bosni i Hercegovini, suočava se s izazovima prilikom odabira pregovarača koji će predstavljati naše interese. Ćudić je izrazila zabrinutost zbog kandidata koji je nedavno proglasio evropski put BiH „mrtvim“. Ovakve izjave ne samo da dodatno podižu tenzije unutar zemlje, već postavljaju upitnike oko iskrenosti evropskih namjera prema našoj zemlji. Važno je da Bosna i Hercegovina ne bude vođena samo interesima velikih sila, već da se naš glas čuje i da se zaštite naši interesi. U ovoj situaciji, od suštinskog je značaja da se svi građani i politički lideri ujedine u cilju ostvarenja zajedničkog evropskog puta.
S obzirom na sve izazove s kojima se susrećemo, Ćudić ističe da je ključno zadržati dostojanstvo i samopoštovanje. Naša borba za evropsku budućnost ne smije biti vođena mržnjom i netolerancijom, već zajedničkim naporima da izgradimo društvo u kojem će svi građani imati jednake šanse i prava. Evropski standardi ne smiju biti samo puka fraza, nego temelj na kojem ćemo graditi našu budućnost. U tom smislu, potrebno je promovisati dijalog i saradnju među različitim etničkim i vjerskim grupama, kako bismo izgradili zajednicu koja se temelji na međusobnom poštovanju i toleranciji.
Na kraju, poruka Sabine Ćudić je jasna: postojimo mi koji smo iz prošlosti naučili važne lekcije i koji smo spremni da se borimo za bolje sutra. Ne smijemo dozvoliti da nas prošlost definiše, već da iz nje crpimo snagu za izgradnju pravednijeg i ravnopravnijeg društva. To je put koji zahtijeva hrabrost, ali i zajedništvo među svim građanima Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost. Ova borba ne smije biti isključiva, već inkluzivna, kako bismo zajedno stvorili prostor za dijalog, razumijevanje i saradnju u procesu izgradnje prosperitetne budućnosti za sve nas.
