Reakcije na Posjetu Delegacije RS-a Izraelu
Odlazak delegacije iz Republike Srpske (RS) u Izrael izazvao je značajne polemike unutar bh. političkog prostora. Ugledni pravni stručnjak i političar iz Narodnog evropskog saveza (NES), Enver Išerić, nije propustio priliku da iznese svoj stav o ovoj kontroverznoj posjeti. Njegova reakcija, objavljena pod naslovom ‘Kovačević umislio da je državnik!’, usmjerena je prema Radovanu Kovačeviću, delegatu iz Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, koji je posjetu predstavio kao veliki diplomatski uspjeh. Ovaj događaj nije samo jedan od mnogih sličnih u političkom životu, već se čini da otvara vrata dubljim pitanjima koja se tiču identiteta, suvereniteta i međunarodnih odnosa Bosne i Hercegovine.
Išerić je u svom reagiranju istaknuo kako je Kovačević izrazio oduševljenje susretima u Izraelu, uprkos činjenici da je ova država suočena s ozbiljnim optužbama za ratne zločine i genocid, posebno u Gazi. U njegovoj analizi, Izrael koristi ovakve posjete kao način da ublaži svoju međunarodnu izolaciju, što Kovačević i ostali članovi delegacije iz RS-a očigledno ne prepoznaju. Postavlja se pitanje koliko su političari iz RS-a svjesni kompleksnosti međunarodnih odnosa i kako se njihovi postupci mogu reflektirati na percepciju Bosne i Hercegovine u globalnom kontekstu.
Međunarodni Kontekst Posjete
Posjeta delegacije RS-a Izraelu ne može se sagledati samo kao običan diplomatski susret; ona nosi i mnogo dublje implikacije u međunarodnom kontekstu. Išerić ukazuje na to da je Izrael postao zemlja koja je postala sinonim za konfliktne situacije i ljudska prava, te da bi svaki susret sa njihovim liderima trebao biti dobro promišljen. Dok se Kovačević hvali svojim direktnim kontaktom s izraelskim predsjednikom Isakom Herzogom, Išerić odbacuje takve izjave kao pokušaj samoproglašenog preuzimanja uloge zvanične diplomatije, naglašavajući da je takvo ponašanje neodgovorno prema interesima Bosne i Hercegovine.U ovom kontekstu, vrijedi napomenuti da Izrael održava kompleksne odnose s brojnim zemljama, a njegovi diplomatski potezi često su podložni kritikama. Na primjer, mnoge zemlje su osudile izraelske vojne akcije u pojasu Gaze, što dodatno komplikuje bilo kakve diplomatske inicijative koje uključuju ovu zemlju. Išerić se stoga pita kako će Kovačević i njegovi saradnici opravdati svoj odlazak u zemlju koja se suočava s međunarodnom osudom. Njihovo oduševljenje može se tumačiti kao nesposobnost da se prepoznaju šire geopolitičke okolnosti koje utiču na Bosnu i Hercegovinu.
Političke Paralelnosti
Išerić povlači i paralele između vanjskih odnosa koje iz RS-a žele uspostaviti i onih koje se već dugi niz godina vode na nivou države. Upitno je kako se odnosi RS-a sa susjednim zemljama i drugim entitetima uklapaju u širi kontekst vanjske politike Bosne i Hercegovine. Naime, Kovačevićeve tvrdnje o izgradnji odnosa s Izraelom postavljaju pitanje o tome kako se ti odnosi mogu uskladiti sa sveobuhvatnom politikom BiH, koja teži integraciji u euroatlantske strukture. Ovakvi odnosi s Izraelom mogu biti kontradiktorni i potencijalno štetni za probijanje međunarodne izolacije BiH, koja se bori sa svojom unutrašnjom političkom fragmentacijom.Kritika se ne zaustavlja samo na Kovačevićevim izjavama; Išerić postavlja suštinska pitanja o motivima koji stoje iza ovakvih posjeta. Da li su ti motivi zaista diplomatski, ili možda služe kao sredstvo za skretanje pažnje sa unutrašnjih problema i izazova s kojima se RS suočava? U tom kontekstu, postavlja se pitanje: “Šta nas privlači ka ovim državama s problematičnom prošlošću?” Također, treba razmotriti koji su interesi iza Kovačevićevih izjava i poteza, jer ukoliko se pokaže da su oni više politički nego strateški, to bi moglo imati dugoročne posljedice na stabilnost i mir u regionu.
